Kako smo sinoć objavili, Đukić je, prema tvrdnjama ruskih medija, 21. oktobra optužen od Istražnoga komiteta Ruske Federacije u krivičnome postupku za svjesno lažno svjedočenje.
Prema istrazi, Đukić je pokušao da pomogne bivšem istražitelju, osuđenom Ivanu Koževnikovu, da spase nekretnine vrijedne 185 miliona rubalja (2,2 miliona eura) od pretvaranja u državni prihod.
Na sudu se, međutim, ispostavilo da ova imovina nije u vezi s Koževnikovom, već s pomenutim pukovnikom FSB-a Dmitrijem Seninom, koji je od 2017. u bjekstvu, a njegov rođak, pukovnik Ministarstva unutrašnjih poslova (MVD) Dmitrij Zaharčenko izdržava kaznu od 12 godina i zbog mita i zloupotrebe službenoga položaja – zaplijenjena mu je imovina vrijedna 9 milijardi rubalja (108,6 miliona eura).
Istraga tvrdi da je Đukić, kako se navodi, „dao namjerno lažne, neistinite iskaze“, pomažući prijatelju pukovnika Senina FSB-a, Ivanu Koževnikovu, pri falsifikovanju dokaza u pokušaju da prikrije imovinu.
Naime, Đukić je, svjedočeći pred Gagarinskim sudom, tvrdio da je dao pozajmicu Koževnikovu u vrijednosti od 185 miliona rubalja. Ali, prema istrazi, u stvari, ovo je imovina pukovnika FSB-a Senina, koji je uknjižio značajan dio svoje imovine na ime rođaka i prijatelja. Ukupno, imovina se procjenjuje na 380 miliona rubalja (oko 4,6 miliona eura). Koževnikov je 20. oktobra 2020. osuđen na 1,5 godina popravnoga rada zbog falsifikovanja dokaza.
Đukić je Gagarinskome sudu predočio svoje dokumente, prema kojima je on u oktobru 2013. pozajmio „svome prijatelju” Koževnikovu 185 miliona rubalja u gotovini, a u avgustu 2017. dobio je zajam nazad, čak i s kamatom od 5,5 miliona rubalja (oko 66 hiljada eura). Sudu je predočio priznanicu i punomoćje posredniku – pukovniku FSB-a Seninu– koji je dobio instrukciju da Đukiću prenese novac.
Međutim, Gagarinski sud je rješenjem odlučio da „predstavljeni dokumenti ne ispunjavaju uslove pouzdanosti”. Đukić je, prema dokumentaciji koju je predočio na sudu, unio u Rusiju 469 miliona rubalja u gotovini, ti su milioni stavljani na bankovne račune, ali se datumi oko zajma Koževnikovu ne poklapaju. Stoga su sudu sumnjivi Đukićevi dokumenti i odbija da ih prizna validnim za predmet.
„I okolnosti poznanstva Bora Đukića s Ivana Koževnikovom ostaju misterija”, piše ruska „Izvestija”. „Svjedok vraćanja duga rekao je jednu priču, a Đukić u pisanoj izjavi drugu. Zašto je Đukić privukao treću osobu u otplatu zajma (pukovnika FSB-a)? To je takođe je misterija”.
„Ne bih želio da pričam telefonom”, rekao je juče Đukić ruskome novinaru i sugerisao da rasprave o temi neposredno na sastanku. Međutim, dodao je, baš prekujuče ga je obišao ljekar koji mu je postavio dijagnozu: kovid-19.
Na osnovu činjenica otkrivenih tokom razmatranja slučaja od strane Gagarinskoga suda, Istražni komitet je pokrenuo postupak protiv Ivana Koževnikova o falsifikovanju dokaza u pokušaju prikrivanja imovine. U okviru istrage, Đukić je, kao poznanik Koževnikova, saslušan u Drugome odjeljenju za istrage posebno važnih slučajeva, zatim u julu-oktobru i u Zamoskvoreckome rejonskome sudu, takođe u Moskvi.
Đukić je 1970. rođen u Titogradu, gimnaziju završio u Baru. Otac mu je bio direktor Duvanskoga kombinata, a potom šef predstavništva državnoga preduzeća u Moskvi. Od poznih 1980-ih Đukić studira u Rusiji. S kraja 1990-ih nekoliko godina zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova Vlade Crne Gore. Prema dostupnim podacima, on je 2013. ovdašnji počasni konzul Ukrajine, a od 2014. godine počasni konzul Rusije.
Vlada Crne Gore je 2018. povukla saglasnost na Đukićeve konzulske aktivnosti. Prema pisanju „Komersanta”, oduzimanje akreditacije desilo se i zbog činjenice da je on bio jedan od osnivača proruske političke partije Prava Crna Gora, koja je sada dio režima.
Prethodnih godina je Đukić u Crnoj Gori vodio anti-NATO kampanju i promovisao bliske veze s Rusijom. Glavni specijalni tužilac Crne Gore Milivoje Katnić je u martu prošle godine kazao da se vodi izviđaj i potražuje Đukić zbog navodnoga pokušaja unošenja 100 lažnih legitimacija ruske Međunarodne asocijacije policajaca. Đukić je već bio pobjegao u Rusiju.
Đukić je posljednju deceniju održavao tijesne veze s jerarhijom Crkve Srbije (SPC), ali i Moskovskom patrijaršijom. U Budvi je njegov počasni konzulat Ruske Federacije 2015. lično osveštao Amfilohije Radović.
U aprilu 2019. godine, uz paroha Maijala Backovića, nosioca ruskoga vojnoga odlikovanja, ruska agencija „RIA Novosti” predstavljala je Đukića kao frontmena protesta zbog namjere crnogorskih vlasti da sruše divlje sagrađeni objekat Crkve Srbije na Miholjskoj Prevlaci,
„Mi smo i dalje stalno na dežurstvu”, rekao je Đukić za „RIA Novosti”.
Do bjekstva u Rusiju, „na dežurstvu” je Đukić i u litijaškim povorkama…
Preporučeno
Vladimir Jovanović/ANTENA M
Video