Zakoni o izbornim procesima pružaju političkim akterima mogućnost reklamiranja i u toku izborne tišine, koju oni naravno maksimalno koriste. O zastarjelosti ovih zakona govori i činjenica da kad su pisani društvene mreže nijesu postojale, a sada čine gro kampanja za sve izbore – od lokalnih, preko parlamentarnih, pa do predsjedničkih.
Spotovi predsjedničkih kandidata i jutros “iskaču” na društvenoj mreži Youtube gotovo pa između svake pjesme ili usred drugih traženih video sadržaja.
Tako da ako ste jutros upalili Youtube i subotnje jutro proveli uz muziku mogli ste da doživite da vam i u toku izborne šutnje iskoči spot Alekse Bečića ili Andrije Mandića, i to više puta.
Da nije montaža i da se jasno radi o kršenju izborne šutnje pokazuje i screenshot sa sve datumom i vremenom kad se pomenuti oglas pojavio.
Da ne ispadne da je Bečić usamljen o reklamiranju pobrinuo se i Andrija Mandić čiji video materijali predizborne kampanje iskaču kad im vrijeme nije.
Partije koriste rupe u Zakonima o izbornom procesu jer ne mogu biti pozvani na odgovornost zbog emitovanja sadržaja na društvenim mrežama i u toku trajanja izborne šutnje. Iako imaju mogućnost da prilikom plaćanja recimo kampanje na Youtube da odrede tačan datum početka i kraja kampanje, kao i naravno zemlju u kojoj žele da se reklamiraju.
To važi i za ostale društvene mreže ali jednostavno kad je već dozvoljeno političke partije maksimalno koriste tu mogućnost pa se njihov materijal pojavljuje po društvenim mrežama i dok traje izborna tišina.
Tako da paradoks ne može biti veći, reklamiraju se u toku izborne šutnje a ne krše nijedan zakon, rade svjesno, a što i ne bi kad nije jasno zakonski uređeno i precizirano i onda koriste sve povoljnosti izbornog procesa kako bi “zakučili” još neki glas u zaustavnom vremenu izborne trke.
Ovo je jedan od razloga nužne promjene izbornih zakona o kojima se govori i kojih se političari i javni sektor sjete samo kada se raspišu izbori.
