Desetak godina Marko Vešović bio je profesor na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu; zatim je niz godina bio urednik u Izdavačkoj kući “Veselin Masleša”. Na Filozofski fakultet vratio se 1992. godine.
Deset godina kasnije odbranio je doktorsku disertaciju “Jezik u poeziji Radovana Zogovića“ na svom matičnom fakultetu u Sarajevu.
O SARAJEVU
Period rata takođe provodi u Sarajevu te je opisan kao jedan od najpriznatijih hroničara života građana Sarajeva pod opsadom. Upravo iz tog perioda izdvaja se i knjiga “Poljska konjica” koja govori o granatiranju glavnog grada BiH i svim ratnim strahotama koje su građani proživljavali.
“Poezija Poljska konjica, posvećena jednoj ubijenoj sarajevskoj djevojčici, prijateljici pjesnikove kćeri, ostaće kao blistavi spomenik jednoj jezivoj pomrčini rođenoj u glavama provincijalne balkanske inteligencije na koncu dvadesetog vijeka”, navodi se u opisu knjige.
Kroz svoju karijeru Vešović je često govorio o Sarajevu i o tome šta mu glavni grad BiH znači.
“Prije ovoga rata ja nisam previše osjećao Sarajevo. Trebalo mi je da mi bosanska prijestolnica pokaže svoje rane i da smjesta postane moj rodni grad. Nesreća izjednačuje ljude – svi smo mi ustravljena živinčad, koja svaki dan očekuje da od njenog mesa Karadžićevo topništvo napravi nadrealističke kolaže. Postali smo braća po čekanju granata, po drhtanju pred eskplozijama, po utrobnom strahu za svoju djecu, čije plačeve ni Bog s nebesa ne bi mogao podijeliti na srpske, hrvatske i muslimanske”, napisao je Vešović u jednom od svojih tekstova.
OTPOR U RATU
Od Karadžićevog SDS-a i medija pod kontrolom SDS-a bio je na samom početku rata u BiH optužen kao izdajica srpskog naroda. Tada je, na konferenciji za medije, Vešović poručio da od Karadžićevih zločina ljudska pamet staje, a usta se kamene.
Odbio je ponuđenu funkciju člana Predsjedništva BiH rekavši da on nije za politiku niti je politika za njega.
“Ali kada bih imao i trunku političkih ambicija, trke bih prihvatio ponuđenu kandidaturu, zato što me, između ostalog, Srna proglasila izdajnikom srpskog naroda. Doduše, ja sam Crnogorac, ali kad god me neko ubroji u Srbe kako bi mogao da pljune na mene ja privremeno postanem i Srbin”, rekao je Vešović.
On je potom priznao da jeste izdajnik srpskog naroda.
“I priznajem, jesam izdajnik srpskog naroda. Jer nas Crnogorce silno obavezuju naši očevi. Nadodajem se na svoga ćaću partizana kao što se Karadžić nadovezuje na svoga tatu četnika. Ne pitajte kako i zašto, to je u Crnoj Gori naprosto tako i tačka. Izdao sam onog dana kad su Karadžićevi snajperisti u Ulici bratstva i jedinstva pucali na goloruke demonstrante i na moje oči ustrijelili dvoje djece. A kako je prolazilo vrijeme, moja izdaja mi je postajala sve milija jer se ispostavilo da sam izdao ljude koji vole da pale, recimo, džamije. A ja sam uvjeren da je poštovanje tuđih svetinja temelj svakog uljuđenog življenja. Izdao sam ljude koji vole, naprimjer, igrati nogomet odrubljenim muslimanskim glavama. A za mene, ljudska glava, muslimanska ili ne, najveća je svetinja u svemiru jer to je dom ljudskom duhu koji nas diže nad životinje. Izdao sam ljude koji pucaju iz snajpera na trogodišnje djevojčice, izdao sam ljude koji iz zasjede ubijaju ljekare hitne pomoći, izdao sam ljude koji noževima urezuju krstove u muslimansko meso. Jednom riječju, izdao sam ljude koji su izdali sve moguće norme na kojima se zasniva moralni kodeks čovječanstva”, rekao je tada Marko Vešović.
Pored “Poljske konjice”, Vešović se izdvaja i po djelima “Nedjelja”, “Osmatračnica”, “Rodonačelnik”, “Četvrti genije”, “Smrt je majstor iz Srbije”, “Kralj i olupina”.
Vešović je objavio preko 30 knjiga poezije i proze, pjesničkih prevoda, esejistike i polemika.
Preporučeno
Biće sahranjen u Sarajevu u ponedjeljak, 21. avgusta.
Video