1. Nekoliko puta ste naglašavali važnost posvećivanja mnogo veće pažnje temama koje se odnose na životni standard. Šta je to što stavlja u drugi plan teme koje su od krucijalnog značaja za građane Crne Gore?
Nažalost, (ne)namjerno se veoma malo diskutuje o temama koje svakodnevno pogađaju “običnog” građanina. Teme koje se odnose na životni standard očigledno su za mnoge donosioce odluka manje važne od onih kojima se od političke pravi pozorišna scena. Razlog vjerujem leži u činjenici da su podaci koji se odnose na nezaposlenost, rast cijena, nelikvidnost privrede i dr. prilično zabrinjavajući, zbog čega vjerovatno mnogima nije politički oportuno da se o tome priča. To je generalno i jedan od ključnih nedostataka odgovornog pristupa politici, jer ekonomski i demokratski razvijena zemlja ne možemo biti sve dok se građanima kao prioritet nameću pitanja ko je koje vjere i nacije, a ne kako ćemo bolje živjeti.
Naravno, identitetske teme jesu značajne, posebno u smislu razumijevanja i neophodnog prihvatanja civilizacijskih vrijednosti i nespornih istorijskih činjenica, koje ne smijemo relativizovati. U tom smislu, ukoliko želimo da idemo naprijed i da gradimo napredno, a ne nazadno društvo, vrjednosni sistem na kojem treba da počiva savremena, suverena i samosvjesna Crna Gora mora svoje uporište imati u konceptu građanske, sekularne, antifašističke i evropske Crne Gore.
2. Kakvo je stanje u Crnoj Gori kada je nezaposlenost u pitanju, koliko je pandemija COVID19 uticala na tržište rada?
Kada je u pitanju nezaposlenost, podaci su veoma zabrinjavajući. Na dan 31. mart, prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, broj nezaposlenih lica u Crnoj Gori je 55.283 što je za gotovo 20 hiljada ili 56% više nego prije godinu dana, a za oko 8 hiljada ili 16% više nego na kraju 2020. godine.
Registrovana stopa nezaposlenosti koju izračunava Zavod za zapošljavanje iznosi 23,83% i za 8,5 procentnih poena je veća u odnosu na 31.03.2020. godine (15,29%). Broj oglašenih sobodnih radnih mjesta za prva tri mjeseca ove godine je 3.194 i za preko dvije i po hiljade je manji nego u istom periodu prošle godine. Prema podacima iz izvještaja Centralne banke, prosječan broj zaposlenih u februaru 2021. godine je iznosio 157.355 lica, što je za 17,2% manje u odnosu na februar prošle godine, kad je taj broj iznosio 189.933.
Ovo samo govori o ogromnim negativnim posljedicama pandemije COVID-19, kao i o strukturnim problemima crnogorske ekonomije koja se dominantno oslanja na usluge, odnosno na ekonomiju “snijega i sunca”. Sa druge strane, ovo je još jedan jasan pokazatelj da prioritet moramo dati očuvanju radnih mjesta kroz maksimalno moguću podršku prije svega mikro, malom i srednjem biznisu (subvencionisanje zarada, povoljnjiji krediti za likvidnost, restrukturiranje postojećih kredita uz duže rokove otplate i manju kamatnu stopu, duži moratorijum na postojeće kredite, subvencionisanje kamatnih stopa, formiranje garantnog fonda, odlaganje plaćanja poreskih obaveza, smanjenje fiskaliteta i parafiskaliteta i dr).
3. Svjedoci smo rasta cijena goriva i životnih namirnica. Kako će to uticati na životni standard i da li bi trebalo preduzeti neke mjere u tom pravcu?
To je takođe jedna izuzetno važna tema o kojoj se nedovoljno priča i bez jasne strategije kako ublažiti negativne posljedice njihovog rasta. Što se tiče cijena goriva, činjenica je da su one u prethodnih nekoliko mjeseci porasle za 14% (dizel) do 17% (bezolovni). Takođe, važeći iznos akciza je za Eurodizel 440 eura na 1000 litara, a za BMB 95 i 98 549 eura na 1000 litara, dok je na nivou EU minimalni dozvoljeni nivo akciza za Eurodizel 330 eura na 1000 litara, a za BMB 95 i 98 359 eura na 1000 litara.
