No, Drecun ipak vjeruje da se u našoj zemlji može do životnog standarda kakav je, recimo, u Sloveniji, ali je, kako kaže, potrebna stabilnost koje u Crnoj Gori nema ni na vidiku.

“U Crnoj Gori bi za pet godina moglo da se živi kao danas u Sloveniji ukoliko bismo imali stabilnu vladu i političku zrelost. Ali, bojim se da je politička stabilnost utopija, a još više politička zrelost”, rekao je sagovornik Dnevnih novina.

Govoreći o tome koliko je realno da u okolnostima korona krize, te neizvjesne budućnosti usljed najveće zdravstvene krize u modernoj istoriji dođemo do famoznih 1.000 eura, Drecun kaže da je cilj dostižan, ali da je potrebno ispuniti određene uslove.

MORAMO IMATI STRATEGIJU U DOBA KORONE

Smatra da bi koronu trebalo prihvatiti kao konstantu i ne čekati da ona prođe, pa onda praviti strategiju oporavka.

“Ako imate dobra strategiju u doba korone, onda je logično da u postkoroni ta strategija bude sa još boljim autputima. Ovo isto sam rekao u više navrata da za nekoliko godina Crna Gora može da ima standard srednje razvijene EU članice. To je realan cilj, jer imamo dovoljno potencijala da to ostvarimo”, rekao je Drecun.

Energija i poljoprivreda su, kako kaže, netaknuti resursi, pa bismo ulaganjima u te dvije oblasti popravili strukturno loš spoljno-trgovinski deficit

“Smanjili bismo uvoznu zavisnost Crne Gore za najmanje 500 miliona eura, a u srednjem roku za jednu milijarđu. Energija i poljoprivreda vuku turizam. Turizam bez domaćih inputa nije isto što i turizam sa domaćim inputima. Dakle, cilj je dostižan, bez obzira na koronu. Naravno, bez korone mnogo brže i lakše, ali i sa koronom je moguće”, rekao je Drecun.

Prosječna plata u Crnoj Gori danas je oko 530 eura, što znači da smo na pola puta “do zadatog cilja”. Na naše pitanje kolika bi godišnja stopa ekonomskog rasta trebalo da bude da bismo došli do 1.000 eura, Drecun pojašnjava da je pokazatelj koji se zove prosječna zarada izuzetno nepouzdan.

“Ako imate svega 8.000 zaposlenih u Crnoj Gori sa platom višom od 1.000 eura, a više od 80.000 zaposlenih sa platom nižom od 251 eura, onda vam prosjek ne znači ništa. Prosjek ima smisla ako je najniža zarada dovoljno visoka da garantuje neku baznu socijalnu sigurnost”, rekao je Drecun.

DO EKONOMSKOG RASTA NA DVA NAČINA

Pita i zbog čega Monstat ili Centralna banka Crne Gore (CBCG) ne objave podatak kolika je medijana kao pokazatelj, što bi bio porazan pokazatelj, jer bi se, pojašnjava, vidjelo da rast prosječne zarade vuče manji broj visokih zarada.

“Sudeći po zvaničnoj statistici u Crnoj Gori živi iole kvalitetno svega desetak hiljada domaćinstava, ili oko 35.000 ljudi. Sjetimo se kako je Ante Marković za godinu-dvije podigao standard prosječnog Jugoslovena. Pa Dragoslava Avramovića, koji je 1994. godine za jedan dan posjekao inflaciju kao Saičić samuraja i jedan i drugi su uspjeli kad su imali političku podrška, a pali su kad ih je politika smrvila bez milosti”, rekao je Drecun.

Do rasta standarda se, kaže on, može doći na dva načina boljom raspodjelom i realnim rastom privrede.

To, prema njegovom mišljenju, Cma Gora može vrlo brzo i lako da uradi, ali ne može, kaže, da postigne političku stabilnost, pa je onda i sva priča suvišna.

“Dakle, možemo, a ne možemo. Ličimo na djecu koja igraju čuvenu igru kolariću-paniću. Sami sebe zaplićemo. Ako postoji politička zrelost i stabilnostvlade, moglo bi za pet godina da se živi kao u Sloveniji. Ali bojim se da je politička stabilnost utopija, a još više politička zrelost”, rekao je Drecun.

Stoga mu sve i liči na politički populizam: “Da, imam taj utisak. Utisak mi je da kad neko ne zna ništa konstruktivno, onda ne da nikome da bude konstruktivan. Narod treba da vidi ko zna, a ko ne zna a ne ko je veći patriota. Patriote se u ratu ostvaruju, a u miru treba znanje”.

Znanje, rekao je on, stvara vrijednost, a ne rad, kako nas je učio Marks: “Raditi može svako, a znati ne može. Zato imamo ponavljače i loše đake, jer svi ne mogu znati i učiti. Kad malo znaš, onda dižeš buku. Tiha voda brijeg roni”.

ZARADE MOGU I NIZ BRDO

Čekajući da nam do 2025. godine prosječna plata poraste na 1.000 eura zaboravljamo na mogućnost da se desi obrnuto smanjenje plata. Na pitanje ima li razloga za zabrinutost, Drecun kaže da zarade mogu da krenu i nizbrdo ako nepotrebno budemo rasipali društvenu energiju na periferne stvari. Stoga bi građani, kazao je on, trebalo da kazne sve ekstremne političke grupacije, kako bi najbolji ljudi mogli da vode državu.

“U Crnoj Gori postoje četiri osnovne političke rijeke koje teku već duži niz decenija. Jednu rijeku čine Crnogorci koji mrze Srbe, drugu čine Crnogorci koji vole Srbe. Treću čine Srbi koji vole Cmu Goru, a četvrtu Srbi koji mrze Cmu Goru. Prva i četvrta se često ulivaju jedna u drugu. Oni su prirodni saveznici i hrane se međusobno, koliko god se napadaju verbalno”,, rekao je Drecun.

Crnoj Gori, kaže, treba koalicija druge i treće rijeke i da konačno krene svojim putem, a ne putevima trećih adresa.

“Građani treba najviše da strahuju od samih sebe, jer su političari rezultat njihovih glasova. A da možemo da živimo bolje od svih bivših jugo-republika možemo. Pitanje je samo hoćemo li”, rekao je on.

Vjeruje i da će se cijene hrane i goriva na svjetskom tržištu smiriti, te da bi Crna Gora trebalo da proizvodi više hrane i struje, te da supstituiše uvoz i jača izvoz.

To nam je, u okolnostima kad nemamo svoju monetu, jedini lijek.

“Ali neoliberalni koncept je bio protiv ovakve strategije, a čini mi se da je dalje veoma žilav. Oni žele da Crna Gora ne bude ekonomski zatvoren sistem koji može da proizvede uglavnom ono što pojede, već da bude sirovinska baza za razvijene. Naše drvo ide vani, umjesto da od njega pravimo namještaj, kao nekad. Naš ljekovito bilje truli po šumama i gorama”, rekao je Drecun.