Prošlonedjeljna završnica pregovora Crne Gore i EU o Pregovaračkom poglavlju 5 – Javne nabavke, jedva je okončana uspješno. Uprkos službenom optimizmu premijera Milojka Spajića i komesarke Marte Kos, činjenice koje polako isplivavaju na vidjelo, pokazuju težinu vođenih pregovora i početne razlike dviju strana. Ugovori Crne Gore s Emiratima doveli su do toga da je EU na do sada neviđen način iznijela niz ograda i upozorenja da ovo Poglavlje lako može ponovo biti otvoreno.
Sam termin zatvaranja pregovaračkih poglavlja formalno glasi „privremeno zatvaranje“. To znači da je svako poglavlje zatvoreno, ali da zbog veza i međusobnih uticaja drugih oblasti može u svakom momentu biti otvoreno do formalnog okončanja pregovora odnosno do posljedneg trenutka. To se, međutim, do sada nikada nije dogodilo, kao što se još nije događalo da neko poglavlje bude usvojeno s ovoliko ograda i upozorenja kao u slučaju Crne Gore Poglavlje 5 – Javne nabavke.Evropljane brinu međudržavni ugovori
Zajednički stav Evropske unije uoči završnice pregovora, koji je datiran 18. junom 2025, a objavljen po završnici Međuvladine konferencije, u petak, 27. juna iza 19:30, sadrži decidno upozorenje u kojem se navodi da EU „naglašava da svi međunarodni sporazumi koje Crna Gora zaključi moraju biti u skladu s pravnom tekovinom EU i sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju“ te da je „ključno ne zaobilaziti primjenu nacionalnog zakonodavstva i pravne tekovine EU u javnim nabavkama i poštovati principe nediskriminacije, poštene konkurencije, jednakog tretmana kompanija i transparentnosti postupaka javnih nabavki“.
„EU ističe da Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoju nekretnina, zaključen 28. marta 2025. između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji je Skupština Crne Gore ratifikovala 3. juna 2025., navodi da su svi ugovori, programi i daljnji sporazumi s investitorima iz UAE izuzeti od zakonodavstava obiju zemalja o javnim nabavkama, javnim tenderima i postupcima javnog nadmetanja. Imperativ je da Crna Gora obezbijedi da sprovođenje ovog Sporazuma ne krši pravnu tekovinu EU o javnim nabavkama i da bude u skladu s principima utvrđenim u SSP-u, uključujući transparentnost, jednak tretman i nediskriminaciju“, navodi se u dokumentu.

EU dalje navodi da će „pažljivo pratiti sprovođenje Sporazuma“ i poziva Crnu Goru da odradi još niz aktivnosti u ovoj oblasti od daljeg unapređenja sistema javnih nabavki, preko popunjavanja radnih mjesta u ovoj oblasti stručnjacima, do izmjene odgovaraućih zakona i sprečavanja prevara u sistemu javnih nabavki.
Jasno se poziva Crnu Goru da u vezi s ovim poglavljem dostavlja redovno Evropskoj uniji sve relevantne informacije.
„Konačna ocjena usklađenosti zakonodavstva Crne Gore s pravnom tekovinom i njenog kapaciteta za sprovođenje moći se se donijeti tek u kasnijoj fazi pregovora“, navodi EU.
U stavovima EU u slučajevima tri poglavlja koja je Crna Gora zatvorila na prethodnoj međuvladinoj konferenciji, 16. decembra 2024, nema ni govora o ovakvim ogradama i upozorenjima. Zajednička pozicije EU za Poglavlje 7 – Pravo intelektualne svojine, i za Poglavlje 20 – Preduzetništvo i industrijska politika ne sadrže ni slova negativne konotacije ili upozorenja. U Zajedničkim stavovima EU za Poglavlje 10 – Informatičko društvo i mediji navodi da Crna Gora treba da usvoji novi Akcioni plan za Strategiju sajber bezbjednosti, te da je EU „ohrabruje“ da to učini, kao i da „poziva“ Crnu Goru da finalzira novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Dakle, dvije veoma važne oblasti poput sajber bezbjednosti i SPI prolaze kao napomene, dok se u slučaju javnih nabavki u dokumentu od devet strana više od jedne strane odnosi na sve ono što je Evropskoj uniji sumnjivo.
