Generalni konzul SFRJ i doajen diplomatskog kora Marko Perković kazao je u izjavi za Standard da je obilježavanje godišnjice Titove smrti postala tradicija koju građani Tivta poštuju.
“Generalni konzulat SFRJ svake godine obilježava godišnjicu Titove smrti, i to na prgodan način i zato smo nabavili i sirenu da je čitav grad čuje u 15.05 i dosta ljudi iz Tivta poštuju lik i djelo druga Tita i stanu u stavu mirno i to je zaista lijepo za vidjeti, to poštovanje koje prema njemu gaje. To je postalo tradicionalno, nešto što se ne dovodi u pitanje već se podrazumijeva”, rekao je Perković.
On je dodao da se u Konzulatu trude da obilježavanje ima konceptualni prstup i visoki umjetnički karakter.
Perković smatra da je Titova ostavština u Crnoj Gori ne samo prisutna nego i vidljiva, ali je napomenuo da je, nažalost, Jugoslavija ispričana priča.
“Ko nije volio Jugoslaviju taj nema srca, a ko misli da se Jugoslavija može obnoviti taj nema mozga. Nažalost Jugoslavija je ispričana priča jer je uništena iz svjetskih cenatara moći i svaki pokušaj obnove Jugoslavije bi naišao na još žešće otpore jer Titove riječi su toliko vizionarske i zvuče kao proročanstvo i bukvalno u svim Republikama i u Socjalističkoj autonomnoj pokrajini Kosovo je upravo tako. Kada je glumac Danilo Čeleić čitao govor druga Tita koji sam ja pisao, rekao je: “I sad kada bih se vratio lako bi nas našao jer se još uvijek vozimo istim putevima, prugama, aerodromima koje smo zajedno gradili. Prugu Podgorica – Nikšić koju su omladinske brigade uradile za jedno ljeto trebalo je četiri godine ovim stručnjacima, uz najsavremeniju mehanizaciju, da je rekonstruišu. Nema više nijedne fabrike iz Titovog vremena, radnička klasa više ne postoji i sve one vrijednosti, neponovljive, socijalistikog društva i socijalističkog morala i upućenosti jedne na druge, su bačene pod noge, jer su upravo htjeli da nas razjedine i da unište ono što je radnička klasa stvarala 45 godina. Oni to uzmu za male pare, a od nekedašnjih suverenih gospodara svojih sudbina naprave jeftinu radnu snagu. Sada su te fabrike zarasle u korov, svakodnevni su protesti radnika kojima se duguju neisplaćene zarade. Nema više osmjeha na licu, nema više majskih uranaka, nema veselja, niko se ne raduje okupljanju, svi su se povukli u sebe i vlada jedna totalna depresija”, rekao je Perković.
