Bivši premijer i nekadašnji čelnik Agencije za nacionalnu bezbjednost Duško Marković kazao je u uvodu svjedočenja pred parlamentarnom Anketnim odborom da se odazvao pozivu na saslušanje iako ono nema, pravnu, zakonsku i institucionalnu logiku te da su sve informacije kojima je raspolagao obrađivane u skladu s djelatnošću ANB-a.

Marković je kazao pred Anketnim odborom za postupanja državnih organa u političkim ubistvima i napadima na novinare i intelektualce, uključujući djelovanje „Crnih trojki“ da su sve informacije kojima je raspolagao kao rukovodilac ANB-a da ne postoji ništa što samo on zna, već da su sve informacije kojima je raspolagao obrađivane.

„Ne postoji ništa što samo ja znam. Sve što znam ja, znaju i operativci koji su prikupljali informacije, znaju analitičari koji su te informacije pretakali u izvještaje i analize, znaju moji tadašnji pretpostavljeni koje smo mi redovno informisali o svemu. Dakle, floskula o meni kao ‘čuvaru svih tajni’ je ne samo nesuvisla već i zdravorazumski neodrživa. Jedini posao koji sam u Službi a kasnije i u Agenciji radio je da sam bio rukovodilac odnosno direktor. Nikada nijesam prikupljao informacije da bih ih mogao čuvati za sebe. Uvijek sam izvještavan i to je jedini zakoniti način rada. I tada i sada“, kazao je Marković u uvodnom obraćanju Odboru.

Marković je ocijenio da poziv da svjedoči „ima i čisto političke konotacije“ te da nema pravnih osnova da bude pozvan da svjedoči.

„Ovdje sam na vaš poziv sa sviješću da dolazim na saslušanje koje je po svojoj prirodi nema, pravnu, zakonsku i institucionalnu logiku. No, ovim na početku hoću da vam kažem da bez obzira na neprimjerene i ničim zaslužene pritiske na mene kojima sam stalno izložen, svjesno sam ovdje da se izložim novim, jer hoću da pokažem da je obaveza svih bivših rukovodilaca državnih organa, a državnika pogotovu, da se uvijek odazovu razgovorima koji za cilj mogu imati snaženje društva i institucija sistema. Cio moj profesionalni angažman bio je posvećen jačanju institucija i građenjem povjerenja u njih. I onda kada su nedostatne ili ugrožene. Primjerom se to najbolje radi i zbog toga sam danas ovdje, a ne zbog onog što stoji iza ove inicijative. Tu obavezu imaćete i vi. A, biće i prilike da je ispunite“, kazao je Marković.

U uvodnom izlaganju je pozvao prisutne na jačanje institucija.

„Ja mogu da iz današnje pozicije doprinesem ovoliko a vi možete više. Ne griješite tamo đe smo mi griješili. Nemojte da se vraćamo stalno na teren političkih igara koje niti znače napredak niti nam u ovome poslu mogu pomoći. Ovo kažem kao građanin i za dobro građana. Nadam se da nam je bar taj cilj zajednički“, kazao je Duško Marković u uvodnoj riječi saslušanja pred Anketnim odborom Skupštine Crne Gore.

Odbornik Jovan Vučurović iz Nove srpske demokratije smatra je da Marković bio na izvoru informacija, te da, kako je rekao, nije neznaven čovjek već da je odlučivao o mnogim stvarima sa mjesta zamjenika ministra unutrašnjih poslova, šefa ANB-a, potpredsjednika i predsjednika Vlade.

“Ako imate otpor prema nama ovdje, onda ne treba da ga imate zbog javnosti i familija onih koji su surovo likvidirani na ulicama Crne Gore, a ne zna se ko je to učinio i ko je nalogodavac”, rekao je Vučurović. 

On je podsjetio na ubistvo Gorana Žugića, tadašnjeg savjetnika predsjednika Crne Gore.