Sagledavajući sve navedene parametre, a imajući u vidu činjenicu da akcize dominantno učestvuju u cijeni goriva i da su one prihod budžeta, definitivno treba Vlada u najkraćem mogućem roku da uradi analizu akcizne politike u ovom segmentu i predloži smanjenje akciza na određene vrste goriva koje bi dovele do smanjenja njihovih cijena. Ovo i iz razloga ako imamo podatak da je npr. cijena eurosupera u Crnoj Gori i dalje viša od prosjeka u regionu, ali i viša od ne tako malog broja zemalja Evrope. Osim toga, povećanje cijena goriva utiče i na povećanje cijena brojnih proizvoda i usluga.
Kao što ste i naveli u pitanju, došlo je i do rasta cijena osnovnih životnih namirnica u crnogorskim marketima (brašna i ulja za 10 do 20 odsto), dok je u nekim došlo i do povećanja cijena soli i šećera za oko deset odsto ili za te artikle postoje najave povećanja od svojih dobavljača. Najavljuje se i moguće povećanje cijena mesa i mesnih prerađevina. Kao što je javnost upoznata, prije godinu dana sam pozvao tadašnju Vladu Crne Gore da preduzme mjere u pravcu ograničavanja cijena određenih proizvoda (životne namirnice, dječja hrana, dezinfekciona sredstva i dr). Ukazao sam tada i da su Hrvatska, Srbija i BiH donijele takve odluke.
Nažalost, kod nas se to nije desilo. Sada se takođe nameće realno pitanje da li ima prostora da se kroz određene mehanizme djeluje u tom pravcu, uzimajući u obzir i navedenu činjenicu da su mnogi građani ostali bez posla, a značajnom broju su smanjeni prihodi, o čemu govori podatak da je lična potrošnja domaćinstava u drugom, trećem i četvrtom kvartalu prošle godine smanjenja za preko 200 miliona eura u odnosu na uporedni podatak iz 2019. godine. U tom smislu treba razgovarati sa predstavnicima privrede, posebno velikih trgovina, o mogućim mehanizmima korekcija cijena, ali isto tako i razmišljati o potencijalnom formiranju robnih rezervi.
4. Često ističete da je jedan od ključnih problema i nelikvidnost privrede, šta to zapravo znači i kako se crnogorskoj privredi može pomoći?
Nelikvidnost privrednih subjekata je duže vrijeme jedan od najvećih problema sa kojima se suočava crnogorska ekonomija.
Međusobna potraživanja privrednika, ukupan dug i broj računa u blokadi imaju trend rasta, a posebno se taj trend dinamizirao tokom poslednjih godinu dana. Naime, prema podacima Centralne banke, na kraju marta ove godine u odnosu na mart prošle u blokadi je bilo preko 700 preduzeća i preduzetnika više. Ukupan iznos duga na osnovu kojeg su blokirani računi veći je u odnosu na mart 2020. godine za preko 170 miliona eura. Zbog svega toga, za brži i efikasniji oporavak privrede i njeno koliko toliko održivo funkcionisanje neophodno je preduzimati čitav set mjera u pravcu poboljšanje likvidnosti privrednih subjekata. Već sam u odgovoru na ranije pitanje ukazao na mjere koje se odnose na dalje subvencionisanje zarada, povoljniju kreditnu podršku, smanjenje fiskalnog i parafiskalnog opterećenja privrede i dr.
Kao poslanici SD-a predložili smo i jedno veoma značajno zakonsko rješenje, koji bi trebalo da pomogne privrednim subjektima koji imaju problem sa likvidnošću. U pitanju je predlog dopuna Zakona o porezu na dodatu vrijednost (PDV), čija je suština davanje mogućnosti malim i srednjim preduzećima koja to žele, a čiji ukupan godišnji promet nije veći od dva miliona eura, za prelazak na model plaćanja PDV po naplaćenoj, a ne izdatoj fakturi, što i jeste praksa u najvećem broju evropskih ali i nekih nama susjednih država.
