Krgović Šarović navodi da turizam može imati značajan uticaj na životnu sredinu, te da je njegov značaj u Crnoj Gori veliki, posebno zbog činjenice da imamo izuzetne prirodne ljepote.

„Turizam može donositi ekonomske benefite, ali istovremeno može izazvati negativne efekte na životnu sredinu, kao što su zagađenje, gubitak biodiverziteta i prekomjerna potrošnja resursa. Uticaj na životnu sredinu, može biti i posebno izražen u područjima koja su pod zaštitom UNESCO-a. Ova područja često privlače turiste, ali istovremeno su izložena povećanom pritisku koji turizam može izazvati na okolinu. Održivim praksama moguće je minimizirati negativne uticaje turizma, dok se istovremeno omogućava turističkoj industriji da podržava očuvanje svjetske baštine“, kazala je Krgović Šarović.

Ističe da razvoj turizma bez štetnog uticaja na životnu sredinu, poznat kao održivi turizam, jeste moguć, ali zahtijeva pažljivo planiranje, implementaciju odgovarajućih politika i stalni nadzor.

„Da bi se postigao održiv turizam, ključno je uskladiti ekonomske, socijalne i ekološke aspekte razvoja. Da bi se turizam razvijao sa minimalnim uticajem na životnu sredinu potrebno je napraviti nekoliko koraka, a to je – planiranje turizma koje uključuje procjenu uticaja na životnu sredinu, identifikaciju osjetljivih područja i usklađivanje razvojnih planova s potrebama očuvanja prirode; turističke aktivnosti i infrastruktura trebe da se razvijaju uz primjenu održivih praksi, uključujući upravljanje otpadom, efikasno korišćenje resursa, obnovljive izvore energije i smanjenje zagađenja; edukacija turista o važnosti očuvanja prirode, prije svega, informisanje turista o odgovornom ponašanju; aktivno uključivanje lokalnog stanovništva u proces odlučivanja, kao i omogućavanje da imaju koristi od turizma; postavljanje jasnih pravila i propisa te njihovo dosljedno sprovođenje od strane nadležnih organa su ključni“, istakla je Krgović Šarović.

Foto: Mediabiro

U Crnoj Gori se, kako kaže, situacija razlikuje po regionima i destinacijama.

„U nekim područjima, može postojati plansko upravljanje turizmom s naglaskom na očuvanju prirode, dok se u drugim područjima može suočavati s izazovima kao što su masovni turizam ili nedostatak infrastrukture za održivi turizam. Ovaj problem je naglašeniji u južnom dijelu zemlje. Evaluacija i ažuriranje postojećih planova i politika mogu biti ključni koraci ka unapređenju održivosti turizma“, napominje Krgović Šarović.

„Uspostaviti održive prakse upravljanja turizmom“

Navodi da održivi turizam može donijeti ekonomske benefite kroz zapošljavanje, infrastrukturni razvoj i lokalni ekonomski rast.

„Prednosti održivog turizma su očuvanje prirodnih i kulturnih resursa, smanjenje negativnih uticaja na životnu sredinu i dugoročna održivost destinacije. Masovni turizam, koji podrazumijeva veliki broj turista, može donijeti određene benefite, kao što su: ekonomski doprinos destinaciji kroz prihode od smještaja, restorana, prodaje suvenira i drugih turističkih usluga; povećana potražnja od strane turista može podstaći razvoj infrastrukture, uključujući izgradnju hotela, restorana, saobraćajnih veza i drugih objekata koji podržavaju turizam; masovni turizam može pomoći u diverzifikaciji lokalne ekonomije, smanjujući zavisnost od drugih sektora¸ povećana turistička aktivnost može privući investitore i podstaknuti nove projekte“, navodi Krgović Šarović.

Iako postoje te prednosti, masovni turizam, kaže ona, može imati i značajne negativne aspekte, uključujući prekomjernu potrošnju resursa, degradaciju životne sredine, gubitak autentičnosti destinacije i socio-kulturne probleme.

„Zbog toga je ključno uspostaviti održive prakse upravljanja turizmom kako bi se balansirali benefiti i negativni uticaji“, istakla je Krgović Šarović.

„Postojanje dobrih zakona nije uvijek garancija da će se efikasno primjenjivati“

Prema njenim riječima, prednosti koje Crna Gora ima su niz zakona i regulativa koji se bave zaštitom životne sredine.

„Ti zakoni pokrivaju širok spektar pitanja, uključujući upravljanje otpadom, zaštitu voda, biodiverzitet, zaštitu vazduha, i druge oblasti. Crna Gora je dio međunarodnih sporazuma i konvencija koje se odnose na zaštitu životne sredine. Postoje Nacionalni parkovi i druga zaštićena područja i to su sve dobri aspekti. Ali, postojanje dobrih zakona nije uvijek garancija da se oni efikasno primjenjuju“, poručuje Krgović Šarović.

Glavni izazovi i nedostaci sa kojima se suočavamo su – nedovoljno praćenje i kontrola sprovođenja zakona, što dovodi do neefikasnog nadzora nad aktivnostima koje mogu ugroziti životnu sredinu.

