Ilustracija

“Umro dječak kog je očuh svirepo pretukao”, “Pošao da ubije ljubavnika supruge pa mu raznio dijete”, “Ubio sina pa ga sakrio ispod kreveta”, “Tukao kćerku rukama, nogama i lopatom, pa je mrtvu ponio u krevet” i “Omčom zadavio kćerku pa se objesio” su samo neki od naslova vijesti iz crne hronike nad kojima se Crna Gora zgražavala i plakala od 2007. godine do danas. Bilo je različitih scenarija – od onog u kom dijete bude raznešeno bombom jer je žrtva razjarenog supruga kog žena vara, preko slučajnog ubistva druga tokom igre s pištoljima do davljenja jednogodišnje kćeri omčom… 

Pavle, Petar, Filip, Matija, Janko, Andrijana, Nevena i Dezira. To su imena neke od djece koja su od 2007. godine do danas ubijena u Crnoj Gori. Niko od ubica nije dobio maksimalnu kaznu od 40 godina, već su kažnjavani od tričavih 18 do osam godina robije… Čemu služi najstroža kazna, ako niko neće da je dosudi?! Istina, sudije je pretekla većina ovih monstruma tako što su se vješali nakon počinjenih zvjerstava, a možda su se, nažalost, tako i spasili.

Ovo je hronologija svih zločina nad djecom:

Mladić iz nehata ubio maloljetnog druga

Tokom 2008. godine u Crnoj Gori su ubijena dva maloljetnika.

Krajem 2008. godine, tada devetnaestogodišnjak M. Dž. slučajno je ubio tri godine mlađeg druga, P. K..

U vrijeme tragedije mladići, inače prve komšije, bili su sami u kući M. Dž. u naselju Gornja Gorica.

Prije tragedije M. Dž. je drugu pokazivao pištolj koji je kupio prije nekoliko dana. Zagledali su pištolj, otvarali ga i repetirali, a potom su se sa oružjem u rukama i fotografisali mobilnim telefonima. Bezazlenu igru, međutim, prekinuo je pucanj, jer je pištolj opalio dok ga je M. Dž. držao i metak je pogodio njegovog prijatelja u glavu. Kada je vido da mu drug nepomično leži, uplašeni M. Dž. počeo je da doziva pomoć. Mladićevo zapomaganje čule su komšije, dotrčale su i pozvale Hitnu pomoć, ali dječak je već bio mrtav.

P.K. bio je učenik drugog razreda Mašinske škole, dok je M. Dž. te godine godine upisao fakultet. Stradali dječak je bio jedinac i omiljen u komšiluku i među rođacima.

Pošao da raznese ljubavnika svoje supruge, pa ubio dijete

Grad na Limu i cijela Crna Gora bili su šokirani tragedijom koja se prvih minuta drugog dana Božića 2008. godine zbila u domu Aleksandra – Aca Markovića, kamermana televizije “San”, u naselju Pruška.

Acov sin Filip (14) žrtva je nesvakidašnje drame čiji je glavni akter bio njihov susjed Dejan – Pešo Obradović. On je, po svoj prilici u alkoholisanom stanju, neopaženo ušao u hodnik kuće Markovića, gdje je skinuo osigurače sa dvije ručne bombe koje je imao u rukama, otvorio vrata dnevne sobe i ubacio paklene naprave u nju.

Stravične detonacije odjeknule su u sobi u kojoj su se u tom trenutku nalazili Aco, njegovi sinovi Filip, N i M.M. (10), tašta Milena i brat Zoran (40), kome su u eksploziji raznijete obje ruke.

Odmah poslije prvog šoka, izbezumljeni Aleksandar je skočio u hodnik gdje se sreo oči u oči sa susjedom Obradovićem koji je na njega potegao nož. U otimanju, nož mu je ispao, ali je on naoružan još i dinamitom i bajonetom uspio da pobjegne. Policiju je sačekao nedaleko od kuće strave…

Ova tregedija, kao i svaka druga, ima svoju predistoriju, u kojoj je, sudeći po svemu, ljubavni trougao bio uzrok ne samo ove, već još nekoliko tragedija koje su snašle porodicu Obradović.

