Prije samo nekoliko decenija Dubai je bio tek trgovački centar s lukom i naftom, skroman u infrastrukturi i gotovo neprimjetan na globalnoj mapi turizma i luksuza. Ambicije državnih lidera i investitora tek su se oblikovale, a gradu je trebao snažan simbol koji će preokrenuti percepciju i privući svjetsku pažnju.

Ali vizija jednog čovjeka, Mohameda Alabbara, promijenila je sve. Osnivač Emaar Properties i kasnije Eagle Hills-a, Alabbar je vjerovao da Emirati ne smiju ostati samo tranzitna luka i grad pijeska. Htio je simbol koji će pokazati snagu Bliskog istoka – neboder kakav svijet još nije vidio.

Mohamed Alabbar, Emaar i Eagle Hills — čija je to vizija?

Mohamed Alabbar, školovan u SAD-u i ranije angažovan u državnim strukturama u Dubaiju, 1997. godine osniva Emaar Properties s ciljem da Dubai postane globalni brend nekretnina i turizma. Pod njegovim vođstvom Emaar započinje ambiciozne projekte — od velikih stambenih kompleksa do tržnih centara i javnih prostora. Kasnije je Alabbar proširio svoje poslovne aktivnosti i kroz međunarodne projekte povezane sa imenima poput Eagle Hills (dio njegove šire poslovne priče i partnerskih razvoja u regionu), pokazujući da njegova vizija nije samo lokalna, već regionalna i globalna.

Povezani članci

Video

(VIDEO) Cetinjanin Pariz nosi sa sobom: Snimak iz Crne Gore viralan na mrežama

Društvo

Od pješčane dine do metropola nove ere: Dubai i Abu Dabi

Društvo

Marasi – egipatski dragulj s pogledom na budućnost

IDEJA I PLANIRANJE: KADA SNOVI DOTAKNU NEBO

Alabbarova ideja nije bila graditi još jedan stambeni kompleks nego monumentalni simbol: nešto što će “preći okvire” i postati globalna ikona.

Tako je nastala ideja o Burj Khalifi. Projekat je povjeren čikaškoj firmi Skidmore, Owings & Merrill (SOM), a glavni arhitekta bio je Adrian Smith. Inspiraciju je pronašao u cvijetu Hymenocallis, dok je tlocrt u obliku slova Y osigurao stabilnost i eleganciju. Gradnja je počela 2004. godine, a u njoj je sudjelovalo više od 12.000 radnika iz stotina zemalja.

IZGRADNJA: INŽENJERSKO ČUDO U PUSINJI

Radovi su počeli u januaru 2004. godine. Temelji su morali biti izuzetno čvrsti – korišten je beton visokih performansi i duboki piloti zakopani desetine metara u zemlju.

Struktura se oslanja na kombinaciju armiranog betona i čelika, dok fasadu čine staklo, aluminij i nehrđajući čelik. Glavni izvođači bili su Samsung C&T (Južna Koreja), Besix (Belgija) i Arabtec (UAE). U projektu je učestvovalo više od 12.000 radnika iz preko 100 zemalja.

Gradnja je prolazila kroz velike izazove – ekstremne temperature, pješčane oluje i finansijsku krizu 2008. godine. Ipak, odlučnost Mohameda Alabbara i podrška vlade omogućili su da se projekt završi.

1. oktobra 2009. završena je vanjska struktura, a 4. januara 2010. Burj Khalifa je svečano otvorena. Sa visinom od 828 metara i 163 sprata, postala je najviša građevina na svijetu.

Kako je Dubai rastao, Alabbar i Emaar nisu željeli običan kompleks, već monumentalnu građevinu koja objedinjuje sve: rezidencijalne apartmane, poslovne prostore, luksuzni Armani hotel, restorane i vidikovce. I tako je 4. januara 2010. godine otvorena Burj Khalifa – visoka 828 metara, sa 163 sprata.

BURJ KHALIFA KAO KONKURENCIJA AJFELOVOM TORNJU — ZAŠTO I KAKO?

Burj Khalifa i Ajfelov toranj su različiti po vremenu i kontekstu, ali su usporedivi kao simboli svoje epohe:

• Simbolika epoha: Ajfelov toranj (izgrađen 1889.) simbolizuje industrijsku eru, inženjersko postignuće i francuski identitet. Burj Khalifa simbolizuje 21.vijek — globalizaciju, luksuz, tehnološki i ekonomski uspon Bliskog istoka.
• Prepoznatljivost i medijska moć: Danas Burj Khalifa postiže ogromnu medijsku izloženost — slike, snimci i događaji (npr. spektakularne novogodišnje proslave) šire njen imidž širom svijeta. Dok Ajfelov toranj ima decenije  kulturne težine, Burj je „virusniji“ u doba društvenih mreža.
• Turizam i iskustvo: Ajfelov toranj privlači milione posjetitelja zbog svoje istorije i lokacije u srcu Pariza. Burj Khalifa privlači turiste koji traže moderni luksuz, panoramske vidikovce i iskustvo futurističkog grada. U prvoj godini Burj Khalifu je posjetilo preko milion ljudi, a danas je destinacija za milijune turista godišnje.
• Ekonomski učinak: Ajfel je kulturni symbol,njegov doprinos turističkoj ekonomiji Pariza je veliki, ali prije svega simboličan. Burj Khalifa je istovremeno i simbol i ekonomski motor, simuliše investicije, generira prihode kroz nekretnine, hotele, maloprodaju i turizam. To ga čini direktnom konkurencijom u smislu globalne privlačnosti destinacija.
• Fizička razlika: Burj Khalifa je znatno viši (828 m naspram ~324 m Ajfelovog tornja), što je sam po sebi snažna vizualna poruka o ambiciji i tehnološkom dometu.

Burj Khalifa je promijenio percepciju Dubaija, iz grada s resursima u globalni centar turizma, luksuznih investicija i arhitektonskih eksperimenata. Projekt je potaknuo daljnje investicije (Dubai Mall, Marina, planovi poput Dubai Creek Tower), te otvorio vrata Emaar-u i Alabbaru da šire utecaj kroz međunarodne projekte i partnerske razvojne inicijative.

Burj Khalifa nije nastao slučajno — rezultat je ambicije, marljivog planiranja, tehnološke inovacije i odlučnosti pojedinaca poput Mohameda Alabbara i timova iz Emaar-a. Dok Ajfelov toranj ostaje nezamjenjiv simbol Pariza i vremena u kojem je izgrađen, Burj Khalifa je postala moderna ikona koja izaziva i parira takvim simbolima u 21. vijeku i u mnogim aspektima već ih nadmašuje po globalnoj vidljivosti, turističkoj privlačnosti i ekonomskom efektu.