Fidan ima važnu ulogu u mom regionu, na Balkanu, i kao novinarka i analitičarka, pomno pratim njegov rad. Prijatelji koji su prisustvovali rekli su mi koliko je bio srdačan i pristupačan: razgovarao je sa svima, slušao zabrinutosti i pokazao iskreno interesovanje za izazove sa kojima se suočava Balkan – region koji veoma dobro poznaje.
Fidan je iskoristio priliku da govori o multikulturalnom karakteru Crne Gore i dugotrajnim istorijskim vezama između Turske i Crne Gore. Pohvalio je Crnu Goru kao model mirnog suživota i podsjetio prisutne da je Turska rano priznala Crnu Goru – podsjetnik, kako je rekao, da je njihov odnos zasnovan na istoriji, poštovanju i stvarnoj saradnji.
Ali Fidanovi gestovi nisu bili samo simbolični. Predsjednik Erdogan i drugi turski zvaničnici više puta su isticali da bilateralni odnosi nisu samo formalnost, već i konkretna poslovna i investiciona saradnja, sa ambicioznim ciljevima u trgovinskoj razmjeni. Ekonomska stvarnost je jasna: godišnji obim trgovine mjeri se stotinama miliona eura, ali obje prestonice teže da ga povećaju na oko 500 miliona eura i da prodube saradnju u oblastima infrastrukture, turizma, energetike i usluga. Turske kompanije su sve prisutnije na terenu u Crnoj Gori – među izvođačima radova, hotelskim i nekretninskim investitorima – sa sve većim brojem projekata koji čine Ankaru jednim od najvažnijih ekonomskih partnera zemlje.
Pa zašto smo onda, od te svečane scene u Istanbulu, došli do suspenzije bezviznog režima za turske državljane – i to u roku od samo nekoliko nedjelja?
Nagli porast antiturskog raspoloženja u Crnoj Gori
Brzo naprijed do ove sedmice: Crna Gora je objavila privremeni prekid bezviznog režima za Turke nakon vikenda nasilnih incidenata u Podgorici, koji su uključivali ubadanje lokalnog stanovnika nožem i napade na turske objekte. Crnogorske vlasti su navele da su djelovale radi uspostavljanja reda; turski zvaničnici su izjavili da su u stalnom kontaktu sa Podgoricom kako bi se osigurala bezbjednost turskih državljana.
Tokom protesta u pojedinim dijelovima Podgorice, pojavili su se izvještaji o masama koje su uzvikivale otvoreno ksenofobične i nasilne slogane, uključujući pozive da se “ubije Turčin”. Ti povici nisu spontani izlivi bijesa; oni odjekuju otrovnim, starim jezikom mržnje koji ne smijemo ni tolerisati ni normalizovati.
Takve riječi bude jezive istorijske odjeke. Ne smijemo zaboraviti kako zvuči genocidna retorika. Kada su u julu 1995. godine snage bosanskih Srba pod komandom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića ušle u Srebrenicu, pozvao je na ,,osvetu protiv Turaka” — riječi koje su prethodile jednom od najmračnijih poglavlja evropske istorije, genocidu u Srebrenici.
Podsjećanje na tu istoriju nije retorička figura, već upozorenje. Kada rulja 2025. godine uzvikuje pozive na nasilje, ne smijemo to odbaciti kao “trenutak bijesa”. Moramo to jasno imenovati, istražiti ko to politički potpiruje i zaustaviti prije nego što metastazira. Ali obje strane moraju djelovati zajedno.
Politički kontekst
U Beogradu, predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno oštro reagovao prema Ankari zbog isporuka turskog oružja i dronova Kosovu — bivšoj srpskoj pokrajini čiju nezavisnost Srbija i dalje odbija da prizna. Vučićevo nezadovoljstvo zbog podrške Ankare Kosovu bilo je javno i glasno, a srpski politički akteri mjesecima oblikuju regionalni narativ o tome ko je prijatelj, a ko neprijatelj. Kasnije je Vučić povukao neke od svojih izjava, ali tenzije i dalje postoje.
U kombinaciji sa masovnim protestima u Beogradu zbog korupcije i vlasti, stvoreno je plodno tlo za nacionaliste da raspiruju antitursko raspoloženje i koriste krize u manjim susjednim državama kao političko oružje.
Prosrpski elementi u vladajućoj koaliciji Crne Gore
Unutrašnja politika Crne Gore je krhka. Nakon godina političkog zastoja, zemlja sada ima vladajuću koaliciju u kojoj prosrpski elementi imaju značajan uticaj – akteri su koji često simpatizuju narative iz Beograda i koji su u prošlosti podržavali secesionističke ili nacionalističke projekte u regionu, uključujući Bosnu i Hercegovinu.
Rezultat je da domaći incident, koji bi u zdravijem političkom okruženju riješila policija i sudovi, postaje geopolitički spektakl: vize se suspenduju, investitori paniče, a obične veze se prekidaju. Narod Crne Gore – oni koji dočekuju turiste i zavise od stranog kapitala- snosiće posljedice.
O odgovornosti
Budimo iskreni u pogledu odgovornosti. Ankara nikada nije krila svoje interesovanje za Zapadni Balkan: ona je značajan ekonomski akter i ima legitimnu diplomatsku težinu. Ali Turska nije imperijalna sila u regionu; ona je investitor i partner. Ni Beograd, ni bilo koji drugi glavni grad, nema pravo da diktira Turskoj.
Kosovo ili Crna Gora ne mogu dozvoliti da se manipuliše javnim mnjenjem protiv stranaca radi kratkoročnih političkih koristi.
Preporučeno
Piše: Nafisa LATIĆ
Video