Iako je između optimiste i ajvana, samo jedna razlika. Optimista ne vjeruje u ono što vidi, a ajvan vjeruje i u ono što ne vidi.
26.03.18:55h
Mnogo toga u životu je naizgled čudno, ponajprije groteskno.
Svi se pouzdano rodimo na jedan način, a možemo glavu da izgubimo – na hiljadu.
Čak i da odaberemo na koji.
Slično je i sa tajnama.
O onim prirodnim da ne govorim – jer, em im ništa ne možemo, em, o njima slabo šta znamo.
Ja nijesam zaslužio ni jednu sopstvenu, a kamoli tuđu tajnu.
Pa, ni ovu Kenterinu.
Koji danas reče da je upozoravao Abazovića u vezi direktora UPC i šverca cigareta, ali da, pazite, Dritan nije mario za upozorenja.Kao da ga bilo nije.
Ko je grešnik?
Direktor ili Dritan?
Ili kokice?
Koje je komšija namjerio još u vrijeme kada je upozoravan od Kentere, nekima drugima.
Vrlo principijelno.
Nadasve, premijerski.
Dobro, Adžić nije znao, jer ga Kentera nije obavještavao.
U suprotnom, uhapsio bi odmah obojicu svojih, Dritana kao pomagača.
Pod uslovom da mu je sprječavanje krijumčarenja bilo u nadležnosti.
Ovo Kenterino kazivanje neće skrenuti sa pravog puta Bečića i komesara Bogdanovića.
Mislim, neće ih spriječiti da im bivši premijer i dalje bude strateški partner u ratu protiv svih oblika kriminala.
Kokice polako nestaju.
Moraće na kestenje da pređu.
A ja?
Ja sam zbunjen.
Ovim što pročitah, jer moja muka nije što nikada nijesam u pravu, no što nikada ne znam kada jesam.
Budimo optimisti.
Iako je između optimiste i ajvana, samo jedna razlika.
Optimista ne vjeruje u ono što vidi, a ajvan vjeruje i u ono što ne vidi.
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
Video