Video
Ekonomski analitičar Mulešković u svojoj analizi ističe da su zbog veoma loše politike evropskih integracija, đe smo od lidera postali najveći problem integracija, tokom 2023.godine su direktne strane investicije, posebno u realnu ekonomiju, opale za više od 50%, kao i da ukoliko se nastavi loše upravljanje i politička nestabilnost ne možemo očekivati veći priliv direktnih stranih investicija, ni u ovoj godini.
STANDARD: Kako ekonomski ocjenjujete 2023. godinu u Crnoj Gori?
Ono što je prava riječ koja može opisati crnogorsku ekonomiju 2023.godine je neizvjesnost i politička nestabilnost. Posljednje tri godine, prva stvar u svim izvještajima koji se vide o crnoj Gori je politička nestabilnost, i nadam se da će se ovo završiti i da smo konačno ušli u period stabilnije vlasti. Bez političke stabilnosti ne možemo očekivati ni održivi ekonomski rast. Ono što je bitno naglasiti je da je ekonomiju Crne Gore određivala politika, a u normalnim sistemima bi trebalo da bude drugačije.
Takođe, mnogo više se pričalo o socijalnoj politici u odnosu na ekonomiju, a skoro i da nije bilo kapitalnih projekata koji su ključni za razvoj jedne ekonomije. Osim toga, zbog veoma loše politike evropskih integracija, đe smo od lidera postali najveći problem integracija, tokom 2023.godine su direktne strane investicije, posebno u realnu ekonomiju, su opale za više od 50%.
Iako se bilježe pozitivni trendovi u ekonomskim indikatorima države, jasno je da stanje i nije baš kako se oslikava u brojevima. Ono što jeste dobro, u ovoj godini crnogorska ekonomija, posebno turizam, se u potpunosti oporavila od uticaja pandemije COVID 19, ali sa druge strane zbog zločinačke agresije Rusije nad Ukrajnom, crnogorska ekonomija, posebno usložne djelatnosti su zabilježile rast.
Ono što jesu podaci statistike došlo je do rasta crnogorske ekonomije, isključivo zbog povećanja potrošnje domaćinstava, zbog ogromne inflacije, ali i zbog priliva preko 100.000 stranaca koji žive i rade na teritoriji Crne Gore. To je orijentacija upravljanja javnim politikama i finansijama od strane donosioca odluka koja dominantno u fokus stavlja potrošnju i takve politike mogu da traju godinu maksimum dvije, i nakon toga dolazi na naplatu i kreću projekti.
Realno govoreći, godina koju karakteriše nestabilnost, godina koju karakteriše netransparentnost, godina koju karakteriše dalje zaobilaženje i ispunjenje obaveza na EU putu, godina koju karakteriše zapošljavanja u javnom sektoru i godina đe smo imali samo jednu krupnu kapitalnu investiciju, koja je otpočeta prije mnogo godina. Sve to jasno ukazuje da, bez priliva stranaca i inflacije, javne finansije Crne gore bi bile u velikom problemu. A negativne posljedice ovoga, što je punilo budžet su osjetili građani kroz pad životnog standarda zbog galopirajućeg rasta cijena, zbog rasta cijena stanova, zakupnine… A činjenica je da ćemo osjećati i u narednom periodu, kroz konstantno povećanje cijene raznih komunalija i troškova koje plaćamo.
Najbolja stvar koja je mogla da zadesi crnogorsku ekonomiju je to što je došlo do kraja Otvorenog Balkana, jer osim Srbije više niko ne podržava tu eksperimentalnnu neuspjelu inicijativu.
Nadam se da će u ovoj godini te ideje koje su bile podržane od pojedinih zvaničnika Crn Gore, neće uopšte biti uzimane u obzir, jer su kako evropski parlamentarci pokazali koji je kvalitet te incijative i koji je značaj te inicijative, a to je ništa.
STANDARD: Inflacija je obilježila godinu za nama, kakve su tvoje ocjene za ovu godinu da li ce doći do pada ili rasta inflacije?
MULEŠKOVIĆ: Inflacija u Crnoj Gori nije samo izazvana spoljnim faktorima, već je inflacija u Crnoj Gori prvenstveno inicirana povećanjem minimalne zarade prethodne godine, što je lansiralo inflaciju u martu prošle godine na 9%, a onda se uz uticaj spoljnih faktora, vođenje populističke potrošmne politike, koja je povećavala količinu novca u opticaju, da bi se povećala naplata prihoda kroz uvećanu potrošnju, dovelo do toga da za dvije godine inflacija iznosi preko 25% a da su za dvije godine prema zvaničnim podacima, cijene hrane i bezalkoholnih pića porasli za 50%, a moram priznati da su ta poskupljenja u stvarnosti još veća.
