Zeković se decenijama bavio monitoringom primjene policijskih ovčašćenja, a u periodu od 2005-2015 bio je čan i više puta predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije.

Prema njegovim riječima način izvršenja ukazuje da su mogli biti angažovani i profesionalni rudari kao i da su izvršioci ovog poduhvata raspolagali projektnom dokumentacijom koja se odnosi na vodovodnu i elektro mrežu a koja datira od posljednje rekonstrukcije ulice u kojoj se nalazi sjedište sudske vlasti, ali i konkretna stambena zgrada.

“Precizno su izbjegli sve prepreke poput cijevi, šahti i ništa od mreže gotovo nije oštećeno što znači da nijesu kopali pravolinijski već po jasnim instrukcijama. Od interesa za policiju su i podaci ko je mogao imati pristup toj projektnoj dokumentaciji. Interesantno je da pripadnik Posebne jedinice policije najmanje fizičke konstitucije ne može proći kroz tunel što može da ukazuje da su osobe koje su radile na iskopavanju, a naročito osobe koje su provjeravale sadržaj sudskog depoa baš skromne građe, između 50 do 60 kilograma težine”, istakao je on.

On naglaava da je podatak o građi onih koji su neovlašćeno provjeravali sadržaj sudskog depoa važan i za razmišljanje o namjerama i motivima ovog, za crnogorske prilike, ipak nesvakidašnjeg poduhvata. To ukazuje, jasan je Zeković, da tunel nije imao namjenu omogućavanja bjekstva pritvorenih osoba.

“Ne treba isključiti informacije, prisutne od ranije u medijima, da se u depou čuva kokain i da je, shodno tome, tunel bio u funkciji njegovog preuzimanja. Nabavka i korišćenje kombija je mogla biti u funkciji prijevoza kokaina. Ušli su u depo sa namjerom da se dočepaju istog. Računali su i na ozbiljne količine. Ušli su, razočarali se i izašli”, kaže on.

Kao neko ko se dosljedno i intenzivno bavi ljudskim pravima Zeković je podsjeto javnost da ovo nije prvi ozbiljni skandal sa obezbjeđenjem sudskih prostorija.

“Tokom policijske operacije “Orlov let” (2006) u tom istom prostoru se dogodilo brutalno prebijanje grupe Albanaca osumnjičenih za terorizam a koji su saslušavani u Višem sudu. Tadašnji predsjednik Vrhovnog suda Crne Gore je još tada najavio poboljšanje obezbjeđenja tog prostora kako bi se spriječilo izvršenje različitih krivičih djela i preventivno uticalo na efikasnu zaštitu ljudskih prava. Od 2006. do danas gotovo ništa nije ozbiljnije unaprijeđeno”, rekao je on.

Zeković naglašava da političari i vladini funkcioneri ciljanu odgovornost usmjeravaju isključivo na sudsku vlast i na policiju.

“Važno je da do kraja ostanemo objektivni. Govore o sadržaju depoa pokušavajući da pažnju javnosti usmjere na to umjesto na činjenicu kako se uopšte moglo dogoditi i zašto se dozvolilo da sjedište sudske vlasti bude tako ranjivo i kompromitovano. To je ključno, a oni o tome ćute. Govori se o nestalom oružju i tu se zaista, prirodno, vjerovatno nalazi dosta oružja iz različitih krivičnih djela. Ali čak i ako su nestali određeni komadi oružja, tvrdim da su oni svi morali i trebali biti vještačeni ranije pa se kao takvi i ne koriste dalje u postupku”, jasan je Zeković.

On poručuje umjesto da izađe iz kancelarije i javnosti saopšti da ga je sramota da tamo više sjedi, primjećuje se i da je ministar pravde Marko Kovač aktivan po ovom slučaju iako su njegove poruke nejasne, konfuzne.

“Njegova je odgovornost nesporna zato što nije preduzeo potrebne korake da se konačno uspostavi sudska policija. Dodatno, jednako je važna njegova odgovornost koliko je Ministarstvo pravde izdvajalo odnosno doprinosilo svojim zalaganjem za obezbjeđenje i unapređenje bezbjednosti objekata sudske vlasti. Radi se o minimalnim ulaganjima ako ih tako uopšte možemo zvati. Oslanjali su se isključivo na rad i djelovanje policije”, naglašava Zeković za CdM.

Neshvatljivo je, kaže on, da ni nakon Orlov leta, pokušaja državnog udara a ni nakon intenzivnije i uspješnije borbe države protiv organizovanog kriminala koja je ipak ozbiljnije otpočela političkim promjenama 2020. godine, taj objekat nije pokriven kvalitetnim i pouzdanim video nadzorom a naročito alarmnim sistemom sa senzorima.

Kako zbog sadržaja u sudskom depou i tamošnjih dokaza tako i adekvatnog obezbjeđenja optuženih.

“Okrivljeni se u zgradu suda dovode sa dvorišne strane. Nema dijela koji ne natkriven i adekvatno zaštićen. Okolnim zgradama bukvalno može pristupiti svako, popeti se na krov ili djelovati sa određenih pozicija u stanovima i tako ugroziti njihovu i bezbjednost onih koji ih obezbjeđuju. I ovo govori o površnosti nastupa aktuelnog ministra pravde Marka Kovača. Ograda oko zgrade Višeg suda je postavljena prije nekoliko godina. Do tada ta pozicija je bila kao na goloj poljani”, napominje sagovornik CdM-a.

