Da odmah razjasnimo naslov: ne radi se o događaju u Rusiji iz 1917, o kojem smo u školi učili pod tim pogrešnim imenom.
(Revolucija u Rusiji se, naravno, dogodila još 1905. Juriš na Zimski dvorac, dvanaest godina kasnije, označio je početak prevrata – ruski: „переворот“ – tj. državnog udara, koji je bio inspiracija i za čuvenu knjigu „Tehnika državnog udara“, Kurta Sukerta, poznatijeg kao Kurcio Malaparte.Ukratko: kao što znamo – taj prevrat je uspio, a revolucija je propala – mnogo godina kasnije.)
Oktobar u Crnoj Gori 2025. nema, naravno (ili: nažalost!) potencijal za prevrat.
A i da ima, ne bismo to smjeli pomenuti, jer bi politička policija, kontrolisana od Bečić-Bogdanović Demokrata, i dalje, linijom koja vodi do BIA i Crkve Srbije, mogla da pokrene svakojake postupke i da, unaprijed i definitivno, osudi izmišljene prestupnike i „kriminalce“ – kao što, vidimo to opet – čini i ovih dana. Propala optužnica prema gospođi Perović, kao i prema nekadašnjim specijalnim tužiocima, g. Katniću i g. Čađenoviću, traži nova „istorijska“ hapšenja … Ćeranje ili interpelacija, pitanje je sad!
Za prave revolucionarne promjene u crnogorskoj politici takođe (još) nema uslova. Što ne znači da nema potrebe za tim.
Iako crnogorska opozicija, u kojoj DPS igra, još uvijek, najvažniju ulogu, očigledno preferira evolutivne i „politički korektne“ aktivnosti (da im niko ne zamjeri, čak ni Crkva Srbije!), putovanje njihovog vanjskopolitičkog dvojca Vuković-Nikolić u Brisel ima vrijednost malog oktobarskog „revolucionarnog“ pomaka.
Poslije pet godina tavorenja i uglavnom bezubih akcija, propuštenih povoda, razloga i šansi za odlučnije političko djelovanje (Cetinje/Belveder; tzv. Temeljni ugovor; nekoliko teških afera vladajućih struktura; maltretman i javni odstrijel pomenutih Katnića i Čađenovića, itd), ili bar za jasniji i odlučniji javni stav – po tim i mnogim drugim pitanjima, DPS se opredijelio da briselskim zvaničnicima direktno prenese svoje viđenje situacije i da (konačno!) prezentuje nacrt svog političkog dokumenta o crnogorskoj EU agendi.
Na stranu to što su rečeni dokument nazvali pogrešnim imenom (to svakako nije „non paper“), pa i to što toj, koliko smo iz najava shvatili, Rezoluciji o evropskim integracijama nedostaje originalnost – jer je ideja o potrebi političkog zajedništva vlasti i opozicije tretirana u čak tri ugovora/deklaracije poslije – kad smo već kod te terminologije – kontrarevolucije iz avgusta 2020, aktivnost DPS zaslužuje razumijevanje i podršku.
Dokaz tome je i prilično nervozna reakcija potpredsjednika Vlade Filipa Ivanovića, čiji jetki i cinični, pasivno-agresivni komentari, koje je Pobjeda juče prenijela, pokazuju da su opozicioni razgovori u Briselu mnogo važniji nego što je alternativni ministar vanjskih poslova spreman da prizna.
Ivanović će, čak, optužiti Vukovića i Nikolića da „denunciraju“ (?!) Spajićevu Vladu i vladajuću skupštinsku većinu. Istina je da je lako pretpostaviti da su, iz široke lepeze izjava i postupaka ministara i poslanika (posebno onih iz PES), briselski putnici mogli – bez muke – da odaberu one koji ukazuju na površnost i propagandnu osnovu tobožnjeg evropskog usmjerenja vladajuće koalicije.
Nema, dakle, potrebe ni za kakvim denuncijacijama, špijanjima i ogovaranjima: samo naivni i nekompetentni u vlasti mogu vjerovati da evropske diplomate, uključujući amb. Satlera u Podgorici, na primjer, ne vide što se dešava, radi i priča u vladajućim političkim krugovima u našoj zemlji.
Poslije ove posjete Briselu, od DPS treba očekivati da promoviše tu Rezoluciju. Reakcije vladajućih partija i političara će im najbolje objasniti što je dobro, a što nedovoljno u toj njihovoj aktivnosti. Valjda će to proći bolje od interpelacije protiv nekompetentnog Bečića. (Posebno će biti interesantno vidjeti reakciju Bošnjačke stranke i formalnog mvp Ibrahimovića.)
Andrija Nikolić i Ivan Vuković u Briselu (Foto: DPS)
Može se očekivati da će i druga opoziciona adresa – tri partije u Evropskom savezu – naći svoje specifične odgovore na istorijsku potrebu Crne Gore da što prije izađe iz teške krize u kojoj se nalazi.
Autentična i iskrena evropska agenda je, u tom smislu, najbolja platforma. Ali, sama za sebe, nije i ne može biti dovoljna. Da bi taj „detalj“ objasnili Briselu, crnogorski opozicionari će morati da ga u potpunosti postanu svjesni.
Nadamo se da oni to razumiju i da su spremni da to svojim ukupnim djelovanjem i pokažu – ne samo svojim potvrđenim glasačima, već i narastajućem broju apstinenata.
Neko bi (s pravom!) mogao reći da je to, poslije pet godina „oslobođene“ Crne Gore, minimum ispod kojeg bi bilo iluzorno pričati o stvarnom opozicionom djelovanju.
Preporučeno
Ali i to bi bila – u tužnim crnogorskim političkim prilikama kojima svjedočimo – prava politička revolucija!
Video