Žene i djevojke sa invaliditetom u Crnoj Gori i dalje su suočene sa višestrukim oblicima diskriminacije, a ključni problem ostaje nedovoljna primjena postojećih zakona i nizak nivo povjerenja u institucije, poručeno je na konferenciji Nevladinog udruženja Djeca Crne Gore.

To je saopšteno na konferenciji „Zaštita od višestruke i intersekcijske diskriminacije žena i djevojaka sa invaliditetom“, koju je organizovalo NVU Djeca Crne Gore.

Koordinatorka projekta Sabra Decević predstavila je rezultate osmomjesečnog istraživanja, ističući da je cilj bio podizanje svijesti o preprekama sa kojima se suočavaju žene sa invaliditetom, ali i ukazivanje na odgovornost društva.

“Projekat, koji je trajao od septembra do kraja aprila, imao je za cilj podizanje svijesti javnosti o preprekama sa kojima se suočavaju žene sa invaliditetom, ali i ukazivanje na obavezu društva da aktivno radi na smanjenju diskriminacije i predrasuda”, kazala je Decević.

Kako je navela, kroz projekat su obuhvaćene različite ciljne grupe – zaposleni u javnim institucijama, žene sa invaliditetom, ali i učenici.

“Kroz ovakav pristup stvoren je prostor za dijalog i bolje razumijevanje problema na više nivoa”, rekla je Decević.

Istraživanje je, kako je dodala, pokazalo da u pojedinim opštinama ne postoje lokalni akcioni planovi, što dodatno otežava sistemsko rješavanje problema.

“Zaključeno je da je potrebna dosljednija primjena postojećih zakona i međunarodnih konvencija, uz jasnije definisane mehanizme odgovornosti”, navela je Decević.

Ona je ukazala da žene sa invaliditetom kao najveće prepreke navode nepristupačnu infrastrukturu, nedostatak podrške i finansijska ograničenja, ali i predrasude.

“Posebno je istaknuto nezadovoljstvo saradnjom sa centrima za socijalni rad i zdravstvenim ustanovama”, kazala je Decević.

Generalna direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Irena Rakočević ocijenila je da napredak u ovoj oblasti nije zadovoljavajući.

“U ovom trenutku imamo svega pet usvojenih lokalnih akcionih planova u Crnoj Gori, što jasno govori o nivou implementacije preuzetih obaveza”, istakla je Rakočević.

Ona je upozorila da 40 odsto žena sa invaliditetom nema povjerenje u institucije, što zahtijeva hitne promjene u pristupu.

“Kaznene odredbe treba da imaju preventivno dejstvo, a primjenjuju se kada se ne može drugačije”, pojasnila je Rakočević.

Sekretarka Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama Mirsada Bošnjak kazala je da su rezultati istraživanja alarmantni.

“Bez obzira na mali uzorak, to je alarmantan podatak, prije svega za nas iz državnih institucija”, navela je Bošnjak.

Ona je istakla značaj saradnje institucija i nevladinog sektora.

“Institucije same ne mogu dati odgovore bez saradnje sa nevladinim organizacijama”, poručila je Bošnjak.

Savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Milena Krsmanović Iković ukazala je na važnost nezavisnog monitoring mehanizma za praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom.

“Mehanizam ima trostruku ulogu – da prati sprovođenje Konvencije, ali i da radi na njenoj promociji i zaštiti prava osoba sa invaliditetom”; rekla je Krsmanović Iković.

Ona je upozorila na rizike kojima su žene i djevojke sa invaliditetom izložene, posebno u ustanovama zatvorenog tipa.

Aktivistkinja Svetlana Radović istakla je značaj direktne komunikacije mladih i osoba sa invaliditetom kroz aktivnosti poput „Žive biblioteke“.

“Učenici su pokazali izuzetnu otvorenost i spremnost da razumiju izazove sa kojima se suočavamo”, kazala je Radović.

Ona je poručila da je važno osnaživati žene sa invaliditetom da koriste pravne mehanizme i bore se za svoja prava, uz podršku zajednice.

“Moramo zajedno raditi na stvaranju društva jednakih šansi, u kojem nema mjesta diskriminaciji ni po jednom osnovu”, zaključeno je na konferenciji.