Takođe, nepostojanje politike upravljanja inflacijom je dovela u najtežu situaciju penzionere, nezaposlene i one koji primaju određena socijalna davanja, ali zbog ogromnog dolaska stranaca, podstanari i oni koji nemaju svoj stan su dovedeni u veoma tešku, naizgled i neizdrživu situaciju.
Ono što je pozitivna stvar je da se situacija na globalnom tržištu smirila te se ne očekuju povećanja već stabilizacija cijena pa bi to trebalo da se prelije i na prilike u CG. Ipak ono što je jasno, da ukoliko se nastavi donošenje unutrašnjih politika koje uključuju rast komunalija, ostalih troškova jasno je da može doći do blagog rasta cijena. Ipak, jasno je da sledeće godine neće biti značajnijih promjena, ali ono na šta svi moramo da se naviknemo su nove cijene, i ne treba očekivati veliki pad cijena u narednom periodu.
STANDARD: Da li je za očekivati ikakav priliv novih stranih investicija u 2024. godini?
MULEŠKOVIĆ: Ukoliko se nastavi loše upravljanje i politička nestabilnost ne možemo očekivati veći priliv direktnih stranih investicija. Ono što je karakterisalo Crnu Goru u svim relevantnim međunarodnim izvještajima je riječ politička nestabilnost. Upravo iz tog razloga se desila situacija da tokom 2023.godine imamo drastičan pad direktnih stranih investicija, a da je struktura u prethodnim godinama bila takva da su dominantno bile ulaganje u nekretnine, što u budućnosti ne stvara dodatne ekonomske vrijednosti pa ih ne možemo smatrati kao produktivne investicije.
Takođe, od lidera u EU integracijama Crna Gora je postala najveći problem evropskih integracija i tim je poslala jasnu poruku i kredibilnim investitorima. Kad ne težite onome što jesu vrijednosti EU, prvenstveno vladavina prava i demokratija i slobodno društvo, kad dobijate negativna mišljenja od strane EK, jasno je i da investitotori imaju negativan stav prema Vama. Kad imate konstantne promjene poslovnog ambijenta, kad je on netransparentan i nepredviljdiv a državna administracija još uvijhek spora i neefikasna, kad se prekidaju ugovori bez najave sa investitorima i kad plaćamo sve te posljedice, jasno je da će investitotri izbjegavati našu državu.
Sve ovo treba da se promijeni da bi se ponovo vratili na put prepoznatljivosti Crne Gore kao kredibilne destinacije za investitore. Moramo se vratiti na put EU, moramo kreirati poslovni ambijent koji će biti atraktivan za privlačenje investitora, povoljniji u porekom smislu i efikasniji u smislu administracije, poslovni ambijent koji je predvidljiv i kad institucije sistema budu funkcionisale u potepunosti možemo očekivati kredibilne i provjerene investitore i investicije. I upravo dok sve to ne postignemo ne možemo očekivati da budemo atraktivna investiciona destinacija za privredu.
Nadam se da će 2024.godinu obilježiti politička stabilnost i demokratija, te da će jedan od gore navedenih uslova biti ispunjen i da ćemo na taj način u jednom dijelu povratititi investitore. Ipak, ono što smo naučili je da moramo da uradimo strukturne reforme da bi imali održiv ekonomski rast, a njega teško da može da bude bez konkretnih i velikih direktnih stranih investcija.
STANDARD: Nova Vlada je sa stupanjem na dužnost odmah najavila novo zaduženje, da li su uslovi pod kojima se država zadužuje povoljni i da li je novo zaduženje po vašem mišljenju bilo nepohodno?
MULEŠKOVIĆ: Ovolika suma kojom se zadužujemo je bila očekivana, kada se pogleda to su stara dugovanja i kapitalni budžet. Raduje činjenica da smo smanjili mogućnost zaduživanja za tekuću potrošnju, jer mo se prethodne tri godine zadužili skoro milijardu za tekuću potrošnju i pohvalna je odluka Ministarstva finansija da se isključivo za stare dugove i kapitalne projekte.
Ono što je bitno napomenuti je da će uslovi za zaduživanje biti malo nepovoljniji u odnosu na ono što smo imali u prethodnom periodu ali će zasigurno biti povoljniji u odnosu na uslove koje smo imali početkom 2023. godine., kada smo se zadužili 100 miliona po kamatnoj stpi od 10 posto, koje kako smo kasnije čuli nijesmo ni potrošili.
Dakle, zadužili smo se za novac koji nam nije ni trebao, a na koji plaćamo kamatu. Veoma je bitno da zaduživanje ide isključivo za kapitalne projekte i vidjećemo na koji način će se iduće godine tj. 2025. i 2026. kretati dinamika zaduživanja, jer nam u narednim godinama dolaze još veći povrat starih dugovanja, a najavljen je i veliki broj kapitalnih projekata, pa će to biti izazovnije za Crnu Goru, ali opet ponavljam veoma je pohvalno i uvijek ću biti za zaduživanje koje ide u investicije, jer jedino takva zaduživanja mogu donijet ekonomske beefite Crnoj Gori.
