Suđenje Vladu Zmajeviću, zbog sumnje da je kao vojnik dobrovoljac počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva za vrijeme rata između OVK-a i Vojske Jugoslavije 1999. nastavljeno je danas iznošenjem mišljenja nalaza vještaka medicinske struke Miodraga Šoća i vještaka balističara Božidara Bakića, koji su u cjelosti ostali iza ekspertize koju su ranije izvršili. Sudija Dragoje Jović je za 16. maj zakazao iznošenje završnih riječi u ovom postupku.

Bakić je kazao da je balističke putanje projektila odredio na osnovu strelnih kretanja, odnosno ulaznih i izlaznih rana žrtava, te da je obdukciju radio obducent Hans Houlden. Kako je naveo, za oštećene Ćazima i Ćamilu Haziri i Mijazima Idrizija precizno su određene ulazne i izlazne rane.

“Na osnovu tih podataka, ja sam na skicama S2, S4, S6, odredio balsitičke putanje projektila i položaj cijevi vatrenog oružja. Tom prilikom sam naveo da su smjerovi kod Ćazima odozgo na dolje, a kod Ćamile odozdo ka gore. S obzirom da je ulazna rana kod Ćamile Haziri na 93 cm od ravne pete, izlazna 110cm, zaključio sam da je uzužna osa cijevi odozdo na gore ako je bila u stojećem položaju. Takođe, s obzirom na relatvno nisku visinu ulazne rane dozvolio sam mogućnost da je bila u ležećem položaju”, rekao je Bakić. Prema njegovim riječima, o udaljenosti pucača ne može se precizno govoriti, a o tome nije mogao da se izjansni ni Šoć.

Daljinu pucnja, kako navodi, može odrediti patolog ili vještak medicinske struke, a ukoliko je metak prošao kroz garderobu vještak hemijske struke.

Na današenjem ročištu prezentovan je i dio iskaza Armeda Kadrije, sina četvrte žrtve Imera Kadrije, u kojem je navedeno da je čuo rafale u trenutku dok je njegov otac čuvao ovce. Kadrija je čuo rafaljnu paljbu, i vidio oca sa ranama od metka i jednom ubodnom ranom u stomaku. Međutim, prema riječima Šoća, na osnovu dostupne foto dokumentacije ne može govoriti o uzroku i mehanizmu smrti Kadrije. Ipak, na osnovu dijela iskaza, analogije događaja može se zaključuti da je preminuo od iskrvavljena, kao posledicu rana vaternog oružja. 

Prema optužnici, Zmajević je za vrijeme oružanih sukoba vojne organizacije takozvane Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i pripadnika Vojske Jugoslavije (VJ), kršeći pravila međunarodnog prava i Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata, kao vojnik dobrovoljac pripadnik pješadijaskog bataljona VJ prema licima albanske nacionalnosti postupao nečovječno, ubijao civile i pljačkao njihovu imovinu. Zmajević se tereti da je kao dobrovoljac krajem marta 1999. godine u selu Žegra kod Gnjilana bez povoda ubio supružnike Ćazima I Ćamilu Haziri i Mijazima Idrizija, kao i da je bez razloga iz vojnog kamina pucao na čobanina pored puta.