“Danas smo saznali da se u Baru desio stravičan zločin. Na brutalan način uskraćeno je pravo na život jednoj mladoj ženi. Prije pet dana majka troje maloljetne djece, žrtva porodičnog nasilja, preminula je od posljedica prebijanja”, napisala je Spičanović.

Ona se pita “Da li su tih pet dana ćutnje uslijedili zato što je u pitanju Romkinja”?

“Društvena reakcija prema Romima nikad nije promptna. Ni dok su živi, a kamoli kad nijesu”, kaže Spičanović i konstatuje da Romi uvijek ostaju daleko od institucija kao i da je nivo etničke i socijalne distance prema njima poražavajući.

“Nasilje nad ženama je društveni problem sa kojim se suočavaju sve zemlje. Kad se odvija unutar populacije koja je inače izložena stigmatizaciji, segregaciji i svim vidovima marginalizacije, žrtva ostaje potpuno nevidljiva za institucije sistema. Pogotovo u uslovima kada taj sistem ne funkcioniše!”, jasna je Spičanović.

Ona kaže da reakcija mnogo puta izostane i navodi kako ljudi obično reaguju. ”Ma to je njihov problem. Oni se stalno svadjaju. Ne pada mi na pamet da se miješam.”

Nasilje ostaje u četiri zida i zbog društveno prihvaćenog uvjerenja da je porodica i sve što se unutar nje zbiva, “privatna stvar”.

Spičanović kaže da oni koji bi mogli prvi da reaguju,a to su komšije i rodjaci, ništa ne preduzimaju, jer vjeruju da je to problem porodice ili partnera. A žrtva je nemoćna da reaguje.

“Uplašena, ucijenjena, zastrašena, obmanuta, prebijena. I tako se krug nasilja nastavlja. Ona ćuti i trpi. Dok ne ućuti zauvijek” zaključuje Spičanović.