Kako se sumnja, drogu su nabavljali iz inostranstva radi prodaje, a sumnje su proizašle iz mjera tajnog nadzora komunikacije.

Od njih sam uzimao uvijek po deset grama kokaina za dalju prodaju, ali ističem da se jednom desilo da sam uzeo 50 grama kokaina jer je Kićo (Krsto Vujić) trebalo negdje da putuje i iz toga razloga sam tražio tu količinu, a što su mi oni i dali. Taj kokain nijesam platio u većem dijelu, ali mi oni nikada nijesu pominjali da treba da im vratim”, navodi se u izjavi Kankaraša u dokumentaciji u koju je Dan imao uvid.

Kako je pojasnio, u to vrijeme je kockao i često im je tražio pare, a dešavalo se da mu Mrvaljević i Vujić prigovore.

“Prigovarali su mi koliko novca trošim, ali nikad se nije desilo da me odbiju, da mi ne daju novac koji im tražim”, kazao je Kankaraš.

Za ubistvo Novljanina Nemanje Zurovca, njegov sugrađanin Zoran Mrva Mrvaljević nudio je Milanu Kankarašu 40.000 eura i kilo kokaina. U optužnici koju zastupa specijalni državni tužilac Saša Čađenović, kao okrivljeni navode se Zoran Mrvaljević Mrva, Krsto Vujić Kićo, Vico Slobodan Bobo, Jovan Žmukić i Jovo Riznić. Prema svjedočenju Kankaraša, sukob između dvije novske grupe nastao je jer su sumnjali jedni u druge i imali informacije ko kome radi o glavi.

U optužnici u koju je Dan imao uvid tužilac je naveo da je Mrvaljević 2016. godine organizovao kriminalnu organizaciju, te se tereti za ubistvo putem podstrekavanja i neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga u produženom trajanju, kao i izvršenje većeg broja ubistava. Prema optužnici, od početka 2019. godine Mrvaljević je podstrekavao Milana Kankaraša da ubije Nemanju Zurovca, što je Kankaraš prihvatio, za šta je Mrvaljević nabavio pištolj s prigušivačem, ali ubistvo nije izvršeno.

Tokom davanja iskaza rekao je da je Vujić naredio da se prati kretanje i navike Šćepana Roganovića, a praćeni su i sada pokojni Vlado i Niko.

“Kićo je kazao da Vlada kad izađe iz zatvora čekaju minimum tri ubice. Nakon zadovoljstva ubistvom Vlada, rečeno mi je da će hercegnovska policija pojačati kontrole, pa zasad obustavljamo aktivnosti za ubistvo Šćepana. Nakon toga Mrvaljević se javio i pitao za Zurovca i kazao da je on sledeća meta i ponudio mi 40.000 eura i kilo kokaina”, istakao je svjedok kod tužioca.

Pojasnio je da je maksimalno odugovlačio da ubije Zurovca, jer mu to nije bila namjera, iako je Mrva na njega vršio pritisak. Dodao je da je Mrvaljeviću i Vujiću javljao gdje se nalaze Roganovići u periodu kada je Vlado trebalo da izađe iz zatvora. Istraga je utvrdila, a što se navodi u dokumentaciji o komunikacijama, da je Mrva angažovao Marka Radovića da obilazi kuću radi bezbjednosti i prati druge osobe i javlja mu. Iz iste dokumentacije proizilazi da je Mili Bajramović, prvoosumnjičeni za ubistvo Šćepana Roganovića, telefonom iz ZIKS-a zvao Mrvu 2016. godine. I Goran Matović je Mrvu upozoravao porukama na sumnjive ljude. Istraga je Igora Glavaša takođe povezala sa Mrvaljevićem. Jedan od dokaza iz komunikacije je to da je Mrva zvao Nikolu Đokića kad je bio u Podgorici zbog prodaje droge.

Obrad Đinović nudio je takođe, kako istraga tvrdi, posao Mrvi za krijumčarenje marihuane. Radovan Bojanović je javljao Mrvi gdje je policija tokom vožnje. Iz komunikacija sa Draškom Đinovićem 2017. godine proizilazi da je Mrvu obavijestio o sumnjivom vozilu, u kojem su osobe koje bi mogle da mu naude, kao i druge informacije. Takođe, prema komunikacijama koje su bile pod mjerama tajnog nadzora Draško Đinović često je komunicirao sa Mrvaljevićem i spominjao osobe sa kojima je Mrva bio u sukobu. Bojan Vuković je 2016. godine sa Mrvom šifrovano pričao o oružju za vježbanje gađanja sa 25 i 50 metaka. Sa Mrvaljevićem je povezivan i Slobodan Pupović.

U mjerama tajnog nadzora, komunikacije ostvarene pozivima i porukama između Zorana Mrvaljevića, Krsta Vujića i još nekoliko Novljana, detaljno je opisan njihov odnos i komunikacije koje su se odnosile na praćenje porodice Roganović, kao i na upozoravanje gdje se kreću sumnjive osobe za koje smatraju da im mogu biti opasnost. U transkriptima, u koje je Dan imao uvid, detaljno su prenesene poruke oko dogovora prodaje narkotika kao i drugih nedozvoljenih radnji.

Kod tužioca Slobodan Vico nije iznosio odbranu iskoristivši zakonsko pravo, kao i Zoran Mrvaljević. Žmukić je kazao da nije član nikakve kriminalne grupe, a tek ne ove koja je ubila njegovog druga Šćepana Roganovića.

Svjedok saradnik Milan Kankaraš priznao je da je bio član Mrvaljevićeve kriminalne grupe, te da je bio član dvije različite kriminalne organizacije. Prvo je, kako tvrdi, radio za sada pokojnog Vladimira Roganovića, a potom za Zorana Mrvaljevića. Opisao je detaljno odnose Duška, Vlada i Šćepana Roganovića sa njima bliskim osobama, kao i prodaju droge. Takođe, kazao je i da je kasnije radeći za Mrvu on od njega tražio sve informacije o kretanju porodice Roganović.

“Nakon jednog od napada, Mrva je kazao da krivi Nemanju Zurovca za sve i ponudio mi dva kila kokaina za informaciju gdje je Zurovac, rekao sam mu da ne znam. Mrva je kazao da se ne boji Roganovića jer i da ga ubiju ima ko će ga osvetiti”, naveo je svjedok.