Iako je Spajić, relativno neiskusan političar, posebno za prilike na Balkanu, ipak je uočio neke zakonitosti koji je i iskoristio. U kadriranju u UP ostao je iznenađujuće čvrst u namjeri da ne prepusti bezbjednosni sektor potpunoj kontroli Demokrata. Uprkos nagovještajima ucjene, Spajić je odigrao na kartu političkog licemjerstva Demokrata i nije pogriješio u procjeni. Bečićevi ministri ostaju u Vladi do daljnjeg, jer žele da se posvete glavnom cilju – isporučivanju rezultata iz agende EU. Kako to lijepo i principijelno zvuči.
Pitanje je da li je Spajićeva sigurnost i optimizam plod naivnosti, sto je manje vjerovatno, ili brižljivo pripremljenog scenarija koji podrazumijeva zamjenu Bečićevih minstara kadrovima Bošnjačke stranke i drugih manjinskih partija. Prema infomacijama Standarda, komunikacija između Spajića i Ibrahimovića je intezivirana, ali još nije konkretizovana u formi ponude za BS.Sagovornici Standarda tvrde da će dešavanja oko izbora v.d. direktora Uprave policije ubrzati najavljenu rekonstrukciju Vlade u koju bi trebalo da uđu predstavnici koalicije Zajedno za budućnost Crne Gore. “Osvežavanje” kabineta Spajić može da ubrza jedino ako ima već keca u rukavu i čvrst dogovor sa BS-om kako bi otpisao Demokrate, a to, koliko znamo, nije slučaj.
Osim toga, Spajić bi ovakovom promjenom prekršio i potpuno bacio pod noge potpisani sporazum parlamentarne većine, što bivši DF neće gledati kao normalnu stvar. Zato rokada BS-a i DCG u Vladi, naizgled logična, nije i neće biti nimalo laka. Zapravo, skoro da bi se moglo reći da je teško ostvariva ako sagledamo sve činjenice.
Prije svega, Bošnjačkoj stranci neće biti lako da prelome da zajedno sa četničkim vojvodom Andrijom Mandićem i ostalim pulenima ovoga bloka oponaša izvršnu vlast, koliko god to privlačno izgledalo. Da ne pričamo sada o tome da je krajem prošle godine, kada je Spajić konstruisao svoj kabinet, bilo mnogo lakše i jeftinije ući u svu tu priču. Pravi razlog tadašnjeg odustajanja BS-a je upravo bio Mandić, a ne niže kvote koje je dodijelio Spajić Ibrahimovićevoj partiji, iako je ovaj drugi razlog figurirao kao glavni. Istina da je Mandić od tada promijenio priču i od ratnohuškačkog, nacionalističkog i ksenofobičnog narativa, navodno, postao fan Zapada, EU i NATO vrijednosti, ali svi dobro znamo da vuk dlaku mijenja, ali ćud ne.
To je, naravno zakucao svojim izjavom i američki izaslanik Gabrijel Eskobar, koji je poručio da je bivši DF i dalje u crnoj zoni i da, što se tiče Amerikanaca, Mandić ostaje nepoželjna figura. Drugim riječima, “džaba je krečio svoj profil”. Doduše, prisjetimo se da su Amerikanci i prilikom sastavljanja Vlade prošle godine jasno stavljali do znanja Spajiću da zaboravi ZBCG, ali je tadašnji mandatar našao formulu i Mandića i drugove ostavio na čekanju. NIjesu se pretrgli mnogo da saopšte stav o njima kada je Mandić zauzeo čelnu poziciju u Skupštini Crne Gore, pa premijer, vjerovatno, računa na ovu vrstu američkog stava. Kao ono – ne sviđa nam se, ali šta je tu je.
Pitanje koje se nameće je kako će Vlada funkcionisati nakon definitivnog razdora PES-a i Demokrata. Hoće li biti opstrukcije i ucjenjivanja od strane Demokrata ili će sve ono što je važno za zatvaranje poglavlja i dobijanja završnih mjerila Brisela biti završeno, a ostalo na čekanju, što bi bilo politički pogubno za Spajića i njegovu partiju. Na taj način bi sva važna obećanja građanima u sferi ekonomije bila dovedena u pitanje sa jasnom namjerom da se PES pocijepa i bude lak plijen na sljdećim izborima.
Upravo bi ova opasnost mogla da natjera Spajića da ne čeka otkrivanje strategije Bečićeve partije, već da rekonstrukcijom djeluje preventivno i spriječi moguću opstrukciju. U tom slučaju akcije ZBCG rastu, kao i eventaono one Bošnjačke stranke, ali i još nekih iz partija manje brojnih naroda.
Preporučeno
Video