PERJANICE SNP-a BI DA PREKRAJAJU ISTORIJU: Kaluđerović i Božović okupaciju Crne Gore 1918. godine pretvaraju u bratstvo sa Srbima

PERJANICE SNP-a BI DA PREKRAJAJU ISTORIJU: Kaluđerović i Božović okupaciju Crne Gore 1918. godine pretvaraju u bratstvo sa Srbima

I. Đoković

11/11/2025

08:48

Najnoviji amandman koji su poslanici Socijalističke narodne partije, Bogdan Božović i Slađana Kaluđerović, podnijeli na prijedlog izmjena Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, predstavlja otvoren pokušaj istorijskog prekrajanja i nametanja politički konstruisane „istine“. Njihov zahtjev da se iz teksta zakona izbrišu riječi „nasilne aneksije države“ i zamijene izrazom „ujedinjenje Crne Gore i Srbije“ nije samo pitanje terminologije – to je pokušaj da se izbriše čitavo poglavlje crnogorske istorije obilježeno nasiljem, okupacijom i poništenjem crnogorske državnosti.

Ono što Kaluđerović i Božović nazivaju „ujedinjenjem proizašlim iz volje naroda“ istorijski je dokumentovano kao nasilna aneksija sprovedena pod bajonetima srpske vojske nakon Podgoričke skupštine 1918. godine, skupštine koja je bila nelegalna, nelegitimna i protivustavna prema tada važećem Ustavu Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine.

ISTORIJSKE ČINJENICE KOJE SNP POKUŠAVA DA IZBRIŠE

Kada su u novembru 1918. godine srpske trupe ušle u Crnu Goru, one nijesu dočekane kao saveznici, već kao okupatori. Mnogi savremeni izvori i svjedočanstva jasno bilježe da je detronizacija kralja Nikole I Petrovića i ukidanje crnogorske države izvršeno silom i uz pomoć namještenih delegata Podgoričke skupštine, od kojih su mnogi bili pod direktnim uticajem i kontrolom tadašnjih srpskih vlasti.

Srpska vojska, pod komandom generala Dragutina Milutinovića i vojvode Božidara Jankovića, sprovela je represivne mjere protiv lojalista kralju Nikoli i pristalica nezavisne Crne Gore. Uslijedila su masovna hapšenja, mučenja, strijeljanja i deportacije. Posebno brutalne represije sprovedene su tokom Božićnog ustanka (1919), kada su crnogorski ustanici, poznati kao „zelenaši“, pokušali da se odupru okupaciji i vrate nezavisnost Crne Gore. Srpska vojska i žandarmerija ugušile su ustanak u krvi – selo po selo, uz zločine nad civilima, paljenje domova i ubistva bez suda.

Istoričari su dokumentovali da su desetine crnogorskih patriota strijeljane bez presude, a stotine zatvorene ili prognane. Brojna svjedočanstva govore o brutalnosti okupacionih jedinica koje su nastojale da slome svaki otpor ideji „ujedinjenja“ silom.

OD REVIOZIONIZMA DO OTVORENE MANIPULACIJE

Pokušaj da se iz zakona izbaci izraz „nasilna aneksija“ i zamijeni „ujedinjenjem“ predstavlja kulminaciju dugotrajnog revizionističkog pristupa u crnogorskoj politici, koji je ponovo oživoi nakon izbora u avgustu 2020. godine, naročito unutar partija koje baštine velikosrpski ideološki narativ.

Zato sada perjanice SNP-a, Slađana Kaluđerović i Bogdan Božović, sprovode maksimu da više puta ponovljena laž postaje istina, pa sa pozicije političke moći i podrške parlamentarne većine, pokušavaju da sprovedu kolektivnu lobotomiju nad crnogorskim građanima – da im nametnu lažnu sliku prošlosti u kojoj su žrtve okupacije postale „učesnici u ujedinjenju“.

Ovaj čin nije politički gaf i jeftin poen, već institucionalno potvrđivanje istorijske manipulacije – da su građani Crne Gore dobrovoljno odustali od svoje države, svoje krune i svoje slobode.

U stvarnosti, ujedinjenje 1918. godine nije bilo izraz narodne volje, već rezultat vojne okupacije, političke manipulacije i nasilja. O tome svjedoči i činjenica da je međunarodna zajednica, uključujući tadašnje sile Antante, dugo vremena odbijala da prizna legitimitet Podgoričke skupštine i aneksije Crne Gore. Kralj Nikola I i njegova vlada u egzilu vodili su aktivnu diplomatsku borbu da se poništi nelegalno pripojenje.

IDEOLOŠKO NASILJE NA ISTORIJOM

Današnji pokušaji SNP-a da legalizuju ovaj falsifikat nisu motivisani „želјom za preciznošću“, već politikom negiranja crnogorskog identiteta i državnosti. Kada Kaluđerović i Božović govore o „volji naroda“, oni zapravo pokušavaju da opravdaju istorijsku nepravdu – nasilno poništenje crnogorske državnosti koje je dovelo do jednog vijeka političkog potčinjavanja i kulturnog brisanja.

Umjesto da se suoče s istorijskim činjenicama i uvaže žrtve Božićnog ustanka, oni pokušavaju da zvaničnim zakonima legalizuju mit, u kojem se okupacija pretvara u „ujedinjenje“, a nasilje u „bratsku ljubav“.

Zato Amandmani SNP-a nijesu samo napad na tekst jednog zakona – oni su napad na istorijsko pamćenje Crne Gore. Time što žele da iz zakona izbrišu istinu o nasilnoj aneksiji 1918. godine, Božović i Kaluđerović nastoje da nas ubijede da je laž istina, da okupacija nije postojala, i da se Crna Gora sama odrekla sebe.

Ali, koliko god puta ponovili neistinu, istorija se ne može prepraviti. Crna Gora je 1918. godine bila okupirana, a ne „ujedinjena“. I to je činjenica koju nikakav amandman, ma koliko puta da bude izglasan, ne može promijeniti.

Izvor (naslovna fotografija): SNP

Ostavite komentar

Komentari (0)

X