Paunović se u uvodnom dijelu zakleo da će govoriti istinu: “Tako mi bog pomogao, nisam ja neki vjernik, za mene je bog čovjek, porodica svetinja, a država svetionik”…

“Značaj ovog Odbora, da se ovo o čemu govorimo nikada više ne dešava u našoj državi, da ničija majka više ne zaplače. I majka mog sina je imala priliku da zaplače zbog prebijanja mog sina, čime sam ja to zaslužio, čitav vijek sam uložio u dobro ove države”, rekao je on.

Paunović je saopštio da je rukovodio, kako je naveo, milicijom u vrijeme blokade Pljevalja te da je tadašnji ministar prihvatio njegov predlog “ta grupacija bi bila pohapšena”.

“Kad smo to veče Vukota Šćekić i ja to pet ujutro pregovarali sa tom paravojskom niko iz MUP-a nije okrenuo ni mene ni njega. Obišli smo grad i povukli tu paravojsku. Da nije bilo tako, muslimansko naselje iznad kasarne bi bilo popaljeno”, kazao je Paunović na početku četvrte sjednica Anketnog odbora o „crnim trojkama“.

Anketni odbor formiran je radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanjima državnih organa i drugih subjekata u slučajevima politički motivisanih ubistava koja su se dogodila od uvođenja višestranačja do danas kao i okolnostima fizičkih napada i prebijanja novinara i drugih slobodnih intelektualaca od strane policijskih službenika poznatih kao „crne trojke“, a za koje su se u javnosti pojavljivale informacije da su bile zadužene za prebijanje političkih neistomišljenika tadašnje vlasti.

Anketni odbor je ranije saslušao bivšeg premijera Duška Markovića.

Funkcioner MUP-a Paunović naveo je i da je rukovodio i u januarskim nemirima 1998. kada je bilo različitih naredbi “udri po mozgu”…

“Izdajem naredbe preko radio-veze da se sačuva mir. Poslušali su me aplauzom. Sačuvali smo mir, tada smo dobili pohvale da smo sačuvali čojstvo. Da je bilo krvi takva nam Crna Gora ne bi trebala”, naveo je on.

On je pomenuo da su formirane “crne trojke”, čemu se on suprotstavio tako što se u pisanoj formi obratio tadašnjem ministru “znajući da pravi pakao sebi i porodici”.

“Građanski mir su sačuvali građani jer da su htjeli rat mi bi ga imali. U tom vremenu suprostavljanja pojedinim nerazumnim odlukama mog pretpostavljenom imao sam dvije mogućnosti: da prihvatim izazove ili da odem. Prihvatio sam izazove. I kada je moj sin bio žrtva napada, sa ciljem da mene disciplinuju, morao sam razumno da postupam. Znao sam da će doći vrijeme polaganja računa, sebi i društvenoj zajednici o ovim dešavanja. Došao sam da se ovo više nikad više ne ponovi. Znam da sam atipičan policajac jer je nezamislivo je bilo suprostaviti se u to vrijeme ministru”, rekao je Paunović.

Paunović je naveo da je prošlog puta na Odboru čuo da je Sedma uprava bila u sastavu Službe državne bezbjednosti, ali da je njome rukovodio ministar.

“Samo još pitam ko je još mogao da rukovodi tom Sedmom upravom”, kazao je on.

“Batinaškim odredom ‘crne trojke’ rukovodio komandant Specijalne jedinice”

On je naveo da se u “fukarluku nije mogao da snalazi”, pojašnjavajući da mu je najteže bilo da spriječi bezumne postupke – prebijanje političkih neistomišljenika, koji su sprovođeni od onih koji su bili dužni da to sprječavaju.

“To su mogli da osmisle samo bolesni umovi. Takvim postupcima narušavan je demokratski imidž. Batinaški odred ‘crne trojke’ je formirao i njime rukovodio komandant Specijalne jedinice policije sa svojim saradnicima, pokazujući uličarsku brutalnost. To nije moja Crna Gora gdje se ovo dešavalo. Pored strogo odabranih pripadnika Specijalne jedinice policije ovo zlo su činili i pripadnici Sedme uprave, a bilo je i drugih oblika organizovanja ovih zlodjela. Odlučio sam 21.11.2012. da uradim ono što sam jedino mogao, odlučio sam da se obratim ministru i da ga učinim odgovornim za ova zlodjela, potpuno svjestan da od tog dana počinje pakao za moju porodicu. Ostao sam sam u suprotstavljanju ‘crnim trojkama’, a o tome sam odmah obavijestio dva načelnika u službi javne bezbjednosti – Senča Sekulovića i Živka Šipčića. Od tada je moj telefon začutao, a kada mi je sin prebijen, niko nije smio da me okrene da me pita kako sam. Nekoliko njih su dolazili kuću uveče, po mraku, gore nego 1948. godine”, kazao je on.

Bivši funkcioner je kazao da je, kako je naveo, prvu presudu sebi prepisao kada je medijima rekao da će rasvijetliti ubistvo Gorana Žugića.