STANDARD: Krajem prošle godine usvojen je novi budžet koji mnogi smatraju da nije razvojni da je održiv, kako ocjenujete budžet za 2024. godinu?
MULEŠKOVIĆ: Često se čuje da je budžet održiv, a to ćemo vidjeti tek u aprilu, kad su nam najavljene razvojne politike koje će biti predstavljene a koje su trebale da prate upravo predlog samog budžeta.
Budžet je strukturalno sličan prethodnim budžetima i u velikoj mjeri je nastavak sličnih politika. Ono što je jasno i iz budžeta da smo sve prihode koji su stvoreni uslijed pozitivnih trendova dominantno uzrokovanih ratom u Ukrajni iskoristili za tekuću potrošnju a da smo i dalje u fazi da kapitalne projekte i stara dugovanja isplaćujemo kroz nova zaduživanja. Takođe, zanimljiv je i način upravljanja politikama koji posebno stvara neizvjesnost i daje osjećaj nesigurnosti. Predloženi budžet kao i zvanične politike koje ga prate su u potpunom neslaganju sa informacijama koje dobijamo od donosioca odluka. Tako imamo najave povećanja zarada u 2025 godini a u dokumentu koji daje kretanje crnogorske ekonomomije i javnih finansija u narednom periodu, Program ekonomskih reformi, nema pomena o tome. Sve ovo jasno implicira da i dalje nemamo dugoročnu viziju i strategiju upravljanja javnim finansijama.
Sa druge strane, iako je najavljeno da će doći do velikog smanjenja tekuće potrošnje, to se nije desilo. U maloj mjeri jeste reducirana, ali ipak je moralo više. Najavljena reforma javne uprave se ne vidi u samom budžžetu, već se izdaci za zarade uvećavaju. Takođe, neke sporne stvari, koje su se koristile u prethodno vrijeme, kao ugovori o djelu nisu smanjene, a ni troškovi reprezentacije, koji bi trebali da se smanjuju shodno samim izjavama donosioca odluka da će se sve to racionalizovati.
Ono što jeste pozitivno je struktura kapitalnog budžeta, koji za razliku od prethodna tri, daje projekte koji mogu biti implementirani ili početi sa implementacijom tokom 2024. Ipak, moramo biti veoma jasni, da tenderi i sve procedure nisu toliko jednostavne i da se gradnja tih velikih infratsrukturnih projekata ne može očekivati tokom 2024.godine. Ipak, postoje jasne procedure, koje dosta dugo traju i svi moramo biti svjesni toga i voditi se shodno tim činjenicama.
Budžet se ne može smatrati razvojni, jer je nivo kapitalnog budžeta ostao na skromnih 3.4% bruto društvenog proizvoda, a sa druge strane, potrošni dio, koji se uglavnom odnosi na socijalu je porastao mnogo više.
Moram priznati da je povećanje penzija bilo neophodno i veoma opravdano, jer su upravo te kategorije i bile najviše ugrožene sa udarom inflacije. Ali ipak, ovakvo povećanje minimalne penzije predstavlja veliku diskriminaciju i potpuno „uništava“ metodologiju obračuna penzije kao i sami princip funkcionisanja penzionog fonda.
Ono što moramo biti jasni, penzije nisu socijalna davanja i ne treba da ih u donošenju politika kao alat za samopromociju. Ovakvim načinom upravljanja, dovodimo u isti položaj one to su radili 15 godina i toliko ulagali u penzioni sistema,sa onima koji su 40 godina radili i ulagali u fond. Na ovaj način se i budućim generacijama šalje loša slika koja kaže, koliko god da radite imaćete istu penziju.
Na taj način se može i stimulisati upravo misao tih generacija da manje ulažu u penzioni fond, jer znaju da će imati isto kao neko ko ulaže mnogo manje od njih. Jedini način povećanja penzija, koji neće ugroziti i dovesti u neravnopravan položaj sve penzionere je linearno povećanje svih penzija. E upravo kad se ovo spomene, niko neće da javno kaže, a treba reći da Crna Gora nema novca za ovo.
Penzioni sistem ima problema već godinama, a sa ovakvim povećanjima se, koji su donijeti brozo i bez adekvatne analite, se dodatno urušava. I izjave da će se kroz određena usklađivanja ispraviti nepravda, ne može se smatrati kao dobro obrazloženje jer sa novcem koji je opredijeljen za to uvećanje od oko 40 miliona, ne mogu uskladiti penzije ni za nekoliko godina.
