Ima li mu kazne? To je pitanje koje Crna Gora i u javnim razgovorima i intimnim razmišljanjima postavlja od kad se saznalo da je državljanin BiH Nermin Šišić osumnjičen da je ubio bebu od 15 mjeseci jer mu je, navodno, smetao njen plač?
Malo je reći da ogorčena javnost žudi za brutalnim načinima kazne, ali crnogorski Krivični zakonik jasno propisuje sankciju za ubistvo djeteta.
Član 144. stav 6 kaže:
“Zatvorom od najmanje deset godina ili kaznom zatvora od 40 godina kazniće se ko liši života dijete ili bremenitu ženu”.
Zdravko Begović
“Koliko će sud odrediti, zavisi od ranijeg života i vladanja okrivljenog i od načina izvršenja krivičnog djela”, objašnjava za portal Standard predsjednik Advokatske komore, Zdravko Begović.
Prije svega, on, kako javljaju bosanski mediji, ima dosije u policiji koja ga zna kao lopova, nasilnika i prodavca oružja. Takođe, prema nezvaničnim informacijama, on je sina svoje patnerke, navodno, tukao mjesecima jer mu je smetao plač. Uz sve to, pred tužiocem je negirao krivicu i rekao da je dijete samo palo…
“Za krivično djelo koje mu je stavljeno na teret može se izreći kazna zatvora do 40 godina”, kaže Begović.
Šišića, navodno, niko od advokata ni po službenoj dužnosti nije htio da brani.
“Još nijesam dobio zvanični dopis od bilo koga iz tužilaštva. Po našem kodeksu profesionalne etike, to ne može tako da se radi”, objašnjava Begović.
A, to upravo Zdravko Begović najbolje zna. Baš je on bio advokat koji je, po službenoj dužnosti, morao da brani državljanina Srbije Milana Zekovića koji je 31. decembra 2003. godine ubio sve članove familije Roganović iz Herceg Novog. Zeković je masakrirao Slavoljuba (41), Slavicu (41) i njhova tri sina Željka (12), Srđana (10) i Marka u njihovoj porodičnoj kući.
Milan Zeković, FOTO: Arhiva Vijesti
“Istražni sudija Hamid Ganjola nije mogao da nađe branioca koji bi ga zastupao po službenoj dužnosti. Branio sam čovjeka koji je ubio oca, majku i njihovo troje djece. To je petoro. I ubio je još jednog čovjeka Srbiji gdje je ubio momka od 20 godina prije nego je došao u Crnu Goru. Prihvatio sam poziv jer kodeks profesionalne etike nalaže da moramo da branimo ljude u granicama koje nam zakon dozvoljava. Isto kao što ga ljekar mora liječiti da ima bolest ili zdravstvene tegobe. Da bih zadovoljio ličnu i porodičnu čast, ja sam iznos od 6.000 eura uplatio Domu ‘Mladost’ u Bijeloj na ime nadoknade koju sam dobio i dostavio sudu priznanicu da sam to uplatio. Poštovao sams voj kodeks. Mi moramo da radimo svoj posao, njega neko mora da brani. Advokat, ko god bio, ne može da napravi ništa loše niti da mu pomogne ako je zaista kriv. Konačnu odluko donosi sud, ali svako mora, kad to slučaj naloži, imati stručnu pravnu pomoć i za to advokatura kaos veta profesija postoji. Ne da bismo mi od zločinaca pravili nevinu osobu već da sva prava koja mu po zakonu pripadaju poštovala i da bi se, kroz, postupak utvrdila njegova krivica”, objašnjava Begović.
A, šta je kazna Zekoviću? Nakon suđenja, ispostavilo se da je neuračunljiv, i 2013. godine je prebačen u Srbiju.
“On je proglašen neuračunljivim. Radi se o teškoj šizofrenoj paranoji. To je najteži mogući pacijent i dijagnoza”, dodaje Begović.
Inače, posljednja smrtna kazna koja je izrečena u Crnoj Gori odnosi se upravo na ubistvo djeteta.
Te 1981. godine u Podgorici je u ime naroda strijeljan Dragiša Ristić.
On je osuđen jer je 1977. godine u Podgorici pokušao da siluje četvorogodišnju Ljiljanu Vuksanović.
Djevojčica se otimala i vrištala, pa ju je monstrum zadavio i, da bi prikrio tragove, zapalio. Sve se desilo u podrumu tzv. G zgrade, Preko Morače, u današnjoj Moskovskoj ulici.
Dragiša Ristić je brzo uhapšen i osuđen na smrt. Čekajući strijeljanje, uspio je da pobjegne iz zatvora. Nakon kratke potjere uhvaćen je i ubrzo poslije toga pogubljen.
Smrtna kazna u našoj zemlji je ukinuta 2002. godine, zbog članstva u Savjetu Evrope.
Od 1991. do tada izrečeno je takvih osam presuda, ali nijedna nije izvršena.
Preporučeno
M.M.