Javnost ne treba da zaboravi, dodaje Zeković, da se unutar policijske organizacije postepeno unaprijeđivalo postupanje sa materijalnim tragovima.

“U centrima bezbjednosti su izgrađene sobe za dokaze. Neke od njih su finansirane i uz podršku stalnih partnera i prijatelja Crne Gore, poput Vlade i naroda Sjedinjenih američkih država, kao što je bio slučaj u CB Nikšić. Ali ti dokazi, kako se pokreću postupci, shodno daljim radnjama, usmjeravaju se ka državnotužilačkoj organizaciji i sudovima kod kojih nažalost nije bilo ozbiljnijih poboljšanja u standardima postupanja sa dokazima”, rekao je Zeković.

To nas, ističe Zeković, dovodi i do dodatnog, ključnog, problema.

“Zašto aktuelna i prethodna Vlada nijesu ništa preduzele da se nastavi definisanje standarda i brige o skladištenju dokaza pri Upravi za imovinu ili kroz neki drugi mehanizam. Na tom planu je bilo određenih inicijativa i uporednih analiza, ali prethodni i aktuleni ministar pravde nijesu nastavili sa potrebnom i očekivanom profesionalnom i političkom pažnjom. Ista stvar je, ponavljam, sa konačnim formiranjem sudske policije. Pravosudno obezbjeđenje je možda i prikladniji i inkluzivniji naziv jer u brojnim objekatima su istovremeno sjedišta suda i tužilačke organizacije. Čak su određena radna mjestima bila i sistematizovana i oko 100 službenika Uprave policije je trebalo preći na rad u tu policiju. Međutim ni tada, dakle za vrijeme DPS, ni sada, nakon političkih promjena, nije bilo političke volje da se te odluke podrže i sprovedu praktično u djelo”, ocijenio je Zeković.

On napominje da rekonstrukcije objekta nijesu išle i u pravcu poboljašanja bezbjednosti.

“U zgradi Vrhovnog suda je napravljen lift. Kažu da se istim uglavnom koristila tadašnja predsjednica Vesna Medenica i ostale sudije. Ali interesantno strankama nije bilo dozvoljeno da koriste taj lift”, podsjetio je Zeković.

Konačno, napominje, ne može da se ne prepozna i odgovornost policije.

“Slučaj zaslužuje punu pažnju Odjeljenja za unutrašnju kontrolu i Savjeta za građansku kontrolu rada policije. Unutrašnja kontrola, narodski rečeno, posla može imati preko glave. Neophodno je da se utvrdi zakonitost postupanja policijskih starješina i službenika i to prije, u toku i nakon vršenja uviđaja. Po mom mišljenju tu je bilo značajnih propusta”, smatra on.

Prema njegovom mišljenju treba utvrditi da li je policija na lice mjesta izašla po prijavi provale jer su neki radnici angažovani u Višem sudu prilikom svojih aktivnosti naišli na slomljena vrata a u depou primijetili premetačinu.

“Prvi dio uviđaja, koji je trajao nekoliko sati, je vršen na ove okolnosti. Nakon toga, sudskim službenicima, je naređen popis i provjera predmeta u depou. Službenici suda tada navodno primjećuju strujanje vazduha i pomjeranjem predmeta uočili su rupu na zidu nakon čega su obavijestili nadležne. Tada počinje i priča o tunelu. Postavlja se pitanje da li je moguće da nakon četiri sata na licu mjesta, vršeći uviđaj, policijski službenici nijesu uočili rupu na zidu i vidjeli tunel”, ističe Zeković.

Druga važna stvar na koju treba da obrate pažnju kontrolni mehanizmi, dodaje on, posebno unutrašnja kontrola policije, je nezakonito prisustvo neovlašćenih lica.

“U tom prostoru su neovlašćeno bili svi svi osim policije, tužioca, forenzičaraa i drugih stručnih lica. Javnost je svjedočila da su premijer, ministri, vladini i policijski funkcioneri na samom licu mjesta bez pripisane opreme i da pristupaju na očigled kompletne javnosti potpunoj kontaminaciji tragova krivičnog djela. Taj pristup je bio čista medijska manipulacija kako bi se prikrila odgovornost, posebito ministra pravde Marka Kovača, a oštrica kritike neosnovano usmjerila prema predsjedniku Višeg suda Borisu Saviću. Njihov nastup je suprotan svim stručnim načelima, zakonskim odredbama, kriminalističkim pravilima i upustvima za vršenje uviđaja i obezbjeđenja lica mjesta krivičnog djela”, kazao je Zeković.

Sagovornik CdM-a kaže da se postavlja pitanje odgovornosti načelnika Centra bezbjednosti (CB) Podgorica, linijskog pomoćnika direktora policije za kriminalističku policiju i načelnika kriminalističke policije CB PG, kao i onih policijskih službenika koji su sprovodili radnje na licu mjesta, samo obezbjeđenje lica mjesta i druge kriminalističko-tehničke radnje.

“Neshvatljivo mi je da na ovo ćute bivši rukovodioci Uprave policije, kako oni, trenutno, van službe tako i penzionisani. Javnosti ih je godinama pristojno plaćala i omogućavala im brojne povlastice. Zaista očekujem da se kod ovakvih okolnosti, koji uznemire a državu pokažu kao improvizaciju, oglase i javnosti pomognu svojim stručnim, iskustvenim i objektivnim analizama”, zaključio je Zeković u razgovoru za CdM.