“Tada mi je Maraš zamjerio i pitao ko sam ja da dajem optimizam. Tri godine kasnije, operativac SDB-a i rekao mi u restoranu “Parma”, sami smo bili. Rekao mi je kad je Maraš dobio to pismo bio je ljut kao ris, pa smo tebe i porodicu stavili na mjere. Poslije dva mjeseca je konstatovao da iza mene niko ne stoji jer je bio uvjeren da iza mene stoji neka strana služba. Vi znate da je glavna tačka razdora jedinstvenog DPS-a bila insistiranje da Maraš bude ministar unutrašnjih poslova. Ali posle ovog mog pisma prestala su premlaćivanja po Crnoj Gori. Da su shvatili poruke iz mog pisma, danas bi Duško Jovanović i Slavoljub Šćekić bili živi”, rekao je Paunović.

Paunović je kazao da je otišao, podnio ostavku, te da ga je tadašnji premijer preko pomoćnika ministra Vuka Boškovića “kumio i molio da se vrati”.

“Bilo mi je savršeno jasno da mogu zatezati samo do određene granice”, rekao je on.

On je nakon toga tražio da mu poslanici postave pitanja jer mu je sve ovo “previše stresno”, naglašavajući da će još samo govoriti oko ubistva Gorana Žugića.

Poslije toga je predsjednik Anketnog odbora Andrija Nikolić dao pauzu od 15 minuta.

U nastavku, Paunović je nastavio da čita pripremljenu dokumentaciju, govoreći o napadu na tadašnjeg potpukovnika policije Radovana Aleksića.

On je rekao da je 21.11.2000. godine npravi akt na osnovu saznanja operativca CB Podgorica, gdje kaže da je ministru Vukašinu Marašu napisao da smo “svjedoci brojnih premlaćivanja uglavnom pripadnika opozicionih partija”…

On je naveo i da je 27. septembra 1999. obavijestio da je dva dana ranije u Ulici Bratsva jedinstva napadnut bračni par Gojko i Zorica Mitrović, te da su operativnim saznanjem jedan od napadača pripadnik SDB-a.

“Dana 1. 10. 1999. u 22 sata, u Ulici 13. jul, na potu ka redakciji Dana napadnut je Ranko Bašanović, fotograf Dana. Operativnim putem službenici CB su došli do saznanja da su to izvršili pripadnici SDB-a – Sedme uprave. Nekoliko dana nakon prestabka ratnog stanja je pretučen izvjesni Mitrović, petukli su ga službenici iz kampa Zlatica. 25. 10. 2000. u ulazu zgrade pretučen je poslanik SNP-a Duško Jovanović. 19.11.2000. u ulazu zgrade napadnut je Momir Vojvodić. U noći između 13. na 14. septembra 2000. zapaljeno je vozilo Zprana Adžića sa Catinja. Došli smo da saznanja da su to uradili Vesko, Božo, Zoran uz pomoć Željka, a po nalogu visokog funkcionera”, nabrojao je Paunović.

Operativnim putem, kako je pročitao on, u tadašnjem obraćanju ministru MUP-a napisao je i da su došli tada do saznanja da fizičke napade na građane obavljaju pripadnici Antiterorističke jedinice MUP-a sa inicijalima – L.V. Đ.S. i K.S i K.B.

Paunović je kazao da je o svemu ovome i 8. decembra 2000. obavijestio i predsjednika Vlade.

Nakon toga, on je govorio i o napadu na njegovog sina.

“Dana 8. 11. 2006. obavještavam ministra i direktora UP gdje pišem da je u moju kancelariju došao Banović, koji se predstavio kao pratilac direktora UP. Tom prilikom mi je saopštio da ću da nastradam. Ko vas šalje, odlazi, i kaže samo da vam to prenesem. Dana 8.12.2009. Obavještavam direktora UP fizički napad na mog sina od strane četiri lica – Mirko Banović, Marinko Banović, Bato Vujošević i još jedan nabildovani iz SAJ-a. Na moj predlog 1992. godine Veselin Veljović je primljen u službu. Marinko Banović je primljen na moj predlog i radio na potrage i CB Podgorica. Poznato vam je što su otišli. To su ta dva kojima sam pomogao u životu, ispretucali mog sina. Ovaj Bato, čuo sam da je neki pjevač. Nikad nisam imao snage da saznam ko je taj 4. napada. Razmišljao sam da napravim neko zlo, ali šta bih napravio. Bolje da ženim sina i da imam dva unuka kao što ih danas imam. Njihov otac se zove Božina, sjedi kod moje žene i pije rakiju, traži oprost za sinove Banoviće. Rekao sam mu da mu je oprošteno, ali da kaže sinu da se skloni od komandanta. I vidim nema ga u SKY”, rekao je Paunović.

“Svi eksponirani kriminalci bili su saradnici službe”

On je naveo da je pripremio informaciju oko ubistva nekadašnjeg savjetnika premijera Mila Đukanovića, Gorana Žugića, a to je uradio na četiri strane i tražio da to pročita sve javno.

“Žugić je bio čovjek od posebnog povjerenja predsjednika Đukanovića. Zbog posla kojim se bavio, organizovanjem i kontrolom transporta cigareta koji je bio “državni posao” imao je dosta neprijatelja. Ovaj posao su radili i pojedinci koji su se otrgli kontroli. Uvjeren sam da je jedan od motiva njegiva povezanost sa poslom oko cigareta. Ako je Žugić radio, morao je biti obezbjeđen. Ako SDB ne zna ko ga je ubio, onda ne treba ni da postoji. Nije postojalo raspoloženje da se ovo ubistvo rasvijetli. Motive smo tražili u narušenim odnosima Žugića i Vukašina Maraša i Darkom Raspopovićem. To je Maraš stopirao. Pola godine nakon ubistva nisam više bio angažovan u CB, podnio sam ostavku. Nakon mog odlaska ne znam šta je sve preduzeto na rasvjetljavanju. Nakon mene je došao Ilija Asanović, na čelo CB iz SDB-a. Prilikom primopredaje dužnosti zahtijevao sam da im predam šta je sve urađeno ali za to nije bilo interesovanja od strane Asanovića. On nije htio da preuzme dvije informacije, koje smo prikupili u ovom djelu. Saznanja su za nas bila zabrinjavajuća. U cilju informisanja u CB su došli nenajavljeni, u nedjelju veče, pomoćnici Bošković i Marković i Maraš. Prilikom odlaska, zadnji koji se pozdravio šapatom mi je rekao riječi koje su za mene bile odlućujuće da odem. Odlučio sam da neću biti svjedok tog stanja, to nije moj svijet”, kazao je Paunović.

On je naveo da je poželio da ode daleko, navodeći da je bio “ošašavljen”, a potom su se u kratkom roku desila mnoga ubistva.

“Indikativno je da su sva ta lica ubijena oružjem koja su pripadala MUP-u. U kratkom periodu su ubijena četiri lica. U emisiji “Sjenke”, prema izjavi bivšeg načelnika Sekulovića, Mladen Klikovac je ubijen iz oružja koje je pripadalo Belom Raspopoviću. A Baja Sekulić iz oružja koje se može povezati sa generalom Neđom Boškovićem, tada savjetnikom ministra Maraša. U dva navrata o tome smo referisali premijeru. Tim povodom, dva puta smo referisali predsjedniku države i premijera. Tim povodom, Milosav Sekulović i ja smo sačinili dvije informacije – 14. juna 2020. i 15. 9 2020. proveli tri noći do zore sa analitičarom CB Podgorica, a na osnovu hrpe dokumentacije operativaca. Poteškoće rasvjetljavanja ubistva Žugića – kompleksna ličnost i autonomnost komunikacije. Nepoznavanje njegovog sadržaja na reeksportu cigareta – dugovanja, potraživanja. Kontakti Žugića sa OKG. Ova lica su se bavila krijumčarenjem narkotika. Svi eksponirani kriminalci bili su saradnici službe. Sva kriminalna grupacija je komentarisala da je ovo ubistvo organizovala služba”, pročitao je pripremljeni dokument Paunović.

On je naveo da su pojedini pripadnici MUP-a, kako je rekao, predaleko otišli. Te da je sve što je pročitao zapravo izvodi iz informacija koje su sačini on i Milosava Sekulović.

“Đukanović je na tom sastanku, kod njega, govorio o poruci koja nam je upućena ovim ubistvom. Motivima – političkim i kriminalnim. Solidnom uporištu kriminala, da nije upoznat sa putovanjima Žugića u Republiku Srpsku. Zahtijevao da se istraga nastavi u dva pravca i konstatovao da ćemo imati veću šansu u rasvjetljavanju ako nije u pitanju politički motiv. O potrebi preduzimanja aktivnosti SDB o zaštiti eksponiranih lica na projektu Crne Gore, da se nastave aktivnosti u Crnoj Gori i RS, te da je Beograd van ovog. Da nema barijera, da se radi o domaćoj zavjeri, da su kriminalci nadjačali državu, te dema barijera u istrazi. Pročitao sam akcente iz izlaganja Đukanovića. Filip Vujanović je govorio o sprezi države i kriminala. O dilemi kako dalje, da li se o toga ima više štete od koristi…”, naveo je Paunović.

Pročitao je i da je plan rasvjetljavanja ubistva dat tada ministru, koji se nije saglasio sa dijelom planiranih mjera, te da SDB nije bila uključena u pomoć u rasvjetljavanju ovog zločina.

“Nijesu dostavili informacije o imenima pet lica mkoji su koristili mobilne telefone, a imali su intenzivnu komunikaciju u vrijeme ubistva. A svi ti brojevi su se vodili na L.B. svi znate o kome se radi, operativcu Službe državne bezbjednosti. Krajem 2000. uslijedile su smjene, a pretpostavio sam da će se to desiti, posebno nakon sastanaka sa premijerom i predsjednikom. I u tom smislu sam na izlasku sa sastanka, Vuku Boškoviću i Milisavu Sekuloviću, na ćošku zgrade Predsjedništva rekao: bilo mi je savršeno jasno svrha tog sastanka. Bio im je cilj da saznaju do čega smo došli. Nakon toga smo posmjenjivani. SDB je preuzelo aktivnosti oko ovog djela. Nije mi poznato da li su nastavljene aktivnosti, imam osjećaj da je predmet arhiviran da vrijeme učini svoje. Stekao sam utisak da usaglašeno djeluju MUP i SDB. Ali da nije baš to tako shvatio sam u predmetu ubistva Radovana Kovačevića ispred KBC-a. Kada je Maraš odobrio razgovor Belom Raspopoviću sa Branom Mićunovićem ali u ozvučenoj sobi. Tražio je da sačeka sat da se ozviči da bi vidio šta oni to pričaju. Ali nisu naivni, cijeli razgovor su obavili uho na uho. Nepovjerenje”, kazao je Paunović.

Plan oko rasvjetljavanja ubistva Gorana Žugića koji su tada, kako je pojasnio, napravili on i Sekulović su predali Vuku Boškoviću, koji je rekao da je plan dobar.

“Nakon doslaska kod njega to se sve razvodnjava. Negdje 14. septembra dobijam informaciju da je na prelazu Vraćenovići, jedno BIL lice iz Crne Gore sačekalo četiri lica iz Bileće. Među njima se ovdje pominju i plaćene ubice. Predao sam ovo Vuku Boškoviću, da se ovo preko SDB provjeri. Posebno je ovdje karakteristično jedno lice, karakterističnih nogu, koji mi je kasnije bio interesantan. Ovdje su dvije i informacije koje smo sačinili”, kazao je on pokazujući izvorne papire.

On je naveo da je pokušao posljednji put, 2005. godine kao načelnik Uprave granične policije, jer je tada nagoviješteno da će doći novi direktor.

“To je početak našeg zla… Pišem još jedno pismo Đukanoviću, gdje ih molim i kumim. Revoltiran, jer sam od 90. četiri puta smjenjivan. Negdje 2016. godine sam odlučio da vratim sva odlikovanja koja sam dobio u MUP-u. Žao mi je, ali život ide dalje. Bitno da ja osjećam unutrašnji mir”, zahvalio je Paunović.

Mandić: Paunović danas aktivirao atomsku bombu

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić kazao je da je Milan Paunović “danas ovdje aktivirao atomsku bombu”.

Mandić je pitao Paunovića da li zna nešto o kriminalnim osobama iz Srbije, a koji su bili pripadnici Sedme uprave, oko ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića 2003. godine.

Poslanik DPS-a Oskar Huter je ocijenio da je održavanje ovog Anketnog odbora zapravo “toljaga” parlamentarne većine da naprave neki politički manevar, ali je pitao Paunovića da li njegove informacije mogu pomoći tužilaštvu.

“Kakva je uloga bila vojne bezbjednosti i njihov odnos ka policiji. Kakva je uloga tada bila Sedmog bataljona. Pominjali ste prebijanje Aleksića, te da je ta informacija iz izvora vojne bezbjednosti. Vratite nas u taj period, dajte nam pojašnjenja o strukturama koje su nas u to vrijeme čuvale ili nijesu”, kazao je Huter.

On je podsjetio da su se ubistva Slavka Ćuruvije, napad na Vuka Draškovića na Ibarskoj magistrali, ubistvo Ivana Stambolića desili baš u vrijeme dok je Andrija Mandić bio u saveznoj Vladi.

“I to je tada bio na poziciji pomoćnika ministra. Pa bi makar sa moralne strane trebalo da snosi odgovornost za te zločine”, ocijenio je Huter.

Poslanik Demokrata Momčilo Leković kazao je da je pred njima “čovjek koji je u najosjetljivijem periodu bio u srcu sistema”, te da je odlučio da svjedoči o onome što su mnogi, kako je rekao, pokušavali da zataškaju.

“On govori o onome što mi sve znamo, ali što je bilo zabranjeno decenijama pričati o tome. Za razliku od mnogih Paunović je odlučio da ne ćuti. Ovo zahtijeva hrabrost i savjest. Iskaz Paunovića je definitivno istorijski. Ovo je važan dan za porodice žrtava i Crne Gore. Dobijamo potvrdu o onome što se godinama zataškavalo. Da je postojala Sedma uprava koja je sadejstovala sa političkim vrhom, da su postojale ‘crne trojke’ te da je komandant lično bio šef”, rekao je Leković.

On je nakon toga pokazao nekoliko fotografija Veselina Veljovića, a potom pitao: “Da li je V.V. taj čovjek”?

“Dok se on smijao, brojne porodice su plakale. Ovo je bio državni teror pod okriljem režima. Danas, kada konačno jedan od visokih funkcionera iz tog sistema pada kao teški dokaz protiv tog sistema. Hvala vam, gospodine Paunoviću, što ste izabrali da kažete istinu”, naveo je Leković.

On je naglasio da je baš zbog ovoga “veting u policiji”, kako je naveo, istorijski proces, koji neće moći da zaustave pojedinci niti mediji…

“Čistimo zlo koje se tamo decenijama nataložilo. Prepoznajete napore aktuelnog menadžementa da se taj sistem konačno očisti”, ocijenio je on.

Leković je pitao Paunovića da li je neko “vršio pritisak na njega da prebija narod” tokom januarskih događaja 1998. godine.

On je pitao i da li je u svrhu preuzimanja prevlasti Mila Đukanovića “sistem bezbjednosti angažovao lica koji nijesu bili dio sistema bezbjednosti”, odnosno da su dovodili učesnike rata u bivšoj Jugoslaviji?

Bivši ministar MUP-a i poslanik GP URA Filip Adžić je kazao da ovo svjedočenje može biti “istorijski dan” jer dolazi iz srca sistema.

“Rekli ste ključnu stvar: da su određeni ljudi, koji su imali obavezu da zaštite učestvovali u prebijanju i likvidaciji. Vi ste otvorili karte i pristali da kažete sva ta lica, koja su bila u obavezi da zaštite, a to nijesu uradili. Ovo niko do sada nije uradio. Bili ste neko ko je rukovodio CB Podgorica, te bili upoznati sa tim stvarima. Govorili ste o formiranju ‘crnih trojki’, rekli da je njima rukovodio tadašnji komandant Specijalne jednice. Naveli ste da ste ukazivali na Vaša saznanja o postojanju ovih aktivnosti, pa me zanima tačan period. Datumi, jesu li svi vezani za 2000. godinu. Značajno je da ste nagrađivani, da ste radili ovaj posao do 2005. pa me zanima da li u tom periodu se dešavalo da neko preuzima vaše aktivnosti, rukovodi tim ljudima. Da objasnite kako je UP funkcionisala u tom periodu”, pitao je Adžić.

I poslanik SNP-a Bogdan Božović je ocijenio da je svjdočenje Milana Paunoviča “danas istorijsko”.

On je pitao Paunovića šta sve zna oko ubistva urednika “Dana” Duška Jovanovića.

Poslanik Pokreta Evropa sad Miodrag Laković je naveo da je Paunovićevo izlaganje, kako je naveo, već ispunilo svrhu Anketnog odbora.

On je rekao da je kao mladi inspektor sarađivao sa Paunovićem, te da je imao “profesionalni integritet, te da to svako zna u službi da on govori istinu”.

Laković je pitao Paunovića o Sedmoj upravi odnosno da li je tamo mogao da bude selektovan neko ko nije bio u na političkoj liniji DPS-a i spreman da radi neke “prljave stvari kada je u potanju politički uticaj”.

“Pomenuću i moj slučaj, nisam imao namjeru, ali ste navelimnogo značajnije stvari. Rekli ste da vam je SDB tada sugerisala da mene udaljite iz službe. tada ste me zaštitili i na tome vam se javno zahvaljujem. Decidno ste rekli da su ‘crne trojke’ prebijale neistomišljenike i da su to nekada radili pripadnici službe, odakle su se javljale ideje za angažovanje i ko je to kordinisao. Pomenuli ste i posmo koje ste poslali Vukašinu Marašu. Naveli ste i da ste dobili prijetnju od službenika Banovića, vjerujem da ste pomoslili da nemate kome i da prijavite, jer poruka je od tih kojima ste trebalo da prijavite. Pitaću vas i za ubistvo iz aprila 1996. na Paštrovačkoj gori, da li mislite da to dvostruko ubistvo ima neki potpis SDB ili kriminalaca koji su bili na neki način povezani sa službom”, pitao je Laković.

Poslanik Demokratske narodne partije Milan Knežević kazao je da bi nakon današnjeg svjedočenja Milana Paunovića trebalo odmah da reaguje nadležno tužilaštvo.

“Anketni odbor je danas uradio više nego sva tužilaštva i sudovi za 25 godina. Javnost je mogla da vidi kako jedan častan policajaca je vodio borvu protiv kriminalnih struktura, koji su vodili državu”, naveo je Knežević.

On je kazao da je Paunović danas ugrozio svoj život i svoje porodice te da mu UP još danas dodijeli policijsku zaštitu.

“Vaše svjedočenje je razobličilo svjedočenje Duška Markovića. Odnosno da on nije govorio istinu. SDT ima obavezu da sasluša Markovića na sve ove okolnosti i na sve ono što je izjavljivao posebno na neznanje o aktivnostima SDB. Smatram da je veoma bitno konstatovati da je bivši ministar Vukašin Maraš bio nalogodavac svih ovih ubistava, prebijanja, te da se na ovaj način najbolje suočavamo sa prošlošću. Pitanje je ko je još bio sa njim nalogodavac. Jasno je da je Veljović bio komandandant i šef ‘crnih trojki’ i ima više osnova za odgovornost od onoga za šta već sad krivično odgovara. Država je nastala na švercu cigareta i narkotika, a sve je ovo bilo motivisano zbog učešća ili da se te aktivnosti zaustave”, ocijenio je Knežević.

On je pitao Paunovića za pojašnjenje da li je bilo moguće da je jedna ista osoba bila sumnjičena za ubistva – Žugića, Raspopovića, Miška Krstovića i Duška Jovanovića te da li je ta osoba još na slobodi, bjekstvu…

“Ko je po vašim saznanjima iz Sedme uprave bio zadužen za davanje logistike ‘zemunskom klanu’, da li je to Slaviša Šćekić, te da li je on bio operativna i logistička podrška za aktivnosti zemunskog klana i u Crnoj Gori i Srbiji. Zemunski klan je u saradnji sa Sedmom upravom bio egzekutor ubistva Đinđića, pokušaj atentata na Draškovića i mnoga druga…”, pitao je Knežević.

Predsjednik DNP-a je ocijenio da svjedočenje Paunovića “zaslužuje orden”.

Predsjednik Anketnog odbora Andrija Nikolić, kazao je da je danas 2025. godina, te da je Milan Paunović trenutno načelnik Odjeljenja za integrisanu granicu MUP-a, te pitao šta su bili njegovi motivi za povratak iz penzije u službu posebno zbog toga jer je decenijama, kako je svjedočio, nosio “terete prošlosti”.

“Mrtva usta ne govore, te Vukašin Maraš ne bi mogao potvrdi današnje navode. Rekli ste da ste dolaskom Veljovića na čelo UP, razriješeni sa mjesta načelnika Sektora granične policije. Rekli ste da ste znali da ‘idete do određene granice’, pa hoćete li nakon ove sjednice otići u tužilaštvo i da predate vaše navode. Možete li ovo o čemu ste govorili potkrijepiti materijalnim dokazima. Svi ćemo se radovati ako ima materijalnih dokaza”, pitao je Nikolić.

On je pomenuo i da je Paunović kazao da je bio sastanak sa Đukanovićem i Vujanovićem, te da je nakon njega, rekao akterima da je sastanak organizovan da bi se saznalo šta imaju oko ubistva Žugića.

“Malo nam pojasnite oko toga sastanka”, tražio je Nikolić.

“Najbitnije što je 1998. sačuvan mir”

Nakon serije komentara i pitanja poslanika, funkcioner MUP-a Milan Paunović je krenuo od posljednih u nizu, koje je dobio od Andrije Nikolića.

Paunović je kazao da je u službi od 1977. te da je 2012. godine podnio zahtjev za penziju uz otpremninu, a nakon pitanja ministra da li bi se vratio i radio na poslovima oko razgraničenja sa susjedima, odlućio je da se angažuje u MUP.

“Pomenuli ste sastanak sa predsjednicima, te da smo stekli utisak da su oni imali objektivnu sliku šta se dogodilo oko ubistva Gorana Žugića. Zaista smo stekli taj utisak da su oni imali, ovo govorim u najiskrenijem obliku, kao ljude i nama i njima da se ovo rasvijetli do kraja. Kada govorimo oko aktivnosti “crnih trojki”, pa analitika CB analizira obrađuje sve podatke, uvjeren sam da za svaki ovaj predmet su formirani predmeti i to treba zatražiti. Ja sam u tom periodu bio šef policije i saopštavam sve to i šta sam ja trebalo tada uradim. Moja najiskrenija namjera je bila da se to više ne dešava. Jadno sam se osjećao kada se to dešavalo, a nikad nisam izašao iz CB, da nisam prvo obišao grad kao pravo domaćin. Kad se to dešavalo, jadno sam se osjećao. Treba za svaki slučaj tražiti formirane predmete”, kazao je on.

Paunović je podsjetio na nekoliko događaja ali i svoje uloge oko januarskih dešavanja 1998. godine na relaciji vojska – policija, naglašavajući da je najbitnije što je tada sačuvan mir u Crnoj Gori.

On je rekao da je Knežević “malo prećerao” oko traženja procjene bezbjednosti, jer se ne osjeća ugroženo “ni tada ni sada”

Paunović je kazao da su se nakon njegovog odlaska iz CB Podgorica 2000. godine, u veoma kratkom roku desila tri ubistva i to na glavnom trgu.

“Pogašena svjetla u devet uveče u CB, nakon ubistva Raspopovića. To sam baš pošao da vidim”, kazao je.

Odgovarajući na pitanja oko logistike, on je kazao da nikada nije dobio odgovor oko dolazaka lica iz kriminalnog miljea iz Beograda, te da je tačno da su ih u to vrijeme dočekivali na aerodromu pripadnici SDB.

“U tome ne vidim ništa sporno, odmah da vam kažem. Tačno je da su ih dočekivali. Sve što je u interesu službe, prihvatam. O tome sam nekoliko puta informisan i samo sam pitao da li se to radi u interesu službe ili se zloupotrebljava. Nikada nisam dobio odgovor, nikada”, kazao je on.

Na pitanje oko uloge vojne bezbjednosti u drugoj polovini 90. kazao je da je preko prijateljske veze iz VOB znao ko je izvršio napad na oficira Radovana Aleksića.

“Oko toga je vojska znala ko je to uradio. Toliko je to bilo napeto, zapaljivo, a sa starješinama sam mnogo proveo dana oko toga. Znate da su iz Čačka na Cetinje dovoženi rezervisti. Na Obilića poljani ih je bilo mnogo. Mi smo držali komunikaciju sa ljudima iz vojske. Sve je to bilo nadmudrivanje, ko će od koga da izvuče bolju informaciju”, kazao je on.

Odgovorio je da je imao sve vrijeme kontakte sa vojskom.

“Razgovarao sam sa svih pet generala tada. U jednom periodu je bilo došlo do prekida komunikacije između vojske i političkog vrha, ja sam kontakte održavao. Sve vrijeme sam držao i komunikaciju i sa vjerskim predstavnicima”, rekao je on.

Početkom ‘92. podijeljeno 10.000 cijevi iz magacina MUP-a

Milan Paunović je kazao da nije prijavio Marinka Banovića ali uz konstataciju “kome da ga prijavi”.

“Druga stvar, nakon dolaska njegovog oca kod mene kući bio bih idiot, rekao sam da sačuva tog lijepog momka da ga makne od komandanta”, rekao je Paunović.

Na iznošenje podatka Miodraga Lakovića da ga je Paunović jednom zaštitio u službi, Paunović je kazao da se sjeća da mu je u prolazu rekao to.

“Oko ubistva na Paštrovačkoj gori, imam saznanja šta se tu dešavalo, iako je to barska opština. Dobio sam informaciju da se tada nešto u Hercegovaćkoj slavi, ali nije bila naša nadležnost. Oko angažovanja osoba iz BiH 1998, jednom sam ih vratio autobusom ka Bileći, vidio sam njihova lica prilikom vraćanja. Ne bi bilo dobro da su ti ljudi tada upotrijebljeni”, kazao je on.

Paunović je ponovio da je “crnim trojkama” rukovodio “komandant, a komandant je bio on”.

“Moj sin je prebijen kako bi mene disciplinovali. Moja djeca ne pripadaju tom svijetu. Prebijen je samo zato što je moj sin i to poslije prijetnji upuženih meni. Spreman sam da praštam. Sve praštam samo da bude dobro ovoj Crnoj Gori. Sve je prolazno samo je vječna Crna Gora. Sve će ovo proći”, uz dubok uzdah je kazao Paunović.

Potvrdio je da je dijeljeno vatreno oružje, te da je početkom ‘92. podijeljeno 10.000 cijevi iz magacina MUP-a.

Ako se ubistvo Jovanovića ne rasvijetli uskoro, “neće nikad”

On je, odgovarajući da je uvjeren da je momenat da se rasvijetli ubistvo urednika “Dana” Duška Jovanovića, ocijenio da ako se to “ne završi u narednih pola godine – godinu, neće nikad”.

Nikolić je kazao da je primijetio nekoliko nelogićnosti u svjedočenju Paunovića – sistem dvostrukih naredbi, kao i da u vrijeme 1997. i 1998. godine o sebi govori kao o “autoru ključnih odluka”.

“Moram da priznam, uz dužno poštovanje o svemu šta ste rekli, znate šta sve ne razumijem polazeći iz ličnog primjera – nikad ne bih pristao da radim u sistemu gdje znam da postoje određene kriminalne aktivnosti. Zbog čega ste ostajali i još se vratili iz penzije. Ipak, morate da ponudite više da bi u ovo u šta tvrdite povjerovala ukupna javnost. Te 1998. godine je povrijeđeno 40 policajaca, a ranjen je tada i ovaj komandant o kojem govorite”, kazao je Nikolić.

Nikolić ga je opet priupitao hoće li nakon sjednice poči sa papririma i dokazima u tužilaštvo.

Paunović je rekao da je radio godinama oko izgradnje graničnih prelaza, koji su urađeni iz donacija.

“Sve što je u interesu države – tu sam”, rekao je on.

Oko toga što nije obavijestio tužioca kazao je da je “tada vladao strah, ogroman strah”.

“Mladi ste, ne znate o čemu govorim. Želim da to nikada ne doživite”, rekao je Paunović.

Predsjednik Skupštine je dodao da je “jasno zbog čega nije do sada o ovome rekao tužilaštvu”.

“Zahvaljujući Vama, isplivava jedan segment ove priče. Imamo prvi put funkcionera koji govori na ovakav način. Ako nema materijalnih dokaza, koji su spaljivani na Žabljaku, ima živih jezika. Očekujem da će biti i onih koji su pucali i ubijali ljude”, naglasio je Mandić, koji se više puta zahvalio Paunoviću.

I Oskar Huter je kazao da nije dobio sve odgovore, ali i kazao da treba ohrabriti ljude iz sistema da ne čekaju 25 godina i da sada govore o ljudima “koji danas nisu među živima”.

Huter je pitao Paunovića šta je preduzeo kada je VOB planirao da kidnapuje naše građane i vodi u zatvor u Nišu. On je pitao da li su dokumenta koje je pokazivao uredno zavedeni u arhivi.

“Pitam, što od 2020. godine nijesu ponijeli ta dokumenta u tužilaštvo, ako su zavedeni ti papiri. Čujemo i da SDT, ako ne bude radilo kako od njih očekuju, da će praviti neko paralelno onako kako je Milan Knežević zamislio”, ocijenio je Huter.

Pitao je oko pokušaja ubistva Vuka Draškovića u Budvi te da li je izveden uz pomoć helikopterske jedinice.

“Vi ste bili i svjedok slučaja Deportacije, to bi bilo interesantno čuti od vas. Da li ste vidjeli da se sada stekli uslovi da progovorite, od kada je to pametno da o ovome kažete. Da li ste imali tokom službovanja direktne kontakte sa licima iz kriminalnog miljea. Ako jeste, je li to bilo u cilju prikupljanja operativnih saznanja, je li bilo onih koji su htjeli da vas korumpiraju. Ne mogu da prihvatim terminologiju – čuo sam na autobuskoj stanici, reče mi jedan čovjek… jer danas kad to izvadite gubi na snazi. Pominjali ste i Lovćen, znam o ulozi policije, recite mi koliko ste noći spavali na Lovćenu”, pitao je Huter, a onda je Knežević dobacio “šta je to bitno”?

Paunović je kazao da je postavljanje načelnika granične policije u februaru 2003. godine dobio od strane Milana Filipovića, za kojeg je rekao da je riječ o vrhunskom čovjeku.

“Znao je šta sam prethodno radio, a preuzeo sam granicu sa ledine. Spavao sam tada na Lovćenu, na Ivanovim koritima, čitavu noć je zveckalo oružje. Imali smo više sastanaka kod vojske”, rekao je Paunović, na šta je Huter reagovao i kazao da “to nije tačno”.

“Da, imao sam kontakte sa BIL licima, to mi je posao. Posebno u CB, kad moje kolege rade sa njima. Nikada se nijesam sastajao sa strane. Odgovorno tvrdim, a i da jesam to nije nikakav grijeh. Imao sam u to vrijeme najbolje operativce u CB Podgorica. Te 1996. nikoga nijesam smijenio kad sam došao. Tvrdim da je svaki od njih mogao da vodi CB. Pitali ste što sada iznosim, ja sam ih iznosio još te 2000. Sa kim da podijelim”, rekao je on.

Huter ga ponovo pitao kada je ponovo angažovan u MUP-u što opet to nije otvorio.

Paunović je kazao da ne optužuje nikog već da govori o vremenu da se ovo više nikad ne ponovi.

Pozvaće Brajuškovića da podijeli saznanja o “crnim trojkama”

Poslanik Leković pustio je dio intervjua bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, u kojem navodi da Sedme uprave nikada nije bilo, te da je Vukašin Maraš najčasniji čovjek. On je potom konstatovao da, ipak, više vjeruje Paunoviću.

Andrija Nikolić je konstatovao da je problematično da se čuje iz usta predstavnika građana “da neko na bazi simpatija treba više da vjeruje Milu nego Milanu, ili obratno”.

Leković je dodao da očekuje od tužilaštva da pozove Paunovića nakon današnjeg svjedočenja dok je Bogdan Božović saopštio da mu je jasno zašto se problematizuje to što Paunović nije ranije progovorio, dodajući da se protiv brojnih ljudi koji su bili dio sistema tada, vodi sudski postupak.

“Nadam se da je ovo neko iz tužilaštva pratio”, dodao je Božović.

Knežević je poručio da ubistva ne mogu da zastare i da je upravo svrha ovog skupštinskog tijela da pomogne u njihovom rješavanju. Huter je zatražio da služba Skupštine sistematizuje šta je danas dobijeno od informacija, a koje do sada tužilaštvo nije imalo.

Nikolić je podsjetio da je na prošloj sjednici predloženo da se u rad Anketnog odbora uvrste još četiri slučaja – ubistvo novinara Saše Raonića, napad na književnika Rajka Cerovića, direktora Free Montenegra Miška Đukića i bombaški napad na komandanta antiterorističke jedinice i više policajaca.

Nikolić je kazao da je uputio dopis Ministarstvu pravde da se provjeri da li se povodom ovih slučajeva vode sudski postupci. Poslanik Leković je tražio da se uvrsti napad i na Milorada Mija Martinovića.

Knežević je predložio da se pozove Brajuško Brajušković, visoki policijski službenik, na narednoj sjednici. Odbor je usvojio predlog Kneževića, a datum naredne sjednice biće naknadno određen.