“Istraga je smišljeno vođena traljavo. Da li znate nešto o dokumentaciji koju je Goran Stanjević tada dostavio Goranu Žugiću, a koji je ubijen nekoliko mjeseci nakon toga? Dokumentacija o krijumčarenju odnosila se na Đukanovića i ulogu u tom poslu i da te papire u Crnu Goru je donio nakon što ga je kontaktirala žena takozvanog kralja šverca Ćira Macarele? Da li ste bili u posjedu te dokumentacije, odnosno da li je Stanjević lično Vama? Da li ste lično imali sastanke sa vođama italijanskim grupama, ili je neko drugi iz vlasti tada imao sastanke sa njima?”, pitao je Vučurović.

Potom se dotakao slučaja ubistva glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića.

“Dok se ovo ubistvo u potpunosti ne rasvijetli nećemo mrdnutni nigdje sa mjesta po pitanju demokratije”, rekao je Vučurović.

On tvrdi da je Marković morao biti upoznat sa određenim činjenicama, te da ne bi dozvolio da bude “ikegana u tom sistemu”.

Pitao je Marković da li puška iz koje je ubijen Jovanović potiču iz depoa ANB-a. 

“Da li ste u saznanju da je ANB naoružvao kriminalce i da je puška iz koje je ubijen Jovanović potiču iz depoa ANB-a i da li su tim puškama iz depoa ANB-a izvršena još neka ubistva u Crnoj Gori? Kome su se sve te puške izdavale”, pitao je Vučurović.

Odbornik Oskar Huter iz Demokratske partije socijalista tražio je od Markovića da širu sliku funkcionisanja bezbjednosnog sektora od 2005. godine.

“Uputite nas kako je ta služba bila strukturirana. Do 2005. godine, koliko shvatam materiju, imali smo službu bezbjednosti koja je bila pod Ministarstvom unutrašnjih poslova. Tada ste imali nadređenog ministra. Kažite nam kako je bila struktuirana ta služba i što su bile tadašnje nadležnosti ANB-a? Kako se ANB bavio organizovanim kriminalom, da li je taj rad imao elemente policijske istrage, ili je to bilo prikupljanje obavještajnih podataka… To je bilo vrijeme distanciranje od politike Slobodana Miloševića i u smislu raskola službi bezbjednosti bitno je razlučiti što su bile čije odgovornosti, a što čije namjere”, rekao je, pored ostalog, Huter.

Pitao je ko je u to vrijeme od funkcionera bio bezbjednosno ugrožen.

Odbornik Bogdan Božović iz Socijalističke narodne partije takođe je pitao Markovića o ubistvu Duška Jovanovića, odnosno na kojoj je poziciji bio u sektoru bezbjednosti i koja su bila njegova ovlašćenja u trenutku likvidacije urednika Dana.

“Kako je moguće da državni organi nijesu uspjeli da ga zaštite iako se znalo da mu je život bio ugrožen? Da li Vam je poznato da su pojedine firme koje su bile u vlasništvu MUP-a bile uključene u šverc cigareta”, pitao je Božović.

Odbornik Socijaldemokrata Nikola Zirojević kazao je da se ne može oteti utisku da se više od rada Odbora pokušava napraviti neki teatar, nego što inicijatori vjeruje u krajnje njegove domete.

“Vjerujem da će informacije koje danas dobijemo moći da doprinesu da se neke stvari razriješe, iako smatram da su nadležni u sudstvu i tužilaštvu jedini kompenentni da se bave ovim pitanjima”, naglasio je Zirojević.

On je pitao Markovića o saznanjima o napadu na Jevrema Brkovića i ubistvu njegovog tjelohranitelja Srđana Vojičića.

Poslanik Demokrata Momčilo Leković osvrnuo se na riječi Markovića iz uvodnog dijela, i upitao ga na koga je mislio kada je rekao: “Ne postoji ništa što samo ja znam”.

“Na koga ste konkretno mislili? Da li ste možda mislili na Mila Đukanovića koji je bio Vaš pretpostavljeni, da li on zna sve ovo što Vi znate”, pitao je Leković.

