Izuzetno rijetku i zaštićenu vrstu, za koju do sada nisu postojali čvrsti dokazi da postoji u Crnoj Gori, prvi je ugledao Nagip Kurti, sportski ribolovac iz Ulcinja. Na poziv Muzafera Čaušija iz Ulcinja članovi NVO MedCEM Dušan Varda i Đorđe Kovjanić uputili su se da provjere informaciju.

Dušan Varda, inače ekolog, reditelj i ronilac, priznaje kako je u Ulcinju očekivao samo intervju sa očevicem.

”Nagip je ispričao da je sreo tuljana prilikom ronjenja i da nema dilemu o kojoj vrsti se radi – jer tokom šezdesetogodišnjeg ronilačkog iskustva nije vidio takvu životinju. Iskreno, nijesam očekivao da ćemo, nakon tri dana, životinju naći na istom mjestu na kojem ju je on vidio. Šanse za to su bile minimalne, osim u slučaju da životinji to stanište u potpunosti odgovara i da nema potrebu da ide dalje. I ona je bila baš tu, u istom podvodnom procjepu gde ju je Nagip prvi put i ugledao. Kao da nas je čekala. Nijesmo se htjeli zavlačiti dublje i prilaziti joj bliže da je ne bi uznemirili, jer smo je i iz daljine lako uočili u svjetlosnoj kontri”, priča Varda.

U Crnoj Gori ta vrsta potpada pod najstroži režim zaštite prirode od 2006. godine.

”Malo je reći da je riječ o rijetkoj vrsti – riječ je o zvanično najugroženijem sisaru Mediterana. Sama pojava ove vrste trebalo bi da bude alarm nadležnima da se ovo područje po hitnom postupku stavi pod najviši stepen zaštite mora, na čemu ćemo raditi i ubuduće”, kaže Varda.

Povezani članci

Svijet

Austrijski portal tvrdi da je našao ženu sa snimka u Beču na kojem je devojčica koja liči na nestalu Danku: To nije Danka, to sam ja sa mojom ćerkom

Politika

Nikolić podijelio snimak: Uz govor i pjesmu mržnje napadaju manjinski narodi i pozivaju na haos u Crnoj Gori

Politika

Bošnjačka stranka: Nadležni da ispitaju detalje sa video snimka iz Bara

ISTRAŽIVANJA
On 18 godina vodi NVO Mediteranski centar za ekološki monitoring koja već deceniju intenzivno radi na promovisanju zaštite sredozemne medvjedice (Monachus monachus) u Crnoj Gori. Kaže da je za njih jučerašnji dan prekretnica jer su konačno dobili i materijalni dokaz da je morska medvjedica, koja je nekada naseljavala špilje i pećine crnogorskog podmorja, ponovo prisutna.

”MedCEM je u saradnji sa Grčkim NVO Archipelagos, Institutom za biologiju mora u Kotoru i Biospeleološkim društvom Crne Gore sproveo trogodišnje istraživanje u cilju mapiranja svih morskih pećina u Crnoj Gori, kao potencijalnog staništa ove vrste. To istraživanje je finansirao kotorski Jugopetrol i tadašnji direktor Janis Geroulanos koji je, zahvaljujući činjenici da je Grk, tada jedini imao sluha za značaj ovakve vrste istraživanja. U periodu 2018–2021. CEPF (Critical Ecosystem Partnership Fund) finansirao je nastavak monitoringa gdje su, uz odobrenje Agencije za zaštitu prirode i životne sredine, postavljene kamere u odabranim morskim pećinama ne bi li se na taj način registrovala eventualna pojava ove vrste. Nažalost, do sada nije bilo pozitivnih rezultata i pravog materijalnog dokaza”, priča Varda.

Objašnjava kako je razgovarao sa više očevidaca koji su tokom prethodnih decenija slučajno na moru u Crnoj Gori vidjeli medvjedicu, ali je nijesu uspjeli snimiti.

UZNEMIRAVANJE
Po njegovoj procjeni, medvjedica koju su snimili u Ulcinju ima između 30–40 kg i oko 1,5 metara dužine.

”Riječ je o mladoj jedinki, mladunčetu koje nema više od dvije godine. Kad smo poslije par minuta shvatili da imamo snimak sa dvije kamere, napustili smo okruženje i ostavili je na miru. To bi ujedno bila i preporuka sa naučne tačke gledišta: nemojte joj prilaziti ako je vidite, i nemojte je uznemiravati u njenom staništu. Ova životinja predstavlja vrhunsku prirodnu rijetkost i nemjerljivo bogatstvo Crne Gore. Nadam se da je još tamo, i da će tamo ostati. Sad je na raznim državnim institucijama da se pobrinu da to tako i bude”, kaže Dušan Varda.

Vrsta opstala zahvaljujući naučnicima
Morska medvjedica donedavno je spadala u najkritičnije ugrožene vrste na planeti i nalazi se pred neposrednim izumiranjem. Stoga se posljednjih decenija preduzimaju brojne aktivnosti u pogledu zaštite preostale populacije, za koju se krajem XX vijeka procjenjivalo da je na planeti ostalo oko 500 jedinki.

Dušan Varda kaže da su ti morski sisari, zahvaljujući naporima naučnika i međunarodnim programima zaštite, izgleda, uspjeli da obnove svoju populaciju.

”Danas se smatra da ih postoji više od 700. Malobrojne izdvojene jedinke, poput ove kod Ulcinja, usamljeno lutaju Sredozemnim morem i povremeno bivaju registrovane na raznim obalama. Najstabilnije sredozemne populacije nalaze se u Grčkoj i Turskoj, dok se najveća izdvojena kolonija od preko 300 jedinki nalazi na poluostrvu Kabo Blanko – na granici Zapadne Sahare i Mauritanije”, zaključuje Varda.