Jedan od najuticajnijih srpskih pisaca, Svetislav Basara, u razgovoru za Portal Analitika upozorava da je riječ o društvu koje je decenijama urušavano, institucijama koje su odavno razvaljene i političkoj sceni koja ne nudi nikakav konstruktivan izlaz.
U takvom kontekstu, poručuje da promjena nije moguća jer su društveni temelji već urušeni, dok se građani i dalje nadaju da će „neko drugi“ donijeti bolji život.ANALITIKA: U svojim kolumnama skeptični ste povodom ishoda protesta koji u Srbiji traju već mjesecima. Kažete kako „rušenje vlasti nije moguće zato što je sve srušeno, revolucija (preokret) nije moguća zato što nema ništa da se preokrene“. Možete li nam podrobnije objasniti Vaš stav?
BASARA: Kad sam napisao “sve je već srušeno”, htio sam da kažem da je sadašnja vlast nužna posljedica neprekinutog dvovjekovnog niza nasilnih rušenja dinastija i režima idvovjekovne nesposobnosti – možda je tačnije reći: odsustva volje -srpskog društa dadefiniše, instutucionalizuje i dovrši svoju državu. Nema se tu više što srušiti.
Pučističke marionete ruske i srpske vojnoobavještajne službe – tandem Koštunica-Tadić – doveli su srpsko društvo do ćorsokaka iz koga je nakratko bila podigla glavu, Vučić je preuzeo već načisto razvaljene institucije kao neka vrsta stečajnog upravnika.
Možda bi se nešto u Srbiji moglo izgraditi, više se ništa ne može srušiti, govorim o srušenosti temeljnih principa principa politike i države, ne o fizičkim objektima, koji se ruše sami od sebe. Ja na političkoj sceni Srbije – ako se ona uopšte može nazvati političkom – ne vidim nikog sa konstruktivnom političkom idejom, svejedno da li je lijeva ili desna.
ANALITIKA: Ukoliko nikakav suštinski preokret u Srbiji nije moguć, čemu srpsko društvo može da se nada u neposrednoj budućnosti? Kako smatrate da će dešavanja u Srbiji uticati na region?
BASARA: Da bih odgovorio na drugi dio pitanje, trebala bi mi kristalna kugla. S prvim je lakše. Srpsko duštvo nikada ne gubi nadu u “bolji život” – i to je za pohvalu – nezgodno je što očekuje da taj bolji život donese neko drugi i to na neki mističan način.
Posljednjih mjeseci nada se polaže na studente, djecu starosti između 19 i 23 godine, od kojih značajan broj- prema njihovim riječima – politika uopšte ne interesuje. Srpsko društvo nije apolitično, ono je antipolitično. Na pitanje koje sam doskora postavljao – što će biti dan poslije? Ima li kakav plan? – postoje samo dva odgovora: “samo da ovaj ode” i “ti radiš za Vučića”.
ANALITIKA: Vođstvo Srpske pravoslavne crkve (SPC) zasada ima uzdržan stav prema protestima studenata i građana. Da li je i ako jeste u kojoj mjeri, ovakvo držanje uticalo na njen imidž među vjernicima?
BASARA: Vrh SPC je naoko uzdržan. Suštinski je uz vlast. Vrijednosni sistem im je zajednički. Ali SPC se raspada, kao i srpsko društvo. Vidimo da poziva pred Crkveni sud teologe Miličevića i Pantelića zbog poltičkih verbalnih delikata, nezadovoljstvo među vjerujućim muškarcima i ženama i dijelom sveštenstva neprestano raste.
Imidž SPC je s veoma dobrim razlogom na najniižim granama, koje nikada i nijesu bile naročito visoke.
ANALITIKA: Crna Gora je nedavno ušla u šestu godinu tzv. tridesetoavgustovske vlasti. S ove vremenske distance, kako biste ocijenili učinak litija predvođenih Amfilohijem Radovićem? Mislite li da su oni koji su pošli za njim dobili što su očekivali u posljednjih pet godina?
BASARA: Mislim dasu dobili isto ono što su u Srbiji dobili oni koji su mjesecima uoči izbora 2012. govorili: “Samo da ovaj (Tadić) ode”. Valja naglasiti da je Srpska napredna stranka izbore dobila sa nekih 80.000 glasova prednosti, a to su bili glasovitzv. “bijelih listića”, “drugosrbijanaca”,DSS-ovaca i razočaranih demokrata. To je problem mentaliteta i političke beslovesnosti.
