Počelo je rušenje stare fabrike protivgradnih raketa „19. decembar”, puštene u rad 19. decembra 1980. godine, u doba kad su se hale dizale brzo, a ideje bile velike. Ideje da se grad brani od grada, da se znanje pretvori u proizvod, a proizvod u sigurnost za vinograde i njive. U tim pogonima nastajala je TG-10, osnovna protivgradna raketa, a Zabjelo je imalo industrijski puls i nešto što je danas rijetkost, osjećaj da se ovdje nešto pravi, ne samo troši.


gomile šuta. Na fotografijama Standarda vidi se kraj jedne scene – rasklopljeni
krovovi, savijeni lim, otvorena utroba zgrade i blatnjav plato na kojem je ostao samo okvir nekadašnje ozbiljnosti. Iznad svega – dimnjak. Visok, cigleni, prepoznatljiv, kao poslednja vertikala jedne epohe. U tekstovima o fabrici pominje se baš taj motiv, dimnjak koji je podsjećao na tradicionalne fabrike i budio nostalgiju za vremenima teškog, ali nadahnutog rada.

Na prostoru fabrike, tik uz Bulevar Vojislavljevića koji se trenutno gradi, planirano je da niknu tri stambene zgrade. Grad se širi, potrebe rastu, i to je prirodan tok. Ali prirodno je i da se, makar jednom rečenicom, oda pošta onome što odlazi. Jer ovo mjesto nije bilo prazna parcela, bilo je dio identiteta Podgorice, dio jednog vremena kada se vjerovalo da svaka hala znači još jednu porodicu sigurnu, još jednu platu, još jedan razlog da se ostane.

Preporučeno
U ovom trenutku ostao je još dio fabrike i dimnjak koji će, kako kažu, ovih dana biti srušen. Kad padne, neće se samo spustiti cigle, već i jedna uspomena. A onda će, kao i uvijek, izravnati tragove, posuti šljunak, i podići novo. Ipak, vrijedno je da se zapamti, prije stanova i bulevara, ovdje je bio simbol jednog starog grada, koji je pravio stvari, i koji je imao dimnjak kao potpis.
