„Kaznene sankcije nijesu dovoljno ozbiljne. Ukupno gledano, Crna Gora se suočava sa izazovima u sprovođenju zakona o zaštiti životne sredine. Ključno je kontinuirano unapređivanje zakonodavnog okvira, pojačano sprovođenje, jačanje kapaciteta nadležnih organa, edukacija građana i uspostavljanje jasnih mehanizama za monitoring i izvještavanje o stanju životne sredine“, kazala je ona.

Ističe da budućnost Žabljaka, kao UNESCO područja prirodne baštine zavisi od razvoja održivog turizma.

„Mislim da toga još nijesmo svjesni. U tom pravcu treba razviti određene strategije, kao što su diversifikacija turističke ponude, razvijanje raznovrsnih turističkih proizvoda i iskustava kako bi se privukla različita tržišta. To može uključivati kulturni turizam, ekoturizam, ruralni turizam, aktivni odmor, gastronomski turizam, organizacija kulturnih manifestacija i događaja koji promovišu tradiciju, umjetnost i kulturnu baštinu i sl, ali na mnogo većem nivou nego što je sada“, navela je Krgović Šarović.

Važnost investiranja u održivu infrastrukturu

Kaže da je važno i uključivanje lokalnog stanovništva u procese planiranja turizma, kao i pružanje mogućnosti za lokalno preduzetništvo u turističkom sektoru.

„Važno je investiranje u održivu infrastrukturu koja minimizira negativne uticaje na životnu sredinu, uključujući energetsku efikasnost, upravljanje otpadom i transport. Tu je i promocija niskog intenziteta turizma koja podrazumijeva manje posjetilaca, produženi boravak i manji pritisak na prirodne resurse. Tu su i programi zaštite i obnove: implementacija programa zaštite i obnove prirodnih i kulturnih elemenata koji su ugroženi, uključujući mjere šumske zaštite, obnavljanje starih autentičnih građevinskih objekata, zanatskih radionica i sl. Moramo imati i promociju lokalnih proizvoda, podsticanje proizvodnje i promocije lokalnih proizvoda i rukotvorina kako bi se podržala lokalna ekonomija i očuvala autentičnost područja“, kazala je ona.

Navodi kao bitno i povezivanje s drugim UNESCO destinacijama radi razmjene iskustava i najboljih praksi, planiranje prostornog razvoja, odnosno razvoj strategija prostornog planiranja koje se fokusiraju na očuvanje prirodnih pejzaža, smanjenje urbanizacije u osjetljivim područjima i promovisanje održivog korišćenja zemljišta.

„Neophodna veća finansijska ulaganja“

Važna su, kako napominje, saradnja i partnerstva.

„Razvoj saradnje između lokalnih zajednica, vlasti, privatnog sektora, nevladinih organizacija i turističke industrije kako bi se postigao zajednički cilj održivog turizma. Na ovim poljima su se napravili određeni koraci, ali za ozbiljniji pristup potrebna su veća finansijska ulaganja, kao i uključivanje relevantnih institucija, prije svega tu mislim na lokalne vlasti, NVO sektor, nacionalna tijela, agencije, ministarstva, akademske institucije, UNESCO komisije, privatni sektor, lokalno stanovništvo. Ovdje je, zapravo jako važno postići ravnotežu između ekonomske koristi i dugoročnog očuvanja vrijednosti tih jedinstvenih područja“, navodi naša sagovornica.

Ističe da postoje primjeri nesavjesnog rada u turizmu, te da se prije svega odnose na neodgovorno građenje u kontakt zonama ili u samoj zoni zaštićenog područja, pretjeranu potrošnju vode i energije, kao i neplansko odlaganje otpada.

„Neplanski razvoj i masovna urbanizacija dovode do gubitka zelenih površina i narušavanja pejzaža. Stihijski razvoj turizma dovodi do komercijalizacije i gubitka autentičnosti lokalnih kultura, često podstičući prakse koje nijesu u skladu s tradicionalnim vrijednostima i načinima života. U suštini, u Crnoj Gori, postoji svijest o potrebi očuvanja prirodnih resursa, ali postoje i izazovi koje treba adresirati“, objašnjava Krgović Šarović.

Prema njenim riječima, činjenica je da netaknuta priroda Crne Gore privlači turiste, ali da je ključno da naša zemlja može bolje iskoristiti svoju netaknutu prirodu putem održivog turizma, promocije manje poznatih destinacija i podrške lokalnim inicijativama. Izazovi, kako kaže, uključuju i balansiranje turističkog rasta s očuvanjem prirodnih resursa, diverzifikaciju turističke ponude i osiguravanje da lokalno stanovništvo ima koristi od turizma.

„Ključno je postizanje ravnoteže između turističkih aktivnosti i očuvanja prirodnih vrijednosti. Najveća odgovornost leži kod vlasti, institucija i lokalnih zajednica, ali takođe i kod turističke industrije, nevladinih organizacija i građana. Očuvanje netaknute prirode zahtijeva sveobuhvatan pristup i zajedničke napore svih relevantnih aktera kako bi se garantovala dugoročna održivost“, zaključuje Krgović Šarović.