 Poslanik Vladimir Dobričanin smatra da je previše slučajeva koji treba na jednoj sjednici da se obrade i mišljenja je da je trebalo na jednoj sjednici obraditi jednu do dvije teme. Konstatovao je i da je jedini osuđeni za ubistvo Duška Jovanovića preuzeo teret ćutanja, te da je nemoguće da je neko ležao 19 godina u zatvoru a da se nije otkrio nalogodavac krivičnog djela koje je učinio.

Poslanik DNP Milan Knežević kazao je da je Marković došao na sjednicu kao neko ko je tri decenije pokrivao najvažnije funkcije u državi i ne treba mu posebno zahvaljivati na tome.

“Mi ne bismo formirali ovakav odbor da su tužilaštva i sudovi radili svoj posao. Sigurno da ima ljepših tema od vraćanja u crnu prošlost. Obzirom da ste saopštili da niste ključar svih državnih tajni, smatram da bi napravili značajan iskorak ako bi saopštili ko je sve informisan iz bezbjednosnog sektora ko je sve informisan o ovim slučajevima, ko je sakupljao operativne podatke i informacije. Da li ste sa Đukanovićem razmjenjivali podatke i eventualno dobijali naredbe od njega?”, pitao je Knežvić Markovića.

Upitao je i ko je nalogodavac napada na Predraga Šukovića. Pitao je markovića da li je zvao Duška Jovanovića da mu traži da novinarima kaže da ne rade teme koje se njega tiču.

“Interesuje me da li ste prije i poslije atentata na Jovanovića imali razgovore sa Zoranom Lazovićem i Duškom Golubovićem. Da li su po Vašem nalogu oni posjećivali pritvorena i osuđena lica u ZIKS-u. Da li ste imali sastanke sa predstavnicima Zemunskog klana i da li su oni koristili legitimacije ANB-a?, upitao je, između ostalog, Knežević.

Zašto je ubijen Beli Raspopović, Goran Žugić, Mladen Klikovac, Blagota Sekulić, pitao je Knežević Markovića.

Poslanik DNP Milan Knežević kazao je da je Marković došao na sjednicu kao neko ko je tri decenije pokrivao najvažnije funkcije u državi i ne treba mu posebno zahvaljivati na tome.

“Mi ne bismo formirali ovakav odbor da su tužilaštva i sudovi radili svoj posao. Sigurno da ima ljepših tema od vraćanja u crnu prošlost. Obzirom da ste saopštili da niste ključar svih državnih tajni, smatram da bi napravili značajan iskorak ako bi saopštili ko je sve informisan iz bezbjednosnog sektora ko je sve informisan o ovim slučajevima, ko je sakupljao operativne podatke i informacije. Da li ste sa Đukanovićem razmjenjivali podatke i eventualno dobijali naredbe od njega?”, pitao je Knežević Markovića.

Upitao je i ko je nalogodavac napada na Predraga Šukovića. Pitao je markovića da li je zvao Duška Jovanovića da mu traži da novinarima kaže da ne rade teme koje se njega tiču.

“Interesuje me da li ste prije i poslije atentata na Jovanovića imali razgovore sa Zoranom Lazovićem i Duškom Golubovićem. Da li su po Vašem nalogu oni posjećivali pritvorena i osuđena lica u ZIKS-u. Da li ste imali sastanke sa predstavnicima Zemunskog klana i da li su oni koristili legitimacije ANB-a? Zašto je ubijen Beli Raspopović, Goran Žugić, Mladen Klikovac, Blagota Sekulić, pitao je Knežević Markovića. , upitao je, Knežević.

Odbovarajući na pitanja, Marković je rekao da je danas tu pri punoj svijesti, želji i namjeri da doprinese rezultatu Odbora ako to bude moguće.

“To radim kao odgovoran čovjek koji je bio u vlasti, koji cijeni značaj institucija države. Nisam imao dilemu oko toga da li treba da se pojavim, iako prepoznajem motive mog dolaska kao nekog ko prvi dolazi tu”, istakao je Marković, odgovarajući na opaske odbornika vladajuće većine o potrebi njegovog prisustva na današnjoj sjednici.