Sa ovakvom politikom, Crna Gora će imati preko 70.000 penzionera koji će primati minimalnu penziju, a ako dođe do povećanja minimalne zarade sledeće godine, bićemo zemlja koja ima najveći broj penzionera i zaposlenih koji primaju minimalnu penziju i minimalnu zaradu. Loša slika koja se šalje o jednoj zemlji.
STANDARD: Prema najavama povećanje plata koje je obećano u predizbornoj kampanji Pokreta Evropa sad neće biti realizovano u ovoj godini, Da li je Evropa sad 2.0 uopšte izvodljiva u 2024.?
MULEŠKOVIĆ:Na definisano pitanje da li je Evropa sad 2 moguća, jedino odgovor može dati taj politički subjekt i njegov lider, jer ne znamo da li će taj pokret mijenjati ime. Naravno, ovo je bitno naglasiti jer ne smijemo da nazivamo poreske reforme po političkim partijama i pokretima. Ono što je veoma bitno razdvojiti političke partije, koje god bile, od upravljanja javnim finansijama i strukturnih reformi. Na način davanja imena političkih subjekata poreskim i strukturnim reformama ugrožava se odvojenost upravljanja javnih finansija, novca svih građana, od politike. I nadam se da će sve političke partije, mada se ovo prvi put dešava, prihvatiti činjenicu da nije dobro i nije u skladu sa politikama javnih finansija da se programi reformi zovu kao političke partije.
Ako pričamo o povećanju zarada, koje je najavljeno, jasno je shodno budžetu da se neće desiti u 2024. godini, a shodno najavi Premijera će se desiti u 2025. godini. Ipak, jasno je da u pratećim dugoročnim dokumentima, nema pomena o rastu zarada. Ovo nam govori da imamo jedanu od dvije moguće solucije: Da povećanja zarada neće biti kao što je to pokazano u strateškim dokumentima, ili da Vlada Crne Gore nema dugoročnu strategiju upravljanja javnim finansijama i samom ekonomijom. Vrijeme će pokazati šta je u pitanju.
Takođe, osim 4 cifre navedene na promotivnom materijalu, nemamo nikakve dodatne informacije o mogućim poreskim reformama. Pa je teško govoriti da li će nešto biti urašeno, kad ne znamo precizno ni šta je konkretno planirano. Za povećanja, koja se spominju, moramo mnogo više raditi na razvoju realne ekonomije, otvarati mnogo više radnih mjesta u realnom sektoru, za razliku od zapošljavanja u javnom sektoru, đe smo dostigli cifru od 80.000, jer sa tolikim brojem u javnom sektorui sa veoma slabom i ranjivom ekonomijom nemoguće je implementirati pomenutu reformu. Takođe, moramo imati kvalitetnu analizu koja će pokazati jasno na koji način će se uraditi ova reforma, odakle će se sve to finansirati i koje su to ekonomske politike koje će doprinijeti tolikom realnom ekonomskom rastu da bi došlo do povećanja zarada. Ali pošto često čujemo da je i prva reforma imala analizu, treba naglasiti da to nije tačno. Prezentacija programa nije analiza. I da budemo veoma jasni, da nije bilo rata u Ukrajni, i prva poreska reforma se ne bi mogla implementirati bez dodatnog zaduženja.
Treba izbjeći „vještačko“ povećanje zarada, kao početkom 2022.godine jer ćemo, sa skoro 5 puta težom reformom od prve, imati veliki problem sa inflacijom, pa će s opet desiti ono što je bilo u prethodne dvije godine, velika inflacija koja je u značajnoj mjeri potpuno elimisala rast zarada. Ipak, to su ekonomski principi i politike koje uvijek daju iste rezultate, i treba ih izbjegavati. Takođe, ova reforma mora da sadrži i jasan pregled održivih dugoročnih investicija koje će generisati ekonomski rast. I ono što je veoma bitno moramo znati, koje su to politike koje će se mijenjati. Sve bi ovo trebalo znati kako bi privreda mogla da projektuje i planira svoje poslovanje, a na ovaj način se stvara velika netransparentnost, nestabilnost poslovnog ambijenta što negativno utiče na ekonomski rast, privlačenje investicija i otvaranje novih radnih mjesta u realnoj ekonomiji.
Preporučeno
I ono što je bitno, treba vidjeti kako će privreda, posebno mala preduzeća izdržati sve ovo? Da li stvarno mali privrednik iz npr. Plava, koji ima mali market može zaraditi svakog prvog u mjesecu minimum 1000 eura koliko će biti potrebno za troškove zarada jednog zaposlenog? I da ne zaboravimo još jednu bitnu stvar, minimalna zarada, radno vrijeme su isključivo rješenja koja trebaju da dođu kao dogovor socijalnih partnera. U ovom kontekstu niti je bilo dijaloga niti partnerstva.
