Njihovo saopštenje prenosimo integralno:

Prvi ustoličeni nove većine, voljom 41 poslanika, postade Aleksa Bečić i to pravo na mjesto predsjednika Crnogorskog parlamenta. Demokrata po Verba a kleronacionalista po Acta.

Hronologija.

Demokrate su čitav bivši poslanički mandat provele van skupštinskih klupa. Njihov lider, magistar, poslije čitavoga trilera oko magistrature kod nadležne komisije fakulteta utvrdiše da je plagirao svoj rad, na inicjativu 5 poslanika Demokrata, završi na Ustavnom sudu koji je jednoglasno utvrdio da se desilo „nešto“ što nije u skladu sa Ustavom te je mlađani Aleksa ostao osumnjičeni plagijator.

Decembar 2019. poslanici Demokrata su učestvovali u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva, na koji je po njihovim riječima opozicija dostavila “preko 200 rješenja I 16 zakonskih projekata”. Svo to demokratsko pregalaštvo za stvaranje fer uslova za izbore, sav trud i borba su se završile neslavno, na dan kad su poslanici Demokrata napuštili sveobuhvatni odbor.

Zbog čega?

“Demokrate neće učestvovati u radu Odbora dok se ne povuče neustavni Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti” je bila izjava sa kojom su otkasali svojim putem. Doduše crnogorskoj javnosti su ostali dužni objašnjenje, kakve veze ima Zakon o vjeroispovijesti sa izbornim zakonom ali o tom potom.

Omiljeni sport Demokrata je bio napadanje. U stvari samonapadanje. Odnosno, da budu napadani. Njih je vječito neko vreba, da ih fizički ugrozi, te bi oni reagovali prijavama i obaveznom kuknjavom po ambasadama o diktatorskom režimu, autokratiji, vladavini prava, bla, bla, bla. Tako se mlađani Aleksa neđe pojavio vičući “napadnite mene” pa kad ga je sjutri dan neko u prolazu izbrljao, prekosjutra je bio u ambasadu da klikuje u pomoć.

Aleksa dolazi iz SNP, a u politiku ulazi samostalno kad 2014. na stranačkim izborima ne uspijeva da pobijedi aktuelnog predsjednika SNP Milića. Tadašnja izjava mlađanog Alekse: “da je ovo posljednji put da bude poražen na ovaj način, te da o predsjedniku SNP odlučuju, kako je dodao, “centri moći van partije”, možda i najbolje opisuje njegovo poimanje demokratije, po onoj satiričnoj: “Demokratija je kad ljudi rade onošto ja mislim”.

Mlađani Bečić, iz vremena kad je postao portparol SNP.

2015. godine Aleksa napušta SNP i osniva svoju, i bukvalno svoju, partiju. Na lokalnim izborima u Podgorici, njegova konstatacija da neko mora riješiti “taj GALIOMAT”, je postala hit. Ne nije mislio na ledomat, pivomat, galije i sl. Nego je naš galiot mislio na “GALIMATIJAS”.

Taman koliko su ova dva pojma sinonimi tako je i galiot Aleksa jasan. Što znamo o njemu? Ništa. U raznim intervjuima je papagajski ponavljao određeni niz riječi ali bilo kakav jasan stav o podijeljenosti Crne Gore je lakonski rješavao sa “pobjede a ne podjele”, i ne-željenjem da se vraća u prošlost.

Ipak svoj vrhunac dostiže sa predizbornim spotom, zli jezici kažu ukradenim od Erdogana, u kojem Aleksa đelje i kuje krst na kojemu su simboli sve tri vjere. Na kraju spota, kada je ova stolarsko kovačka kreacija završena, narod izlazi iz bogomolja i ide da se divi Aleksinoj instalaciji.

Koja je poruka ovog spota ostalo je – jasno. Taman koliko i sve ostalo što je radio. Ipak znamo da je ostao odan, od početka do samoga kraja SPC.

Njegovo neslaganje sa svima, je dovelo do sukoba sa svima. Napadali su ga sve partije i srodne i nesrodne. Naravno da se nikad nije zapitao – “da nije ovo do mene”, jer on sve najbolje zna i umije..

Danas je tu đe je, služi za transmisiju želja srpskog a nadasve velikosrpskog projekta kroz parlament Crne Gore. Raduje nas što je ipak naučio onu staru, latinsku: Res est magna tacere. (U slobodnijem prijevodu: Ćutanje je zlato)

Mada smo sigurni da će se neđe o’lizati, kao onomad, poslije ustoličenja u fotelju predsjednika skupštine a prilikom učešća na konferenciji “Zapadni Balkan i EU”, izjavio: “da je siguran kako u našoj zemlji ne postoji bolje mjesto za podsticanje dijaloga i pokretanje konstruktivne debate od Skupštine Crne Gore.” U koju podsjećamo nije privirio za trajanja 4 godine bivšeg saziva.

Skrhan tugom izljubio je kovčeg, da li i njega samog, preminulog Mitropolita SPC u CG Amfilohija, u doba Covid pandemije.

Mir je njegova nacija, sve dok se radi na ispunjavanju srpskih interesa.

On je smjeran, jasan, partner je svima – osim Crnogorkama i Crnogorcima. Svoj izdajnički naum, koji je mudro krio nikad se ne izjašnjavajući oko Crnogorske Pravoslavne Crkve i nacionalnog pitanja, dovršava vodeći  sjednicu Parlamenta na kojoj njegovi poslanici i ona demokratska “online šerifica”, glasaju za izmjene Zakona o vjeroispovijesti, uz neskriveni samozadovoljni „osmeh“ Bečića. Cilje je ispunjen, mentor je zadovoljan. 

On je taj koji je „gradžanskom“ pričom prinio na oltar velikosrpstva i građane i Crnogorce koji su vjerovali da od Crne Gore neće biti napravljena klerikalna a napravi je naš Ljaljo klerofašističkom državom.

Danas u predizbornoj kampanji u Nikšići brani bilborde na kojima je lik i djelo Koprivice. Na slici – Ljaljo najvisočiji. (Ovaj drugi u kanalu – jer se od vođe ne može biti ni visočiji!)

Definitivno – izdajnik! Sad znamo i čiji: SEKULARNE, MULTIKONFESIONALNE, GRAĐANSKE, ANTIFAŠISTIČKE CRNE GORE, NJENOG MILENIJUMA ISTORIJE.

Zato Crnogorke i Crnogorci, etički i etnički, svi kojima je Crna Gora majka:

Dobro razmislite prije nego opet date glas nekom ko je za samo 3 mjeseca vlasti opisao sebe svojim, kao i njegov partner iz URA – Acta non verba. Pokoljenja djela sude, za njegova je presuda donešena. Izdaja!

URA i Demokratska Crna Gora su iste!