Kazao je da je u službu državne bezbjednosti došao u oktobru 1998. godine i do tada nikada nije bio dio bezbjednosnog sektora.

“To je bila služba u okviru jedinstvenog MUP-a i bio sam rukovodilac, ne starješina službe. Odgovorno lice je bio ministar. Pripadnici službe su imali policijska ovlašćenja, koja nijesu korišćena kao sredstva u policijsko-operativnom radu u bilo kojim predmetima, već je ta legitimacija služila kao prepoznavanje pripadnika službe bezbjednosti i zaštite njihove pozicije i uloge u sistemu. Rukovodilac službe nije imao ovlašćenja ni da zapošljava, ni da raspoređava, već samo da predlaže, a odluku je donosio ministar”, pojasnio je Marković.

To je bio period od 1998. do 2005. godine, naveo je on.

“1997. godine je u Crnoj Gori došlo do ozbiljnih političkih sukoba, pa i razlaza u tada najjačoj partiji DPS-u zbog različitog odnosa prema sudbini zajedničke države, u kojoj je Crna Gora promijenila državni kurs i okrenula se sebi, dajući predsnost samostalnosti i nezavisnosti u okviru zajednice sa Srbijom. Tada imamo političku brizu sa bezbjednosnim izazovima”, dodao je Marković.

Razlike i borba za zajedničku državu je dovela do, kako je rekao, dovela do direktnog sukoba dvije vlasti i Crna Gora je tada bila izložena, kako je rekao, nevjerovatnom političkom, obavještajnom i bezbjednosnom pritiku koja je koristila sve alate da se Crna Gora zaustavi na putu dobijanja nezavisnosti i samostalnosti.

“Svakoga dana je u Crnoj Gori bio strah za ozbiljan bezbjednosnih događaja koji je mogao prijetiti bezbjednosti ne samo pojedinaca, nego nesigurnosti institucija i same države. To je okvir politički i bezbjednosni koji me zatekao ulazeći prvi put u sistem državne bezbjednosti”, rekao je Marković.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je 1999. godine uvedena u vanredne stanje, čemu je doprinio Sobodan Milošević.

“Crna Gora je u toj situciju morala da uđe u veoma brzu reformu bezbjednosnog sektora, primljeno je preko 20. 000 službenika, ali Crna Gora je sačuvala mir”, napomenuo je Marković, dodajući da su uspjeli tada da sačuvaju mir.

On je naveo da služba nije učestvovala, niti je bila zadužema po zakonu da učestvuje u otkrivanju, procesuiranju počinilaca krivičnih djela.

“Tužilaštvo goni počinioce krivičnih djela, a policija je dužna da sprječava, otkriva i procesuira počinioce kriivčnih djela. Ako nađete bilo koji član zakona da je služba bezbjednosti imala ova ovlašćenja, spreman sam da o tome razgovoram. Ovo govorim zbog laičke javnosti. Ako bivši pripadnik bilo koje službe zna da je neko nešto uradio i da postoje ljudi koji znaju da su to uradili ti ljudi imaju ime i prezime, i ona se saopštavaju državnom tužiocu bez izuzetka. Tako rade časni ljudi, znalci, patriote, a ovo su ometači, nezdrava politika”, rekao je Marković.

Dodaje da služba bezbjednosti nije imala takva ovlašćenja, ali jeste da prati stanje organizovanog kriminala.

“To je bilo teško vrijeme, koje je nametnulo Crnoj Gori da nahrani svoje stanovništvo. Nije bilo uslova ni za ekonomski, a ne lični život”, podsjetio je Marković.

On tvrdi da je on bio ugrožen u to vrijeme, ali da o tome ne priča.