Ne znam za Crnu Goru, ali garantujem da bi se u Srbiji, kad bi na vlast došao neki Čerčil, De Golili Mahatma Gandi, vrlo brzo čuli glasovi “Samo da ovaj ode”.
Ovdje se ne očekuje političar koji poziva na rad i preuzimanje odgovornosti – kad se pojavio jedan takav, Đinđić, brzo je bio ubijen – nego se čeka mesija koji će dijeliti nezrađene pare, plate i penizije.
ANALITIKA: U nedavnoj kolumni podsjetili ste na policijsku akciju ‘Sablja’ te da je prekinuta „na Koštuničinom pragu pod pritiskom EU“. Sličnu pomoć EU i SAD-a, imao je tokom litija i Amfilohije. Kako objasniti ovu podršku nauštrb prozapadnih lidera – Đinđića i Đukanovića?
BASARA: Ne znam kako bih to objasnio. EU i SAD postupaju u skladu sa svojim interesima, što ne znači da uvijek postupaju ispravno, pogotovo ne pametno, pa čak ni u svom interesu.
Možda EU i SAD-u odgovaraju upravo ovakva i Srbija i Crna Gora. Ali to je samo znak da će i EU i SAD u dogledno biti vrlo slične Srbiji i CrnojGori. SAD već veoma liče.
Ovaj svijet je na silaznoj putanju. To se ne može zaustaviti.
ANALITIKA: U razgovoru za Analitiku u ljeto 2020. kazali ste da je „zahuktalost svega i svačega i globalni gubitak orijentacije vodio pravo u neku katastrofu“, koju je, kako ste ocijenili, epidemija usporila i privremeno odložila. Da li se u međuvremenu svijet vratio na kolosijek koji vodi ka kataklizmi?
BASARA: To se odnosilo na predepidemijsku zahuktalost koju su nakratko zaustavili globalni lockdowni. Ali znate kako kažu vozači Forumule 1: ne ubija brzina, nego naglo zaustavljanje. To prisilno zaustavljanje zahuktalosti, samo je ubrzalo postepidemijsku zahuktalost i povećalo globalnu pomahnitalost.
I to će, ako je vjerovati Polu Virilou koji nas čeka u sljedećem pitanju, završiti kolapsom realnosti. Virilio je priželjkivao da to doživi, nije on u tome vidio nešto nužno loše, ali nažalsot nije doživio. Umro je prije dvije ili tri godine u dubokoj starosti. Mnogi od nas će to doživjeti.
ANALITIKA: U kolumnama nerijetko podsjetite na učenje francuskog filozofa Pola Virilija o važnosti vremena u politici. Kako se zemlje regiona odnose prema ovom važnom resursu? Koliko su vremena izgubile tokom devedesetih ratujući međusobno dok je svijet kročio u digitalno doba?
BASARA: Ratovali ne ratovali – svi gube vrijeme. Vrijeme svima podjednako prolazi. Druga je stvar što uraditisa rapoloživim vremenom, koga je uvijek malo.
Da li će se nešto graditi u prostoru(ne moraju to biti samo fizički objekti) – koji je stabilniji dio prostorno-vremenske rešetke – ili ćese vrijeme traćiti na destrukciju i fantaziranje. Ili se – u slučajuSrbije – vrijeme pokušava odložiti do nekog “boljeg vremena”.
ANALITIKA: Internet i mobilna telefonija omogućili su proliferaciju engleskog jezika u svakom kutku svijeta. Istovremeno, demografska slika četiri centralne republike socijalističke Jugoslavije gora je iz godine u godinu. Kako vidite sudbinu jezika na područuju Crne Gore, Srbije, Bosne i Hrvatske? Koliko je teško književnicima u regionu da stvaraju na jezicima koje sve manji broj ljudi govori i razumije?
BASARA: Ima izreka oca Tadeja: “kakve su ti misli, takav ti je život”. Sušta istina. Može se u istom duhu reći i: “Kakav ti je jezik, takav ti je život”.
E sad, kakve su nam misli takav nam je jezik, a kakvi su, to vidimo po tome kakvi su nam životi.
Preporučeno
Video