Termin „imperativ“, koji EU koristi kada opisuje nivo očekivanja od Crne Gore u ispunjenju obaveza javnih nabavki, ne daje zvaničnoj Podgorici ni milimetar manevarskog prostora da gura proces evropske integracije, a da istovremeno mimo evropskih principa zaključuje bez tendera, bez procedura, bez transparentnosti državne poslove s privatnim kompanijama odakle god da dolaze.
Rezervisanost nekih zemalja i odsustvo Marte Kos
U ovakvoj situaciji predstavnici nekih članica EU su iskazivali rezervu prema stavu da Poglavlje 5 s Crnom Gorom uopšte može da bude i da treba da bude zatvoreno. Najdalje je otišao predstavnik Holandije, države koja inače važi za veoma strogog zagovornika izvornih principa EU. Zatražio je da o tome dobije izjašnjenje svog Parlamenta. Tek kada stiglo zeleno svijetlo iz Haga moglo se nastaviti na naredni korak – sastanak Odbora stalnih predstavnika vlada država članica EU, što je konačno utrlo put međuvladinoj konferenciji odnosno utvrđivanju datuma njenog održavanja.

A kada je već počinjala konferencija ispostavilo se da na njoj nema najvažnije ličnosti EU zadužene za proširenje. Komesarka Marta Kos uopšte nije prisustvovala konferenciji. To je jasno i iz saopštenja u kojem se navodi da je međuvladinom konferencijom predsjedavala ambasadorica Poljske – države koja trenutno predsjedava Vijećem EU. Prethodna Međuvladina konferencija, održana je 16. decembra 2024. na daleko višem nivou: Predsjedavalo je, kako je tada saopšteno, Peter Sijarto. ministar vanjskih poslova Mađarske – države tada predsjedavajuće Vijećem EU, „uz učestvovanje komesrke za proširenje Marte Kos“. Prije četiri dana nije bilo ni ministra ni komesarke – samo ambasadorka Agnješka Bartol – dakle najniži mogući nivo. Komesarka Marta Kos se zasebno vidjela s dijelom crnogorske delegacije, a onda samo pojavila na konferenciji za medije s premijerom Milojkom Spajićem da najavi da je jedno poglavlje privremeno zatvoreno.
Zašto Marta Kos nije bila na međuvladinoj konferenciji možemo samo nagađati. Nesporno je da nije učestvovovala u pregovorima i da nije ništa govorila o samom poglavlju, niti o pregovorima, nego je samo konstatovala zatvaranje poglavlja.
Kroz iglene uši
Crna Gora se, dakle, 27. juna u Briselu provukla kroz iglene uši. Samo deset dana prije međuvladine konferencije nije bilo sigurno da će pregovaračko poglavlje 5 uopšte biti zatvoreno odnosno da će konferencija uopšte biti održana.
U Zajedničkom stajalištu EU navodi se i da je Crna Gora ažurirala svoju pregovaračku poziciju obavezivanjem da će do prvog kvartala 2026. izmijeniti Zakon o javnim nabavkama i Zakon o sprečavanju korupcije tako što će ojačati korektivne mehanizme, direktnu prekršajnu odgovornost, kontrole budžetskog inspekcijskog nadzora, kao i da će bolje i preciznije adresirati koruptivne radnje i prevare u javnim nabavkama.
Ako je Crna Gora obećala Briselu da će izmijeniti navedene zakone i to zaključno s prvim kvartalom 2026, dakle, jako brzo, zapravo obzirom da smo već pred sezonom odmora može se reći u najvećoj hitnosti, onda se čini da je vlast shvatila da će poslovne aranžmane s privatnim kompanijama odakle god da su, teško ostvarivati, a da za to ne bude plaćena cijena u procesu evropske integracije. Valja pratiti smjer do tog prvog kvartala 2026. Ako crnogorska vlast, pod uslovom da opstane do tada, krene u izmjene zakonâ koje je obećala Briselu, onda joj je ipak EU prioritet. Ako to ne učini nego krene u zamišljene biznis aranžmane, ispostaviće se, kao i mnogo puta do sada, da vlast nije govorila istinu i da je je prevarila međunarodne partnere.
Preporučeno
EU je više puta ponovila da će u ovoj oblasti „pažljivo pratiti situaciju“.