Tri dana prije zločina, u domu svojih roditelja, prekomjernom dozom tableta sebi je život oduzela Dejanova supruga Tatjana Obradović. Ona i njen suprug su godinu ranije izgubili šestogodišnjeg sina Luku koji se utopio u Limu. 

Dijete ubilo dijete iz izgubljenog „magnuma”

Dječiju igru i radost u snijegom zavijanom Nikšiću 21. februara 2009. godine zamijenile su tuga i žalost. 

Osmogodišnjeg Matiju Ostojića slučajno je ubio njegov tri godine stariji drug, V.B.

Djeca su u dvorištu zgrade pronašla pištolj za koji su mislili da je igračka, što je Matiju koštalo života.

Magnum je vlasništvo Nikšićanina R. L.. On je policiji objasnio da je pištolj u blizini mjesta nesreće izgubio dva dana prije tragedije.

Ubio sina, sakrio ga ispod kreveta pa pobjegao u Srbiju i sebi presudio metkom

Crna Gora je zanijemila i 6. maja 2011. godine.

Tog dana je Goran Ristić ubio svog desetogodišnjeg sina Janka u iznajmljenoj kući u kojoj su stanovali u Donjoj Gorici.

Policija je mrtvog dječaka našla ispod kreveta, u dijelu koji služi za odlaganje stvari. Njegova osmogodišnja sestra spavala je u drugoj sobi.

Tokom uviđaja policija je u dnevnom boravku pronašla oproštajno pismo Ristića sa fotografijom na kojoj se nalazi dječak sa majkom.

Komšije Ristića bile su u šoku i sa nevjericom su pričali o ubistvu. Jedan od njih je kazao da nije dobro poznavao roditelje dječaka, ali da se mališan stalno igrao sa njegovim unucima i da je bio, kako je kazao, zlatno dijete.

Ubio bivšu djevojku jer nije htjela da mu se vrati i ostavio je nasred ulice u lokvi krvi

Hici iz pištolja probudili su mještane podgoričkog naselja Stari Aerodrom 23. maja 2006. godine. I dok su pojedinci mislili da neko slavi rođenje djeteta, trotoarom je tekla krv petnaestogodišnje N.S. koju je ubio bivši momak Goran Babić koji je osuđen na 18 godina zatvora.

Pošto je zorom sasuo kišu metaka u nesrećnu djevojku, ostavio ju je na trotoaru a potom otišao u prodavnicu gdje je tražio telefon da bi se prijavio policiji.

Babić je policiji rekao da je razlog ubistva to što je ona odbijala da se pomiri s njim.

“Ne znam zašto sam uzeo pištolj iz kuće kada sam krenuo na sastanak sa njom toga jutra. U meni je krv proključala kad mi je rekla da prekida našu vezu jer joj zabranjuju roditelji da se viđamo. Potegao sam pištolj i pucao”, rekao je on na suđenju.

U jednom trenutku je zaplakao i tražio odlaganje suđenja jer mu “nije dobro”, na šta mu je sudija Suzana Mugoša koja je sada javnosti poznata iz slučaja pokušaja terorizma uzvratila “Babiću, ovdje danas nikome nije dobro”.

Mugoša mu je presudila i poslala ga na robiju 20 godina, ali je Apelacioni sud tu kaznu smanjio za dvije godine.

Tukao kćerku rukama, nogama i lopatom, pa je mrtvu ponio u krevet

Ime Mirsada Adžovića Podgoričani Podgoričani pamte po najgorem. To je čovjek koji je 9. maja 2013. godine u porodičnoj kući na Vrelima ribničkim ubio sopstvenu kćerku, sedamnaestogodišnju Andrijanu. 