“Ja sam nosio pancir, jer je to bila bezbjednosna procjena. Najugroženija ličnost na Balkanu 1999. godine je bio Đukanović. Postojala je rezerva lokacija da se očuva bezbjednost, stvarna lokacija života i rezervna za sigurnost. O tome postoji dokumentacija. Ali nismo bili ljudi zatvoreni u sobama, planiraju kako da dođemo do glave nekom ko je protiv nas. Ne, mnogi su sami odgovorni za svoje sudbine. Ali o tome neću da govori”, istakao je Marković.

Govoreći o ubistvu Gorana Žugiću, Marković je rekao da nikada nije imao priliku da čita dokumentaciju koju je on navodno dostavio Staneviću.

“Stanevića ne znam. Gledao sam u nekim emisija njegove nastupe. Nikad ga nisam sreo, niti sam imao prilike da vidi tu dokumentaciju. Ne znam što je sadržaj, osim ovoga što sam čuvo u javnosti”, naglasio je Marković.

Nikada kako kaže nije imao kontakte ni sa italijanskom, ni crnogorskom, ni bilo kojom međunarodnom mafijom.

“Te strukture nijesu imale priliku da mi priđu – nikada. I danas ta činjenica mnoge vrijeđa. Ja mafijašima nisam dao da mi priđu, oni su bili moja meta, niti za to može da postoji podatak, slika ili svjedok. Veoma sam ponosan na to”, naglasio je on.

Odgovarajući na pitanja o ubistvu duška Jovanovića, Marković je rekao da postoji više informacija o opstrukciji toga predmeta, ali da on ne zna za njih.

“Ako informacije postoje moraju se odnositi na konkretne ljude, policijske službenike. To treba da ispita tužilaštvo”, tvrdi Marković.

Tvrdi da Služba bezbjednosti nije bila organizator ubistva Duška Jovanovića.

“Da li je neko iz službe ili u ime službe to radio, ja te informacije nemam. Ali ako jeste, onda treba da odgovara. Nikada sebi u životu to ne bih dozvolio, dolazim iz ptrijahalne porodice koja je teško živjela i danas teško živi. I danas moji sinovci u Kragujevcu nemaju posao, a imaju porodice – jer smo radili časno. Nikada ne bih dozvolio da se učestvuje u ovakvim stvarima”, rekao je Marković.

Istakao je i da ne vjeruje da se dijelilo oružje iz depoa ANB-a.

“Ja to ne znam. Oružje se dijelilo… Ako samo sa 3.000 policajaca, rezervni i puni sastav policije digli na 20.000, naravno da su ti ljudi naoružavani. Čuo sam da je automatska puška iz koje je pucano bila iz rezervnog depao Ministarstva. Ali ja te informacije nemam, ne želim da špekulišem, tu je Tužilaštvo. Sami ste rekli da je to u konkretnom predmetu i vjerujem da ćete tražiti podatke iz dosijea”, istakao je Marković.

Služba, navodi on, nije koristila kriminalce za svoje potrebe.

“Služba je do podataka dolazila preko saradničkih pozicija, a one se obezbjeđuju i u strukturama koje nijesu baš za pohvalu. Ali da bi došli do podataka važne za državu, važno za nacionalnu bezbjednost, grade se saradničke pozicije, pa i tu tim strukturama, ali se to radi na zakonit način”, rekao je Marković.

On je podsjetio da je Jovanović javno iznio u Danu da je njegova bezbjednost ugrožena i da iza toga stoji Služba DB, o čemu je tada, kako je rekao, informisao tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova.

“Tada sam obavio razgovor sa gospodinom Jovićevićem i rekao da je ovo ozbiljna, teška optužba na službu, da može imati nesagledive posljedice i da je moj pridjeglod da on kao ministar izda nalog Upravi policije da otvori predmet i kada su u pitanju pojedinci koji mogu stajati iza toga. Predlagao sam da bi bilo pametno dati zaštitu Jovanoviću. Na kraju je Jovićević rekao da je to njegov posao, a ne moj, da će kontaktirati porodicu i o tome odlučiti”, naglasio je Marković.

Dodao je i da nema informacije o firmama u vlasništvu MUP-a koje su bile uključene u šverc cigareta.

