Evropska unija, željna da u regionu konačno pokaže primjer napretka, zažmurila je na brojne improvizacije i političke nagodbe u Crnoj Gori. Iz Brisela je praktično isporučena nagrada avansno – zeleno svjetlo za IBAR – uprkos tome što ni tada, kao ni sada, nije postojala stabilna institucionalna osnova za održive reforme.
Time je i sam IBAR postao politički instrument – nagrada koju je EU dodijelila ne zbog kvaliteta, već iz geopolitičke potrebe. Ali, ono što je tada slavljeno kao istorijski iskorak, danas nam se vraća kao opomena. Zakoni koji su tada usvojeni ne samo da nisu implementirani u skladu sa evropskim standardima, već su mnogi od njih pravno problematični i moraće da se prepravljaju. Uz IBAR je isplivao i loš imidž Crne Gore – države koja dobija evropske poene, a zatim ih interno urušava.Na to ukazuje i posljednji non-pejper Evropske komisije, u kome se, iako bez direktne konfrontacije, iznosi zapanjujući broj primjedbi. Suština je jasna – napredak postoji samo na papiru. Izvor evropskog nezadovoljstva leži u suštinskoj nevoljnosti dijela vlasti da poštuje evropske vrijednosti kao konzistentnu političku orijentaciju, a ne kao taktički alat za dobijanje poena u dnevnopolitičkom narativu. Umjesto da ojačavamo evropsku agendu, dozvolili smo njeno potkopavanje.
Naročitu zabrinutost izaziva slučaj Ustavnog suda. Prema saznanjima “Dana”, Venecijanska komisija će 16. juna dostaviti mišljenje o ustavnosti sporne odluke o penzionisanju sudija Ustavnog suda. Dok se unutar političkih blokova preganjaju o broju članova, suština problema je mnogo dublja – riječ je o kvalitetu, nezavisnosti i integritetu pravosuđa. Upravo zato, pozicija Venecijanske komisije dobija težinu, iako formalno njeno mišljenje nije obavezujuće ni za koga – osim za one koji evropski put zaista vide kao suštinski cilj.
Paradoksalno, najave Udruženja pravnika da neće biti vanrednog zasjedanja Komisije pokazuju da Evropa ne želi da bude uvučena u političku predstavu kojoj cilj nijesu reforme, već simulacija reformskog procesa. Izbjegavanje involviranosti u dnevnopolitički spektakl, kako su ga sami pravnici nazvali, dodatno ponižava institucionalni kapacitet Crne Gore da samostalno i odgovorno rješava ustavne krize.
Poruka Briselu ili opomena institucijama?
Ukoliko Venecijanska komisija 16. juna izrekne negativno mišljenje o odluci Ustavnog odbora, to će predstavljati snažan test za ukupnu pravno-političku zrelost Crne Gore. Iako to mišljenje formalno nije obavezujuće, ključni politički akteri — i PES i opozicija — već su se javno obavezali da će ga u potpunosti ispoštovati, bez obzira na sadržaj. Taj konsenzus šalje važan signal EU da Crna Gora želi da odluke donesene u evropskom duhu pretvori u stvarnu praksu.
Ipak, ostaje jedan institucionalni paradoks: Ustavni sud, kao samostalan organ, nije vezan tim političkim dogovorom. Teoretski, čak i uz puno uvažavanje preporuka VK od strane parlamenta, taj sud bi mogao da donese ocjenu o njihovoj neustavnosti. Upravo zato težina mišljenja Venecijanske komisije prevazilazi pitanje broja sudija — postaje simbol povjerenja u evropski okvir. A ishod će pokazati da li smo kao društvo u stanju da održimo kurs koji smo izabrali.
Kombinacija non-pejpera i mišljenja Venecijanske komisije, bez obzira kakvo ono bude, prijeti da uruši preostali kredibilitet reformskog procesa u Crnoj Gori. Kada se na to dodaju političke krize, nestabilna parlamentarna većina i sve izraženija polarizacija, postaje jasno da evropski put nije više pitanje tehničkih uslova, već suštinskog povratka političkoj zrelosti i institucionalnom legitimitetu.
Najveća opasnost po evropsku agendu nije u tome što će neki zakon morati da se mijenja – to je normalno u svakoj državi. Problem je što iza tih zakona više nema jedinstvene vizije, niti konsenzusa oko elementarnih demokratskih standarda.
Preporučeno
Crna Gora je dobila IBAR prije svega zahvaljujući političkoj volji EU da u regionu ima pozitivan primjer. Ali, taj primjer je sada pod znakom pitanja. Umjesto da tu priliku iskoristimo za duboku transformaciju, dozvolili smo da IBAR postane smokvin list za ozbiljne institucionalne mane.
Video