Adžović je tokom noći prvo do besvijesti tukao kćerku. Obdukcija je pokazala da joj je nanio između 50 i 70 udaraca rukama i nogama. Nakon toga je pošap po lopatu i njome nastavio da je bije. Kad je djevojčica izubila svijest, otac krvnik je probo da je reanimira, ali je bilo kasno. Zatim ju je ponio u krevet nakon čega je probudio familiju i ispričao što je učinio.

Adžović je za zločin osuđen na 14 godina zatvora.

Iz “šale” tukao ženu dok je nije ubio

Crna hronika je, nažalost, bila u fokusu crnogorske javnosti i 30. marta 2014. godine.

Tog dana je na Koniku Samir S. Beriša ubio nevjenčanu suprugu, šenaestogodišnju Dezire Mazarek.

Prema navodima presude, Beriša je nešto iza ponoći Deziri nanio 28 udaraca od kojih je ona trpjela jake bolove i strah jakog inteziteta, od kojih je došlo do naglog poremećaja rada srca, usljed čega je preminula. 

Okrivljeni Beriša je na suđenju izjavio da nanošenjem povreda nije znao da će supruga trpjeti bol i da će doći do smrti. On je kazao u odbrani da je u šali istukao prutom, a da je zatim u šali udario nogom u tijelo, te da je ona pala pored kreveta i da se nije pomjerala.

Beriša je dobio osam godina zatvora.

Omčom zadavio kćerku pa se objesio

Teška porodična tragedija o kojoj su izvijestili i regionalni mediji dogodila se na Cetinju 9. novembra 2014. godine.

Policija je u naselju Gnjili pronašla beživotna tijela Dragana Ješovnika (55) i njegove jednogodišnje kćerke. Djevojčica je, kako je pokazao obdukcioni nalaz, zadavljena omčom, dok je on izvršio samoubistvo vješanjem.

Nestanak djevojčice prijavila je njena majka Sandra, kada je dobila prijeteću poruku od supruga da će ubiti kćerku i sebe.

Sandra Sjekloća-Ješovnik i Dragan bili su skoro dvije godine u braku. Dragan je nekoliko dana prije zločina napustio kuću, a Sandra je preuzela brigu o kćeri. Otac je gledao djevojčicu po dogovoru sa suprugom. U nedjelju popodne pozvao je suprugu kako bi se dogovorili oko viđanja djevojčice. Uzeo je kćerku, ali je nije vratio na vrijeme.

Majka je pretpostavila da se nešto dogodilo i slučaj prijavila policiji. Inspektori su pretresli stan u kojem je Ješovnik boravio i došli do saznanja da su se otac i kćerka uputili u šetnju ka šumi u Gnjijevom dolu.

U šumi, pored dvije napuštene kuće, na petnaestak kilometara od Cetinja, policajci su zatekli stravičan prizor.

Tijelo oca bilo je na drvetu, a ispod njega tijelo djevojčice.

Ješovnik je ostavio dva oproštajna pisma. 

Jedno je naslovio na suprugu, a drugo na građane Cetinja. Navodno, on je napisao da nije mogao da preboli raskid i kako je najbolje da on i dijete budu sahranjeni u istom grobu.

Tokom 2015., 2016. i 2017. godine nije bilo ubistava maloljetnika.

Ipak, Crna Gora se uzdrmala kada smo saznali da je u Podgorici nedavno, kako se sumnja, očuh bukvalno ubio petnaestomjesečnog dječaka od batina.

Obrazi da se rumene od pohvala i ponosa a ne od šamara

Nadamo se da javnost neće zaboraviti Pavlovu smrt, što je, priznaćete, bilo slučaj sa svom ostalom djecom.

Crna Goro, ne budi senilna jer su te to i djeca nedavno javno zamolila. Zato, roditelji Crne Gore, svaki put kad otvorenu šaku okrenete prema kćerima i sinovima zastanite i te obraze samo pomilujte. Umjesto šamara, pomazite ih i poljubite. Neka im obrazi rumene od pohvala, a ne od batina. Zacrvenjećete se i vi, ali ne od stida već od ponosa.

Milica Minić