“Mi smo se bavili ozbiljnijim pitanjima, kako da sačuvamo da ne dođe do sukoba unutar Crne Gore, kako da ostvarujemo saradnju sa bezbjednosnim službama u okruženju”, naveo je Marković.

Odgovarajući na pitanja Kneževića, Marković je rekao da je sa Duškom Jovanovićem bio blizak dok je bio jedinstveni DPS, a da ih je politička podjela odvela na različite strane. 

“Zvao sam ga kad je objavljeno u Danu u NP Durmitor izlovljavam pastrmku dinamitom”, istakao je Marković. Kaže da je tražio demant, koji nije dobio na naslovnom strani. Drugi smo put se vidjeli na njegov poziv. Rekao je da je odlučio da on svoj udio u Danu proda. On je pitao i rekao da postoje razlozi koji ga ne drže motivisanim da radi u Danu i da li bi imao nekog ko bi mogao biti zainteresovan da to proda”, kaže Marković, a prenosi Portal RTCG.

Marković je rekao i da nema odgovor ko je nalogodavac napada na Predraga Šukovića.

“Bio sam veoma zainteresovan da saznam. Jer to je bio veoma bitan trenutak za Crnu Goru, imali smo neke operativne podatke da će doći do nekog incidenta”, istakao je Marković.

Sumnja da iza toga stoje politički motivi, i da je iz Srbije stigao podatak iz jedne kafane da će se nešto u Crnoj Gori desiti što će onemogućiti Markovića da bude premijer.

Na pitanje zašto je ubijen Beli Raspopović, Marković je kazao da sve što zna je da iza te likvidacije stoji kriminalni milje Srbija – Republika Srpska, ali da ne zna šta su motivi.

“Siguran sam da je vršen pritisak na Duška Jovanovića i da ste mu vi tada sugerisali da proda novine, jer da je on tada prodao novine možda bi bio živ”, kazao je Knežević komentarišući Markovićevo izlaganje.

Ali se on opredijelio da ne proda novinu i da , kako dodaje Knežević, nastavi sa objavljivanjem onih tekstova iz Nacionala.

“Takođe, kada je Duško Jovanović razgovarao sa vama, tada nije postojao Andrija Jovičević. Duško Jovanović je kontaktirao Andriju Jovičevića nakon razgovora sa vama, zato što nije bio zadovoljan razgovorom koji ste imali, kao i što ste zvali za neke mnogo suptilnije tekstove nego što je bacanje dinamita u Crno jezero. Zvali ste vi za neke druge tekstove, ali evo, nadam se da će ljudi koji su bili svjedoci tih poziva i koji su, hvala Bogu, živi, brzo se oglasiti. A onda mislim da nema potrebe ni da mi imamo dodatna saslušanja na Anketnom odboru i tu se slažem u potpunosti sa kolegom Huterom. Ne nešto, nego značajan dio svega ovoga je da treba da radi tužilaštvo. Nema potrebe da mi ovdje izigravamo ni tužioca, ni lošeg ili dobrog policajca, pa evo neka tužilaštvo to radi”, istakao je Knežević.

On je kazao da je Marković saopštio važnu informaciju da su vođe zemunskog klana imale legitimaciju ANB-a.

“Onda zaključujem da je ANB organizovala ubistvo Zorana Đinđića. ANB je bila uključena u oktobarske promjene preko zemunskog klana. Šta god mislio o Milu Đukanoviću politički, ne bih volio da mu fali dlaka s glave, ni njemu ni članovima njegove porodice. Ako je za nešto kriv treba da odgovara”, kazao je Knežević. 

Knežević je na sjednici naveo da će inicirati da Odbor sasluša Slavišu Šćekića. 

Duško Marković kazao je da je laž da je pokojni Duško Jovanović ikada bio u njegovom kabinetu, dok je Knežević dodao da informacije koje je on dobio govore da je Marković sa Jovanovićem imao nekoliko susreta.

Odbor možete pratiti na linku ispod: