Prema nacrtu prijedloga, predviđa se zabrana blokiranja puteva i javnih površina, čak i u okviru mirnih okupljanja, uz kazne koje dostižu i 10.000 eura po osobi.
Ovakav potez vlasti se tumači kao otvoreni pokušaj kriminalizacije protesta, koji su često jedino preostalo sredstvo građanima da iskažu neslaganje sa odlukama vlasti.Predlog izmjena zakona koji je uvršten na dnevni red Skupštine potpisali su Seid Hodžić sa liste Pokreta Evropa sad, poslanik Demokrata Duško Stjepović, poslanica Demokratske narodne patije Jelena Kljajević, poslanik Nove srpske demokratije Dejan Đurović, poslanik Socijalističke narodne partije Bogdan Božović, poslanik Bošnjačke stranke Amer Smailović i poslanik Albanskog foruma Artan Čobi.
I dok se vlast poziva na “očuvanje javnog reda i mira” i “neometan saobraćaj”, jasno je da je cilj ovih mjera politički obračun s građanskim buntom.
Nadalje najava uvođenja ovakvih zabrana suprotna Ustavu i Evropskoj Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pa je u atmosferi rastućeg nezadovoljstva zbog socijalnih, ekonomskih, političkih i drugih odluka vlasti, pokušaj da se bilo kakvo nezadovoljtvo i protest uguše predstavlja direktan udar na osnovne slobode.
DVOSTRUKI ARŠINI VLASTI
Posebno licemjerstvo krije se u činjenici da su isti ti politički akteri koji sada žele da zabrane proteste, nekoliko godina ranije, dok su bili opozicija, koristili upravo proteste kao glavno sredstvo političke borbe.
Ne samo to – organizovali su višemjesečne demonstracije, postavili šatorsko naselje ispred Skupštine Crne Gore i blokirali ključnu saobraćajnicu u centru Podgorice.
Tada je ulica bila njihova pozornica, a plato ispred Skupštine pravi vašar.
U famoznom šatorskom naselju, koje je postavio Demokratski front, okupljeni su pekli prasiće, muzika se orila, a današnje perjanice vlasti Milan Kneževič, Andrija Mandić tražili smjenu vlati i ”pravdu”, istu onu koju dvije godine traže i građani Cetinja zbog tragedija i propusta bezbjednosnog sektora koje su do njih dovele.
Ne treba zaboraviti ni vrijeme litija kojim su bile blokirane brojne i magistralne puteve i uža gradska jezgra brojnih gradova u Crnoj Gori.
No, ono što im je tad odgovaralo danas pokušavaju da uguše, pa proteste žele proglasiti opasnim, nedozvoljenim, pa i kažnjivim, pod izgovorom da blokade štete turističkoj sezoni.
Vlast u Crnoj Gori očigledno ne vidi primjere iz EU, istoj onoj kojoj deklarativno teže, gdje primjera radi farmeri i aktivisti redovno blokiraju saobraćajnice kao legitiman vid pritiska na donosioce odluka.
U EU donosiocima odluka ne pada na pamet da se drznu da zabrane blokade saobraćajnica kao vid građanskog protesta, jer su svjesni kakav bi odgovor dobili.
No, vlast u Crnoj Gori izgleda gleda primjere iz Rusije, gdje se drugačije mišljenje, a kamoli protest, kažnjava višegodišnjom robijom, pa su posegnuli za metodama Vladimira Putina, kako bi i oni ”primirili” one koji protestvuju.
KUDA VODI ZABRANA PROTESTA?
Pravo na mirno okupljanje i slobodu izražavanja jedno je od temeljnih ljudskih prava zagarantovanih međunarodnim konvencijama i domaćim zakonima. Ograničiti to pravo znači srušiti osnovni stub demokratskog poretka. Kad država zabrani protest, ona ne brani red – ona brani sebe od odgovornosti prema građanima, a to je put ka autokratiji, ne demokratiji.
Vlast koja sebi daje za pravo da mijenja pravila igre kako joj odgovara, nije demokratska. Demokratska vlast se ne boji svojih građana – sluša ih, odgovara im, polaže im račune. Vlast koja pokušava da uguši proteste zakonom, u suštini priznaje da više ne vlada u ime građana, već protiv njih.
Preporučeno
Upravo zbog toga, borba za očuvanje prava na javno okupljanje i protest nije samo pitanje politike, to je borba za opstanak demokratije u Crnoj Gori.
Video