Crnogorske vlasti ponudile su Japancima na Biznis forumu Japan – Crna Gora, održanom 27. maja u Osaki, ulaganja u Crnu Goru uključujući i tridesetogodšnji zakup zemljišta u biznis zonama Glavnog grada po cijeni od 1 centa po kvadratnom metru. Tu ponudu sadrži jedan od slajdova prezentacije direktorice Agencije za investicije Snežane Đurović, koja je bila jedna od troje govornika u ime Crne Gore na Forumu. Preostalo dvoje bili su predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić i predsjednica Privredne komore Crne Gore Nina Drakić.
Inicijativa Olivere Injac Ustavnom sudu
Problem je, međutim, što je Odluku Glavnog grada o osnivanju biznis zona, donijetu 2019, u vrijeme gradonačelničkog mandata Ivana Vukovića, koja propisuje pomenuto davanje zemljišta u tridesetogodišnji zakup kao i mogućnost otkupa tog zemljišta te brojne druge uobičajene podsticaje, osporila upravo ova vlast. Učinila je to Vukovćeva nasljednica na čelu Glavnog grada Olivera Injac 22. januara prošle godine podnišenjem Ustavnom sudu zahtjeva za ocjenu ustavnosti Odluke. U prvoj objavi navela je da je taj potez povukla na osnovu „preporuka pravne struke“.
U kampanji koju je vodila protiv prethodne vlasti i bivšeg gradonačelnika Vukovića lično, tvrdila je da je obezbijedila „mišljenja koja idu u prilog“ tome da je prilikom donošenja Odluke prekršen Zakon o državnoj imovini, da nije utvrđen javni interes za formiranje biznis zona i sl. te da će, nakon što Ustavni sud bude presudio, „krenuti u preispitivanje odgovornosti donosilaca odluka iz prethodne vlasti“.
Već tada je bilo jasno da vlast koja sama ima problema s privlačenjem stranih investicija isto tako ima i namjeru da spriječi da pogodnosti biznis zona koriste oni koji joj nijesu bliski ili naklonjeni. Zato je podnijet Predlog Ustavnom sudu, i zato je kroz kampanju insinuirano da su se za biznis zonu prijavile kompanije i djelatnosti koje tu „ne pripadaju“ i sl.
Olivera Injac je pet mjeseci nakon Predloga podnijetog Ustavnom sudu izgubila podršku većine, Skupština Glavnog grada je sebi skratila mandat, predsjednik države je raspisao prijevremene izbore u Podgorici, a Pokret Evropa sad, kojem pripada Olivera Injac, za gradonačelnika je kandidovao dotadašnjeg ministra energetike Sašu Mujovića.
Kandidat PES-a se tokom kampanje dobro čuvao teme biznis zona. Po preuzimanju dužnosti gradonačelnika temu je samo jednom pomenuo krajem 2024. kazavši Portalu RTCG da je „Biznis zona na Ćemovskom polju otvoren projekat, koji dugo vremena tapka u mjestu“, te da je u vezi s tim pokrenut i sudski spor, a da je projekat veoma bitan za grad.
Ustavni sud razmotrio je inicijative za ocjenu ustavnosti koje su po djelovodniku prije i nakon Predloga Olivere Injac. Na portalu Ustavnog suda nema informacija da je inicijativa bivše gradonačelnice bila do sada na dnevnom redu.
Podsticaji su se, dakle, vratili u državnu politiku. Najprije su se našli u generalnoj prezentaciji Agencije za investicije, čiji Savjet imenuje Vlada, a zatim ih je direktorica Agencije predstavila u Osaki na Biznis forumu u prisustvu predsjednika Vlade koji je i sam bio govornik.
Tako je Pokret Evropa sad na mala vrata praktično priznao da je sva ona ujdurma njegove članice Olivere Injac oko inicijative Ustavnom sudu bila prije svega motivisana pokušajem kriminalizacije prethodne vlasti. Jer, zašto bi inače Vlada promovisala u inostranstvu ono za šta kod kuće tvrdi da je protivustavno.
Investicija još nema, a ka’ će ne znamo
Na kraju, valja pojasniti otkud ovo naglo prosvjetljenje Milojka Spajića i njegove stranke. Muka ga je naćerala.
Prvi razlog za to je problem u prilivu stranih investicija. Iako se brojkama može mahati neukom svijetu, suština je drugačija od one kako vlast prikazuje navodne investicije. Više od polovine direktnih stranih investicija već treću godinu čini kupovina nekretnina. A to nije ulaganje koje stvara novu vrijednost i otvara radna mjesta.
Prije deset godina, 2015, u zbiru direktnih stranih investicija kupovina nekretnina je, prema zvaničnim podacima Centralne banke Crne Gore, iznosila 18,63% – od 757 miliona, na nekretnine se odnosio 141 milion. Preostalih 81,47% investicija su bila prava ulaganja. Takav odnos (19%-23%) ulaganja u nekretnine u odnosu na ukupna ulaganja zadržan je do promjene vlasti odnosno do 2020. kada je 17,47% ukupnih ulaganja bila kupovina nekretnina, a 82,53% su bile ostale investicije. Udio kupovine nekretnina skočio je 2021. na 29,98%, a 2022. na 38,92%, i nastavio da raste. U protekle dvije godine kupovina nekretnina čini više od polovine direktnih stranih investicija (2023. je bio 53,73%, a 2024. je iznosio 51,10%. Trend rasta udjela nekretnina je nastavljen i u prva tri mjeseca 2025.
Prije deset godina, 2015, u kompanije i banke je uloženo 350 miliona. A 2021. je uloženo 215 miliona, 2022. je uložno 219 miliona, 2023. 95, a 2024. godine 113 miliona. Više je čak uloženo u kompanije i banke u godini korona virusa kada je sve stajalo.
Dakle, neznatan rast direktnih stranih investicija, kojem se zvaničnici s vremena na vrijeme pohvale, zapravo čini rast ulaganja u nekretnine, dok se na drugoj strani registruje pad. Sve piše u dokumentima Centralne banke, koja iz mjeseca u mjesec pedantno bilježi i objavljuje. Samo treba čitati.
Preporučeno
Drugi razlog zbog kojeg ova vlast mijenja stav u vezi s podsticajima na investicije je panika, doduše još u ranom stadijumu, usljed nepostojanja projekata. Svaka vlada na svijetu, ako išta zna, do pola mandata gura projekte i napredak, čak i po cijenu stezanja na drugoj strani, da bi u drugoj polovini popustila i pragmatično gledala kako da dobije naredne izbore. Trenutnoj Vladi bliži se polovina mandata sa mršavim saldom konkretnih projekata – jedan hotel u Kolašinu. Vlada Duška Markovića je svojevremeno samo u jednom mjesecu 2019. otvorila osam hotela.
Video