Nova dionica crnogorskog auto-puta, od Bara do Boljara na granici sa Srbijom, treba da košta 694 miliona eura. Novac ide kineskoj firmi Powerchina i njenoj kćerki-firmi Stecol, piše njemački Frankfurter algemajne cajtung (FAZ).
List sagu oko tog auto-puta, koji je započet 2014. godine naziva primjerom kineske „diplomatije dužničke klopke“.„Nasuprot Evropskoj uniji, koja je sumnjala u isplativost zahtjevnog građevinskog poduhvata, sa mnogim mostovima i tunelima u planinskom području, Peking je još onda bio vrlo spreman da ispuni želju Podgorice“, podsjeća FAZ.
Preko milijardu dolara pozajmila je kineska Exim banka, a posao je uzela državna China Road and Bridge Corporation (CRBC). „No, prve rate kredita trebalo je vratiti prije nego što je prva dionica puta uopšte bila gotova“, piše list, a građeno je uz mnogo odlaganja i rast troškova.
Mala država je, podsjeća se, upala u budžetske muke. Tako je 2020. zaduženje Crne Gore otišlo na 104 odsto BDP-a.
„Šema koja je poznata iz Afrike tada je prvi put viđena u Evropi“, ocjenjuje list.
Sad je sve drukčije?
Tek je dil sa evropskim i američkim bankama sveo kamate na ispod pedeset odsto prethodne sume, no otplata glavnice do danas opterećuje Podgoricu.
„Slučaj Crne Gore je plastično pokazao granice kineske moći u regionu gdje razni diplomatski uticaji i spoljna podrška igraju ključnu ulogu“, piše FAZ.
Gradi se dalje, opet sa Kinezima, ali postoji ključna razlika, kaže Milan Ljiljanić, prvi čovjek državnog Monteputa – novac sada dolazi iz Evrope. EU subvencioniše gradnju sa 150 miliona evra, a Evropska banka za obnovu i razvoj daje kredit od još 200 miliona.
„Time se za 180 stepeni okrenuo stav politike EU koja je prije više od deset godina strogo odbijala gradnju tog puta od 177 kilometara“, bilježi frankfurtski dnevni list.
Zašto je Brisel promijenio stav?
Crna Gora je, dodaje se, danas najizgledniji kandidat za sljedeću članicu EU, možda već 2028. godine.
No, u češkoj nevladinoj organizaciji “Posmatrači Kine u centralnoj i istočnoj Evropi” misle da blizina Podgorice članstvu u EU nije jedini razlog probuđenog interesovanja Brisela.
„Auto-put je dio većeg evropskog koridora 11 koji povezuje Bari u Italiji sa Bukureštom u Rumuniji“, pišu oni.
Pride, ocjenjuju da se tako umanjuje uticaj Kine i Rusije u regionu.
List prenosi da kritičari u Crnoj Gori poduhvat zovu „put u niđe“, no vlasti misle drukčije. Ljiljanić hvali poduhvat kao „jak podsticaj za razvoj sjevera Crne Gore“.
Nova dionica bi trebalo da se gradi pet godina, a onda će ostati još dvije dionice ovog puta koji na divovskim betonskim stubovima prelazi preko „zelenih dolina i planinskih padina“, opisuje FAZ.
Dodaje se da nije jedinstveni slučaj da za evropske novce poslove dobijaju Kinezi, podsjećajući da je slično bilo u slučaju hrvatskog Pelješkog mosta koji je otvoren prije četiri godine. I njega je gradila kineska CRBC.
Sada ta firma nije uspjela da pobijedi na tenderu za nastavak gradnje u Crnoj Gori, ali ni novi graditelji, Powerchina, nijesu nepoznati u regionu.
„U Srbiji i Bosni i Hercegovini taj pekinški državni koncern gradi puteve i vjetroparkove“, podsjeća se.
Preporučeno
Ista firma vodi konzorcijum koji treba da gradi beogradski metro, projekat vrijedan milijarde eura.
















