Od gotovo prijeteći najavljivanih susreta na „najvažnijim adresama“ nije se desilo ništa, ali se jeste desilo da se regionalni i međunarodni analitičari i novinari zgranu Abazovićevim nastupima u Vašingtonu i Njujorku.

Od zvaničnika američke administracije, odlazeći premijer se sastao sa Gabrijelom Eskobarom, izaslanikom za Zapadni Balkan, koji ga nije udostojio čak ni saopštenja sa svoje strane. Ono što je Abazović pokušao da predstavi domaćoj javnosti kao razgovor sa američkim predsjednikom Džozefom Bajdenom, zapravo je samo rukovanje i fotografisanje prije večere koju američki predsjednici i prve dame tradicionalno priređuju za sve učesnike Generalne skupštine Ujedinjenih nacija i ne predstavlja nikakav zvanični bilateralni susret.

Pompezno najavljivano kao Abazovićeva prva aktivnost u Vašingtonu – govor na dodjeli „renomirane“ novinarske nagrade direktoru „Vijesti“ Željku Ivanoviću Transatlantic leadership network (TLN) – niti je renomirano, jer nagrada se dodjeluje tek drugi put, niti se uopšte desilo, jer su organizatori otkazali Abazovićev govor. Umjesto toga, Abazović i desetočlana delegacija su bili publika Ivanoviću.

Ostale susrete sa predstavnicima nevladinih organizacija i pojedincima Abazović je koristio za ličnu i političku promociju i služili su isključivo za njegovu domaću publiku u Crnoj Gori, kao dio predizborne kampanje za predstojeće lokalne izbore, te stoga nijesu vrijedni pomena, osim u kontekstu cijene koštanja njihovog ugovaranja preko raznih lobista, kada se jednom budu mogli dobiti zvanični podaci.

Čuvenu „vožnju“ biciklom do zgrade Ujedinjenih nacija u Njujorku najbolje je opisao dugogodišnji novinar i dopisnik Al Džazire iz Vašingtona, Ivo Puljić.

„Kao novinar pratim Generalnu skupštinu UN-a 27 godina i nikad veću glupost nisam vidio, uključujući kada je Gaddafi tražio da postavi šator u Central parku. Agenti Secret Service-a, koji, po zakonu, štite Dritana Abazovića u Americi, sigurno su mu se nekoliko puta sjetili majke“, napisao je Puljić na svom Tviter nalogu.

Abazovićev govor na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija posebno zabrinjava, jer otkriva potpuno neutemeljnu samouvjerenost, političku kratkovidost, nepoznavanje diplomatije i geopolitike. Pretvarajući govornicu u Ujedninjenim nacijama u predizboni skup URA, odlazeći premijer je napravio svojevrsni diplomatski skandal. Naime, tema ovogodišnje Generalne skupštine UN bila je “Prelomni trenutak: transformativna rješenja za međusobno povezane izazove”, a odnosila se na kritični trenutak u kojem se UN nalaze zbog složenih i međusobno povezanih kriza, uključujući pandemiju COVID-19, rat u Ukrajini, humanitarne izazove, prekretnicu u klimatskim promjenama i sve veću zabrinutost zbog prijetnji globalnoj ekonomiji.

Abazović je, ipak, odlučio da govori o tome da „Crna Gora traži pravdu“, i to na veoma lošem engleskom, bez pripremljenog govora. Tako je odlazeći premijer, svodeći Generalnu skupštinu UN na lokalnu temu namijenjenu njegovoj publici u Crnoj Gori, izgovorio blamantne rečenice na engleskom jeziku, poput „You can calculate on us“ (u doslovnom prevodu: Možete da kalkulišete na nas/Možete da nas koristite kao kalkulator) i „It’s our duty to give the best to survive democracy“ (Naša je dužnost da damo sve od sebe da preživimo demokratiju). Veliki međunarodni skupovi poput Generalne skupštine UN zahtijevaju ozbiljne pripreme kada je riječ o izlaganjima lidera država članica i na njihovim govorima se dugo radi. Čak ni neuporedivo ozbiljniji državnici i političari od Abazovića sa čuvene govornice UN nijesu govorili „iz glave“, već su čitali brižljivo pripremljene govore, prije svega zbog uvažavanja institucije i ostalih kolega, a potom i zbog toga da im se ne bi dešavali blamovi poput ovog Abazovićevog.

Posebnu i opširnu analizu zahtijevali bi Abazovićevi medijski nastupi tokom boravka u Americi. Bez obzira na to što su uz njega na ekskurziji čak dva savjetnika za medije odlazeći premijer koji, makar retorički, sebe predstavlja kao liberalnog i „zelenog“ političara, intervjue je davao gotovo isključivo američkim desničarskim konzervativnim medijima, koji vaše za čvrsto uporište bivšeg predsjednika Donalda Trampa. Osim Fox news, na Abazovićevoj agendi se našao i Washington Examiner, poznat po skandaloznim objavama za vrijeme Trampovog mandata, promociji antimigrantskih priča, tvrdnjama da su klimatske promjene izmišljotina i sličnim opskurnim temama.

U medijskoj agendi se našlo prostora i za takozvani medij „Pavlović today“, koji takođe promoviše Trampa, antivakserstvo, teorije zavjere… Da li je i Abazovićeve medijske nastupe u Americi, kao one Aleksandra Vučića, ugovarao nekadašnji Trampov specijalni izaslanik za dijalog Beograda i Prištine, Ričard Grenel, za sada se može naslućivati samo po odabiru medija.

Takođe, na „brifingu za medije iz Jugoistočne Evrope“, kako je događaj nazvan u zvaničnom saopštenju Vlade Crne Gore, bilo je tačno četiri novinara i Bratislav Stoiljković, vlasnik Adria televizije. Stoiljković inače nije novinar po profesiji, već samo odskorašnji vlasnik medija, ali jeste učestvovao u kampanji za lokalne izbore u Nikšiću, kada ga je policija zaustavila vozilo u kojem se nalazio zajedno sa sadašnjim predsjednikom Opštine Budva Milom Božovićem i članom Glavnog odbora Vučićeve SNS Vladimirom Mandićem. Srpski mediji su ga tada nazivali „prijateljem Nove srpske demokratije“ Andrije Mandića.

Sve u svemu, petnaestodnevna turneja odlazećeg premijera i njegovih savjetnika po Americi ostaće upamćena kao veoma skup i bezuspješan pokušaj vraćanja povjerenja američkih partnera nakon zvaničnog povratka u politički zagrljaj proruskog Demokratskog fronta, ali i kao jedan od većih diplomatskih blamova koje je vlast pripredila Crnoj Gori. Građanima ostaje da „daju sve od sebe da prežive demokratiju“ Dritana Abazovića.