Minimalne penzije od 450 eura biće uvećane za oko 1,7 eura, dok će prosječna penzija od 553,5 eura porasti za približno dva eura. Takav iznos ne pokriva ni osnovne dnevne potrebe, jer je praktično riječ o mogućnosti kupovine dva hljeba više mjesečno — i jasno ukazuje na simboličnu prirodu najavljenog usklađivanja.
POSEBNO OSJETLJIVA KATEGORIJA PENZIONERA SA MINIMALNOM PENZIJOMPosebno osjetljiva ostaje pozicija penzionera koji već dvije godine primaju minimalnu penziju od 450 eura. Njihova primanja su u tom periodu bila faktički zamrznuta, dok su ostale penzije tokom prošle godine u tri navrata uvećane ukupno oko 12 odsto. Da minimalne penzije tada nijesu bile izuzete iz redovnog usklađivanja, danas bi bile veće za oko 30 eura. Ta razlika nije zanemarljiva, naročito u kontekstu rasta cijena osnovnih životnih namirnica, lijekova i komunalnih usluga, koje čine najveći dio potrošnje penzionerskih domaćinstava.
Koliko je takav iznos daleko od realnih potreba, najbolje pokazuje podatak o sindikalnoj potrošačkoj korpi, koja prema posljednjim obračunima iznosi 2.010 eura mjesečno. Riječ je o iznosu koji predstavlja minimalne troškove za četvoročlanu porodicu i koji višestruko premašuje i minimalnu i prosječnu penziju. Čak i kada se uzme u obzir da penzionerska domaćinstva imaju nešto niže izdatke od prosjeka, nesrazmjer između primanja i troškova ostaje ogroman.
Iako zvanična statistika bilježi usporavanje inflacije u pojedinim mjesecima, to ne znači da su se cijene osnovnih proizvoda i usluga vratile na nivoe od prije snažnog inflatornog talasa. Hrana, lijekovi, energenti i komunalne usluge ostali su skupi, a upravo su to kategorije koje najviše opterećuju budžete penzionera. Zbog toga se pad opšte inflacije ne oslikava proporcionalno u njihovom svakodnevnom životu.
METODOLOGIJA FORMALNO ISPOŠTOVANA, ZANEMAREN DUGOROČNI GUBITAK KUPOVNE MOĆI
Metodologija usklađivanja penzija, zasnovana na kretanju prosječnih zarada i potrošačkih cijena u prethodna četiri mjeseca, formalno je ispoštovana. Međutim, njena mehanička primjena zanemaruje dugoročan gubitak kupovne moći koji su penzioneri pretrpjeli tokom perioda visoke inflacije, kao i činjenicu da struktura njihove potrošnje ne prati prosječne statističke trendove.
Zbog toga povećanje penzija od 0,38 odsto teško može biti predstavljeno kao uspjeh ekonomske ili socijalne politike. Ovim povećanjem se, svakako, ne bi trebalo hvaliti aktuelna vlast, ali ni one prije nje, jer je riječ o sistemskom problemu koji se godinama prenosi bez suštinskih rješenja, a u kojem penzioneri ostaju među najranjivijim društvenim grupama.
Preporučeno
Na kraju, iako je svako povećanje bolje od potpunog zastoja, januarsko usklađivanje penzija više liči na administrativnu korekciju nego na ozbiljnu mjeru podrške. U zemlji u kojoj troškovi života ostaju visoki, a potrošačka korpa daleko iznad penzionerskih primanja, povećanje od 0,38 odsto ostaje snažan pokazatelj raskoraka između statistike i stvarnosti.
Video