Ko je bio za, a ko protiv rizika ugrožavanja života građana pa i čelnika Crkve Srbije. U toj drami gdje je politika Srpskog sveta nadjačala profesionalizam i procjenu bezbjednosti rastjerana je magla koja je prosipana od 30. avgusta prošle godine, odnosno srušen je mit da se do “normalne” Crne Gore kao ravnopravnog dijela Evrope, može doći sa nacionalistima, šovinistima, klerofašistima, ali i sa onima, kao što su to Demokrate, koji sjede na desetina stolica u zavisnosti koja im je u tom trenutku stabilna. Ona gdje su “podjele” ili ona na kojoj piše “pobjede”.

Abazović je bio jasan – ako Krivokapić krene u smjenu Sekulovića i Brđanina, biće smijenjen i on, odnosno oboriće Vladu i izazvati vanredne izbore. Kraljevi bezličnih i besomučnih saopštenja i fejsbuk objava, Demokrate, upalili su mašineruju svog medijskog centra i dok se Abazović još upinjao da objasni neobjašnjivo na kanalu TV Vijesti, već su mu dodijelili titulu izdajnika, čovjeka sa više lica, spin majstora i mnogo toga što ni sam DPS, kao tvrdi oponent Abazovićeve politike, ne bi smislio.

Demoktratski front do ovog trenutka kao ni premijer Zdravko Krivokapić još nijesu reagovali, ali se pretpostavlja da će njihov odgovor na Abazovićev nastup i tvrdnje uslijediti, te da će biti sličan. Uprkos tome što je za DF Krivokapić do juče bio “tranja”, izdajnik, prevarant, nedostojan premijerske fotelje, svetosavski desant na Cetinje i helikopetrska NATO isporuka mitropolita Crkve Srbije je približila one koji zapravo i nijesu bili tako daleko ili “tamo daleko” – lidera koalicije ZBCG i konstituente ZBCG. Kao što se u Srbiji opozicija i Vučićeva vlast ne razliku u vrjednosnim sudovima, već samo u metodama kako do njih doći, tako se ni DF ne razlikuju od Krivopkapića i njegovih apostola.

Profesor se malo zaigrao pa preračunao. Umislio je da je vičan kao Vučić da istovremeno sjedi na briselsko i rusko-srpsko kanabe, da balansira između polova, između dva svijeta ili dva civilizacijska nivoa, te da kao takav opstane i ostane upamćen kao prvi “demokratski premijer”.

Kako razumjeti banjanskog profesora koji je uprkos bezbjednosnoj procjeni profesionalaca odlučio da ipak krene u rat sa građanima na Cetinju da brani, šta? Crnu Goru? Ustav?

Ne.

Odlučio je da pogazi sve, i profesionalce i struku i logiku pa i Crnu Goru i da obezbijedi intronizaciju mitropolita Crkve Srbije. Prelomio je ili su ga lomili lagano pa je zato i pustio suzu na kasnijoj proslavi ispred Hrama Hristovog vasksrenja.

Ovo se i dešava ljudima koji nemaju jasna mjerila vrijednosti odnosno vrjednosne sudove. Ne možeš zagovarati sekularnu državu, a na premijersko mjesto te dovede crkva, niti zagovarati građansko, multikonfesionalno i multikulturalno društvo, a brinuti se samo o jednom dijelu Crne Gore, kao što ne možeš biti profesor tehničkih nauka, a vjerovati da se planine mogu pomjerati, da je zemlja ravna ploča.

I šta sada?

Kako će zajedno dalje Krvokapić sa Abazovićem, Demokrate sa GP URA, Front sa svima, kada su iz svojih retoričkih fundusa izvukli sve najgore što se moglo reći jedni o drugima. I pored toga što su nam dokazali u posljednjih godinu i nešto, ipak djeluje da je nemoguće da za isti sto opet sjednu “tranje”, “izdajnici”, “spin majstori”, dvoličnjaci”, “neiskreni saveznici”, neznalice”…. i da postignu neki dogovor. Ili je ipak to moguće.

Ako gdje može, onda je to Crna Gora, evo vidjećemo!