Sigurna ženska kuća je od uvođenja mjera imala 36 poziva od kojih je i nekoliko smješteno u sklonište. Kada je situacija u skloništu u pitanju, Raičević kaže da je “dosta burno“.
“U skloništu imamo 10 žena i dosta djece. Sada čekamo i ženu sa sjevera Crne Gore da stigne sa dvoje djece, a jedna ide. Imamo obećanje da možemo koristimo jedan vid novih smještaja, zakupili smo nekih 10 soba u jednom motelu koji ne radi, čiji vlasnik nam je ustupio sobe za neku pristojnu cijenu što će država plaćati.
Sada ćemo ih smještati u te individualne apartmane jer su takvi propisi, žene koje su u skloništu su u jednoj vrsti karantina koji još traje, i onda ne bih smjela nikoga više da primam u tom prostoru zato što bih prosto srušila taj sistem samoizolacije. Morale bi žene ponovo da počnu, iako ima jedan krevet prazan“, objansila je diretorica Sigurne ženske kuće.
Ona je napomenula da su u stalnom kontaktu sa Sigurnim ženskim kućama u Italiji, Austiji, Švajcerskoj.
“Bilo je svakakvih slučajeva. Interesantno je da se svi ti slučajevi i priče poklapaju sa pričama koje nam Italijanke šalju i iz Austrije i Švajcerske. U saznanjima smo kako se one nose sa svim problemima. Na primjer ove u Italiji nemaju ovakvu mogućnost kao mi da koriste tih 10 apartmana kako bi bile odvojene, već su nažalost u jednom skloništu i ta skloništa su prepuna“, ispričala je Ljiljana.
Prema njenim riječima pozivi stižu sa svih strana, a najviše poruka dobiju putem stranice i Mesindžera.
“Imam nekoliko telefona i brojeva i svi su u funkciji. Čini mi se da najviše priče i tih nekih laganijih opuštenijih poziva dobijamo putem Mesindžera i putem naše stranice. Tu su pitanja opuštenija, žene su ležernije, lakše se otvaraju i detaljišu i ja isto tako volim dopisivanja zato što znam da žene tada rade do kad mogu, nekad im je stvarno gadno u kući, pogotovo ovo sad kad su sa ukućanima 24 sata i još koji ne rade ili rade od kuće i to je nešto novo za njih. To su domaćinstva koja su godinama imala neki drugi režim a ako je još i živjela sa nekim nasilnikom, a on je odlazio na posao, išao u kladionice, opijao se ili imao običaj da konzumira drogu pa je dolazio u nekim crnim rapoloženjima ona se već bila navikla na to, sad se to sve kući radilo i otkrila se mračna strana porodice“, kaže Raičević.
Ona je napomenula da je veliki plus što imaju dobru saradnju sa institucijama koje su dogovorili pogotovo za vrijeme zabrane izslaska.
“Do juče je to bilo do 19 sati, sada je duže. Međutim, mi ponovo apelujemo na žene da ne trpe nasilje i da ne gledaju koliko je sati. Da bježe i izlaze, čak i ako ih policija nađe to je dobro, jer onda bi imale priliku da objasne zašto su napolju. Prije neki dan mi je pričala žena da je za vrijeme ove izolacije bila primorana da spava u automobilu, da čeka zoru. Šta je sa onima koje nemaju auto ili one koje su zaboravile ključeve?
Ko zna koliko naših žena nije informisano da mogu da izađu iz domova, da postoje naša skloništa“, napominje prva žena ove ustanove.
Kada su mjere samoizolacije u pitanju, ona je istakla da su svi na okupu i djeca i roditelji, dok u normalnim uslovima i ne moraju svi biti.
“Muškarci negdje znaju da ne smiju da tuku žene jer su baš stroge i brze mjere, tu se policija pokazala ekspeditivna na čemu im i čestitamo. Kada god pošaljemo ženu to se brzo odradi. Vrijeme izolacije je nešto drugo, ona je tu sa njim 24 sata u nemogućnosti da mrdne. Jedna žena nam je uspjela napisati da joj je oduzet telefon jer se ona navono dopisuje sa ljubavnikom, to su te izmišljene situacije“, rekla je Ljiljana.
Ona je istakla da se žene itekako žale na psihičko nasilje.
“Prije neki dan je žena otišla u policiju da se žali na psihičko nasilje, i najveći problem je koji je ona mogla da istakne je kada mu je postavila da ruča i on je rekao da mu se ne dopada i pobacao sve u smeće i nastavio sa pričom kako je ona loša domaćica, loša majka, službenica iako ona radi dobija neka primanja ali to njemu nije valjalo i onda s obzirom da se godinama dešavalo takvo nasilje ona nigdje nije mogla da pronađe neku caku kako bi ona mogla da ga prijavi jer ona razmisli posle tog njegovog ekcesa zapravo on ništa nije uradio već je samo pričao. Mi smo je ubijedili u suprotno da je to baš teško psihiičko nasilje, gdje ima pravo da ga prijavi, makar da ga opomene“, navela je jedan od primjera.
Kada je u pitanju struktura žena, pravila nema, javljaju se i starije i mlađe žene, pa čak i one koje su u penziji koje trpe nasilje unuka.
“Baš mi je stigla poruka od žene od 65 godina koja živi u velikoj porodici, nije imala mogućnosti da se izoluje. Od unuka koji dosta godina ima, oko 30, koji nikada nije radio niti ima namjeru jer svi oko njega imaju neko primanje i uvijek mu neko daje, a u ovoj situaciji su ostali bez primanja. On se sada okrenuo prema babi koja je prema njegovom mišljenju trebala da mu daje primanje, a sada kada je odbila po prvi put ona se uplašila jer ovi ostali neće imati ručka ako im ona ne kupi, ako njemu da ostali ostaju bez hrane. Prvi put mu se suprostavila i dobila od njega šamar. Nije htjela da ga prijavi, a on je kockar preko kompjutera igra igre. Interesantno je da su najviše isplivali problemi baš sa tim kladioničarima. Više ljudi se kladi preko kompjuterima i očekuju dobit. Više žena je pričalo o tim kompjuterskim klađenjima“, objasnila je Raičević.
Na početku mjeseca, prema riječima direktorice ove ustanove „prevagnuo je Herceg Novi, odjednom se pojavio kao problem, a sada je to Rožaje, Bijelo Polje i Berane“.
“Taman kad pomislim a ovo je sjever, pojave se pozivi iz Bara. Nema pravila. Jedini za sada grad kako dodaje Raičevića, iz kojeg nije bilo poziva je Ulcinj“, rekla je Raičević.
Preporučeno
Kada su u pitanju zabrane međugradskog saobraćaja, žene iz drugih gradova do skloništa dovode ili Socijalni centar ili najčešće policija.
Video