Postojeći model naplate PDV podrazumijeva obavezu preduzeća da uplaćuju PDV državi prije nego što naplate svoja potraživanja, čime u suštini beskamatno finansiraju državni budžet, a sebe nepotrebno izlažu visokim troškovovima finansiranja, što veoma destimulativno djeluje na kompletnu privredu, a posebno na manja preduzeća. Obračun PDV po naplaćenoj realizaciji pomogao bi privrednim subjektima koji imaju problema sa likvidnošću, odnosno sa neredovnim, odgođenim ili neizvršenim plaćanjima.
Osim toga, vezano za problem nelikvidnosti, treba razmotriti i mogućnost: primjene instituta multilateralne kompenzacije, tj. prebijanja obaveza i potraživanja između više preduzeća; uvođenja novih sredstava obezbjeđenja potraživanja; objavljivanja informacija o firmama u blokadi na dnevnom nivou umjesto mjesečno što je dosadašnja praksa; bolje i dosljednije primjene antimonopolske politike; adekvatnije kontrole rokova izmirenja novčanih obaveza u cilju eliminisanja prakse ’’besplatnog kreditiranja’’ pojedinih privrednih aktera od strane dobavljača i podrške privrednim subjekatima odnosno preduzetnicima koji su pred gašenjem usljed problema naplate potraživanja nastalih metodom prisiljavanja na nerazumno duge rokove plaćanja i sl.
5. Predložili ste i uvođenje neoporezivog dijela zarade. Možete li objasniti na koji način bi to uticalo na zaposlene, odnosno koji su sve benefiti takve mjere?
U pitanju je naš predlog zakona o dopunama Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica, kojim se predviđa uvođenje neoporezivog dijela zarade. Ta fiskalna mjera postoji u gotovo svim zemljama regiona (Hrvatskoj, Srbiji, Federaciji BiH, Republici Srpskoj, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji), kao i u većini zemalja EU.
Uvođenje neoporezivog dijela zarade je mjera koja je usmjerena je na poboljšanje položaja zaposlenih, jer za posljedicu treba da ima povećanje njihovih neto zarada uz činjenicu da se neće povećati troškovi za poslodavce; kojom se ne oporezuje dio zarade koji služi za pokrivanje egzistencijalnog minimuma; čije benefite bi osjetio veliki broj zaposlenih, odnosno svi oni čija je zarada ispod prosječne u Crnoj Gori; kojom bi se doprinijelo povećanju lične potrošnje velikog broja građana, koja je kako sam već naveo značajno pala zbog negativnih posljedica pandemije COVID-19; kojom bi se pozitivno uticalo na poslovni ambijent, odnosno položaj i poslodavaca i zaposlenih; koja je socijalno pravedna jer će omogućiti dodatna sredstva svima onima koji primaju zaradu ispod prosječne i suštinski predstavlja jedan vid progresivnog oporezivanja; kojom je predložen iznos neoporezivog dijela zarade na nivou onoga u Srbiji i Federaciji BiH, jer su prilikom njegovog koncipiranja uzeti u obzir parametri kao što su minimalna i prosječna zarada, kao i stanje javnih finansija u Crnoj Gori; kojom bi do došlo minornog “opterećenja” budžeta države, jer bi se dodatna sredstva zaposlenih vratila u sistem kroz povećanu njihovu ličnu potrošnju i na potrebu čije realizacije već određeni vremenski period ukazuju udruženja poslodavaca i sindikalne organizacije.
Činjenica je da Crna Gora ima najnižu stopu poreza na dohodak (zaradu) u regionu, ali se zbog nepostojanja neoporezivog dijela plaća veći iznos poreza na dohodak nego u većini zemalja regiona. Zbog svih benefita za zaposlene i poslodavce, za ovaj predlog zakona, kao i za onaj oko PDV-a, očekujemo podršku većine poslanika u crnogorskom parlamentu.
