Prema riječima Muleškovića u ovom trenutku treba raditi na povećanju penzija, jer ono što se dešavalo u posljednih godinu i po dana da Crna Gora ima problem sa inflacijom jeste da upravo mjere kojih nije bilo za sprječavanje inflacije i rijetke mjere koje su bile, uglavnom nisu orjentisane na penzionere i na druge socijalno ugrožene kategorije, jer su penzioneri najviše osjetili udar inflacije u Crnoj Gori.

“Teško je govoriti kako će doći do povećanja penzija jer nismo zvanično čuli da li će doći samo do povećanja minimalne penzije od 450 eura ili će biti neki drugi modalitet. Ukoliko se Vlada odluči za modalitet povećanja na 450 eura minimalne penzije, a ne poveća ostale penzije, to će predstavljati veliki diskriminaciju prema svim onim penzionerima koji su radili 40 godina i 40 godina ulagali u Fond PIO, jer se na taj način oni stavljaju u istu ravan sa onima koji su su svega 15 godina ulagali u Fond PIO i u ovom trenutku su na istom nivou”, objašnjava Mulešković.

Kako kaže, ovo je problematično iz više uglova.

” Prvi problem je što na ovaj način se potpuno urušava koncept samog penzionog sistema koncept koliko platiš toliko dobiješ i potpuno se degradira funkcionisanje penzionog sistema, što na kraju može dovede upravo do razmišljanja svih nas da li želimo da ulažemo u ovakav penzioni fond i da li ćemo i mi kao naši roditelji da završimo sa minimalnom penzijom, iako smo 40 godina ulagali u Fond PIO”, kaže on.

Mulešković napominje da penzioni fond nije socijalna kategorija da služi kako smo čuli od predstavnika donosioca odluka da se na ovaj način dovode u istu ravan oni koji nemaju sa onima koji manje nemaju.

Kako kaže ne možemo da posmatramo penzioni fond kao socijalna davanja već penzioni fond ima jasna pravila po kojima se obračunava penzija i prema kome svako dobije onoliko koliko je platio, te dodaje da penzije nisu dovoljno visoke i da svakako treba raditi na njihovom podizanju.

Prema riječima Muleškovića, ukoliko dođe do povećanja minimalne penzije na 450 eura, a shodno tome dođe do lineranog povećanja svih ostalih penzija imamo nekih dodatnih troškova u iznosu od 300 miliona koji će biti teret za penzioni sistem te bi na godišnjem nivou iznosilo oko 900 miliona.

“Gledajući sve ono što se najavljuje naredne godine povećanje plate i moguće ukidanje doprinosa za PIO dovodi se u pitanje održivost ovakvog finansiranja i dovodi se u pitanje da li ćemo moći, ukoliko je planirano da se kroz potrošnju vraćaju sredstva u budžet, da finansiramo sve to,” kaže on i dodaje da je slična metodologija urađena i prilikom prve poreske reforme, pa smo imali izjednačavanja zarada većine zaposlenih i vidjeli smo kako se to kasnije moralo izjednačavati povećanjem svih ostalih zarada.

“Na taj način se urušava kompletan sistem kod samog obračuna na taj način se gubi koliko obrazovanje dopronosi samoj zaradi, koliko rizik, koliko godine staža doprinose zaradi i ovako kad se sve stavlja u isto koš upravo te druge kvalifikacije koje su uvijek negdje determinisale kako visinu zarade tako i visinu penzije se gube”, objašnjava on.

Ono što je za Muleškovića veoma problematično u ovom dijelu jeste što nemamo nikakve informacije kako će se sve ovo implementirati i da li će ovakve reforme rezultirati povećanjem određenih poreza i da li će se mijenjati poslovni ambijent.

Kako kaže, ovo bi morali sve da znamo posebno iz ugla privrede, jer svaki privrednik planira i pravi plan za narednu godinu kako bi mogao da kreira dobar plan mora da ima jasan transparentan i predvidiv poslovni mabijent, a sa ovakvim načinom donošenja odluka ulazimo u veliku nestabilnost što može da dodatno uruši poslovni ambijent koji je u posljednjih godnu i po dana dovoljno urušen jer je sa političkom krizom trpjela kompletna crnogorska ekonomija.

Mulešković predlaže izradu jedne analize, jer kako za prethodne reforme tako i za ove nismo vidjeli nikakvu analizu, nismo vidjeli kakvi ekonomski efekti će biti svih ovih mjera, pa tek kad se analiza završi i krene dijalog treba razmatrati modalitet realizacije.

“Bez analize ne bi trebalo da se uđe u ovakve aktivnosti”, kaže on i dodaje da će biti veoma interesantno vidjeti predlog budžeta, jer ćemo kroz taj predlog budžeta vjerovatno vidjeti kako se to sve planira.

Prema njegovim riječima, ono što definitivno moramo imati je pokretanje investicionog ciklusa, jer bez toga, jer bez otvaranja novih radnih mjesta u realnoj ekonomiji zasigurno CG neće moći da finansira sve najavljene reforme i zasigurno ćemo morati da se zadužujemo da bi sve to mogli da finansiramo.

Njegov predlog je izrada analize kako bi se vidjelo kakvo je trenutno stanje javnih finansija, kako će ovo da utiče na javne finansije i odakle će ovo da se finansijra i sve ostale reforme, a uporedo da se radi na poboljšanju poslovnog ambijenta i otvaranju novih radnih mjesta u privredi.

“Za razliku od onoga što se dešavalo u posljednje dvije tri godine kad smo imali dominantno otvaranje radnih mjesta u javnom sektoru, kad smo imali zapošljavanje preko 14.000 ljudi u javnom sektoru između dva izborna ciklusa, a s vi znamo da to znači isključivo povećanje javne potrošnje i manji kapitalni budžet i da to znači manje radnih mjesta u privredi, a svi znamo da privreda finansira javni sektor i na taj način smo negdje dodatno opteretili privredu”, kaže Mulešković.

“Da bi izbjegli ovakvo stanje moramo da se vratimo na stanje da promovišemo otvaranje novih radnih mjesta u privred, i da kreiramo posloni ambijent koji će da bude primamljiviji za mlade ljude i sve ostale, da ne tražimo da naši mladi ljudi ne traže da žele da rade u javnoj administraciji, već upravo da traže svoje mjesto u privatnom sektoru, jer jedino na taj način možemo da razmišljamo o dugoročnom ekonomskom rastu, o održivom rastu kako zarada tako i penzija i samim tim svih ostalih socijalnih davanja, jer to je jedini način kako možemo da unaprijedimo kako javne finansije tako i životni standard svakog građanina”, zaključuje Mulešković u izjavi za portal Standard.