Dok se balkanske politike utrkuju ko će glasnije dokazati da „brane svoj narod“, huligani i ksenofobi preuzimaju ulogu kreiranja društvenog ambijenta. I dok jedni razbijaju, a drugi šute, društvo tone u normalizaciju mržnje koja se više ni ne krije iza navijačkih transparenata. Ksenofobija nije slučajnost, ona je politički alat. A dok nas njime plaše i zabavljaju, nestaje nam ono najvažnije – osjećaj zajedničkog života.
Da huligani i ksenofobi ne pripadaju samo jednom narodu, kako to često žele predstaviti suprotstavljene strane, nego ih ima svuda, svjedoci smo, nakon događaja u Podgorici i progona Turaka, i novim primjerom nemilih scena u Splitu i Zagrebu.Sve te slike, za svakog građanski i civilizacijski orijentisanog čovjeka, predstavljaju još jedan dokaz pogrešnih, ili bolje rečeno, namjerno pogrešnih politika.
Politika svjesno programiranih da forsiraju podjele, izazivaju incidente i plaše sve one normalne građane, koji su umorni i iscrpljeni permanentnim sukobima i sve većim siromaštvom.
Razloga za ovakvo stanje ima mnogo i nemoguće ih je sve predstaviti odjednom. Ali najvažniji je, bez sumnje, inertnost i nezainteresovanost građana za politiku i procese koji oblikuju našu stvarnost.
Često čujem od uglednih ljudi kako je bavljenje politikom iluzorno, te da im je dovoljno da imaju svoj „mali prostor“ u kojem se kreću, ignorišući sve negativne pojave u društvu. No, jasno je da, ako ne obezbijedimo ambijent koji garantuje mir, stabilnost, investicije i razvoj za sve građane, niko ne može biti siguran da se ta dešavanja neće reflektovati na neki način na bezbjednost i integritet svakog pojedinca.
Decenijama živimo u društvu kojim se vlada podjelama, falsifikovanjem istorijskih činjenica i relativizacijom zločina i zločinaca. Time se građani Crne Gore kontinuirano plaše i usmjeravaju ka „manje opasnim“ politikama. Dok nam je pažnja stalno usmjerena na te teme, ne primjećujemo degradaciju koja nam se godinama dešava, onu koja nas dovodi do ruba egzistencije, i fizičke i ekonomske.
Degradacija stručnosti, obrazovanja i odgovornosti dovela nas je do tačke u kojoj se danas nalazimo.
Državom i javnim preduzećima upravljaju lica sumnjive prošlosti, diploma i kompetencija, bez ikakve odgovornosti za pogrešne odluke, politike i svakodnevno kršenje zakona i Ustava. Zato nam se i dešavaju sve ove pojave. Zato svako pokušava da „zapiša svoju teritoriju“, progoneći drugog i drugačijeg.
Ni mediji nisu nevini. Nakon incidenta sa Turcima i divljanja huligana, umjesto izvinjenja i samokritike zbog senzacionalističkih naslova i pogrešnih informacija, nijedan se urednik nije oglasio. Nismo čuli ni obećanje da će se ubuduće voditi računa o tačnosti, a ne o klikovima.
U svakoj civilizovanoj zemlji, nakon ovakvog incidenta koji je mogao imati ozbiljne posljedice, javne i nezavisne televizije bi pokušale da poprave štetu emisijom koja bi ispitala stvarno stanje i iskustva građana u kontaktu s migrantima i turistima.
Takvu emisiju, nažalost, nije napravila nijedna televizija iz Crne Gore, ali jeste RTS, koji je razobličio navodnu „ksenofobiju u Crnoj Gori“.
Prema iskustvima običnih građana, migranti i turisti kod nas se uglavnom ponašaju odgovorno i primjerno. To je još jedan dokaz da su sva ona „divljanja“ bila dio scenarija osmišljenog s ciljem polarizacije građana i zbijanja u ideološke i identitetske safove, čime se stvara atmosfera straha i nesigurnosti te skreće pažnja sa stvarnih problema.
Sve je ovo proizvod politike tolerancije govora mržnje i nesankcionisanja izgrednika, u prethodnim slučajevima. Ako se ovo ne zaustavi jasnim djelovanjem institucija, osudom glavnih političkih protagonista i medija, onda slične situacije možemo očekivati i u drugim crnogorskim gradovima, i možemo očekivati samo još nestabilniju situaciju i veću međuetničku distancu.
Da garant protiv ovakvih pojava nije ni ulazak u Evropsku uniju, pokazuju primjeri progona srpskih kulturnih djelatnika i zabrana održavanja „Srpskih dana kulture“ u Hrvatskoj. Ako se takve stvari dešavaju u zemlji članici EU, teško je očekivati da će nas sam čin ulaska zaštititi od istih devijacija.
Poštovani sugrađani, ksenofobija nije karakter naroda, nego proizvod politike. Godinama nas hrane strahom da ne bismo tražili odgovornost i drže nas u tami da ne bismo vidjeli ko zaista pali fitilje. Promjena neće doći odozgo, ni iz Brisela ni iz partijskih štabova. Počeće tek onda kada običan građanin shvati da je ćutanje najskuplji oblik saučesništva.
Preporučeno
Jer narodi ne mrze sami od sebe — mržnja im se servira kao program. A sve dok to prihvatamo, ksenofobija će i dalje biti najuspješniji politički projekat Balkana.
Video