Time je skinuo masku sa igre s “crnogorskim glasovima” u predizbornim mahinacijama na relaciji URA, SPC i prosrpskih opozicionih stranaka.
Ovaj politički udarac, koji je Abazović zadao sam sebi, mogao bi ga koštati neulaska u Parlament, jer brojni građanski orjentisani simpatizeri te partije ne žele savez sa sljedbenicima četničke ideologije. Ne smiju se zaboraviti ni bošnjački nacionalisti, članovi i simpatizeri partije SPP, za koje upućeni tvrde da je radikalno krilo bošnjačkog diskursa. Oni su ti koji su svojim potpisima dali Abazoviću legitimitet i mogućnost nastupa na predstojećim izborima, jer da ih nije bilo, Abazović sada ne bi bio u prilici da vodi izbornu kampanju. Ovi Bošnjaci sigurno nijesu zaboravili ne tako davne nastupe poslanika Fronta, koji su ih iz svojih klupa javno prozivali da će biti odgovorni za krvoproliće koje su najavljivali u decembru prošle godine.
URA-u su zbog mogućnosti da će završiti u istom taboru s ostrašćenim nacionalistima i optuženima za teroristički udar na državu Crnu Goru već napustile dvije članice. Prva je članica Opštinskoga odbora URA-e u Beranama Mirjana Pajković, a druga je kandidatkinja za poslanicu sa liste URA-e – Radica Maya Beriša. Pajković je medijima saopštila da napušta partiju „nakon javno izrečenog stava predsjednika Abazovića da će nakon izbora ako mu se ukaže prilika koaliciju praviti sa negatorima Crne Gore“, a sličan razlog navela je i Beriša, ćak i u Facebook prepisci s donedavnim istomišljenicama navodeći da joj je dosta „URA-inog klackanja“.
Poznavaoce prilika na crnogorskoj političkoj pozornici ovakav rasplet nije iznenadio. Geneza URA-inog pada započela znatno ranije, još u januaru, kad su se pojedini univerzitetski profesori pridružili političko-crkvenim protestima i kandidovali se za čelnike opozicionih stranačkih listi. U fokus javnosti ušla je tada i profesorka Univerziteta Crne Gore Mara Šćepanović, braniteljka Srpske pravoslavne crkve. Stratezi URA-e i Dritan Abazović osmislili su, uz pomoć SPC, plan da ojačaju taj navodno građanski opozicioni koncept platformom „Crno na bijelo“, na čije su čelo stavili upravo profesorku Šćepanović. Nadali su se da će time privući i određeni broj glasova iz prosrpske provinijencije, i da će skupiti dovoljan broj potpisa podrške za kandidovanje poslaničke liste.
Da se nešto „iza brda valja“ govorili su i povremeni medijski napisi o navodnom Abazovićem obraćanju SPC za pomoć pri sakupljanju potpisa podrše, ali i činjenica da je podršku URA-inoj platformi dao i ljuti protivnik Dritana Abazovića iz vremena kampanje za pristupanje NATO, Stefan Đukić. Đukić je u tadašnjoj polemici optuživao lidera URA-e da ne govori istinu i poručivao mu da „NATO nije zemlja čuda“. Sve to, međutim, nije smetalo Abazoviću da objeručke prihvati Đukićevu podršku, jer je smatrao da će ta vrsta „političke otvorenosti“ privući i protivnike NATO alijanse pod URA-in građanski kišobran.
Poteškoće u nastojanju URA-e da okupi građanske intelektualce i spoji suprotnosti stvarala je i činjenica da Abazović ni platformom ni poslaničkom listom nije mogao izbjeći pojavu intelektualki čiji je angažman prepoznat po brojnim skandalima u akademskoj i naučnoj zajednici. Tako su u platformi i na poslaničkoj listi bile zastupljene i profesorice Univerziteta Crne Gore, Rajka Glušica i Tatjana Bečanović, poznate po pokušaju osporavanja uvođenja crnogorskog jezika u nastavu, po studentskim tužbama pred Sudom časti UCG i propalom projektu u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, nakon čega je smijenjen i tadašnji predsjednik Đurović a rad na projektu obustavljen. Glušica i Bečanović bile su vodeće „naučne“ zvijezde prije par godina na naslovnicama svih medija u regionu, zahvaljujući sad već slavnim „tumačenjima“ iz „Rječnika crnogorskog jezika.“ Među tim tumačenjima najslavniji je bio onaj primjer, koji su porfesorice upotrijebile uz termin „antifašist“, a on glasi: „dokažu kako je Draža bio pravi antifašista“. U crnogorskoj javnosti posljednje tumačenje doživljeno je kao pokušaj rehabilitacije četničkog pokreta i Draže Mihajlovića.
Neposredno prije Abazovićevog priznanja javnosti da će URA-ini glasovi biti predati DF-u u medijima se javila informacija, potkrijepljena dokazima u vidu fotografija i uporednih analiza, o tome kako je URA plagirala naziv i koncept svoje platforme. Ispostavilo se tako da je „Crno na bijelo“ sestra blizanac platforme srpskoga Centra za demokratiju, koja je nosila ime „Crno na belo“. I uz URA-e do danas nijesu demantovali tvrdnje da je u pitanju plagijat.
Tačku na sudbinu ove političke stavio je upravo Dritan Abazović, predsjednik URA-e, koji je prije dva dana hazarderski poručio da očekuje savez sa DF-om.
Ako je URA prije samo desetak dana i bila na prekretnici, s velikom šansom da postane ozbiljan politički faktor i tas na vagi, jasno je da nije odabrala pispravan kurs i da je krenula stranputicom.
Komentari