U tekstu objašnjavamo zašto Stevanu Jovetiću i drugovima ne odgovara remi, šta sve odlučuje na kraju grupe, ko je kod Danaca novi Brajan Laudrup…
Na stadionu pod Goricom se večeras igra duel koji je već proglašen „utakmicom decenije“, „najvažnijim mečom crnogorskog fudbala“… Da li je to baš tako? Nije, jer bi samo u slučaju večerašnje pobjede „hrabrih sokola“ sve te epitete dobio nedjeljni susret sa Poljskom u Varšavi.
Koga god ste sreli prethodnih dana, priča o pobjedi nad Danskom na stadionu pod Goricom i govori da bi time Crna Gora obezbijedila 2. mjesto u grupi E i baraž za odlazak na Mundijal u Rusiji. Čak i Ljubiša Tumbaković i njegovi puleni pričaju da su Danci pod imperativom, jer nama odgovara i bod.
Istina je, nažalost, drugačija. Stevanu Jovetiću i drugovima remi ne znači gotovo ništa! Pravila kvalifikacija su takva da u slučaju istog broja bodova na kraju grupe odlučuje gol-razlika, prije nego učinak iz međusobnih susreta, što bi odgovaralo Crnoj Gori, jer je u Kopenhagenu slavila sa 1:0.
Hipotetički, ako bi se večerašnji susret završio remijem, Crna Gora i Danska bi bile potpuno izjednačene na tabeli, jer bi imale po 17 bodova i istovjetnu gol-razliku, jer sada imaju po 18 postignutih i po sedam primljenih golova.
U tom slučaju bi Danci bili u velikoj prednosti, jer u posljednjem kolu dočekuju Rumuniju, a Crna Gora gostuje lideru grupe Poljskoj i nelogično je očekivati da će, ako i trijumfuje, biti ubjedljiva kao Danci protiv otpisanih Rumuna.
Vjerovali ili ne, ni pobjeda ništa ne garantuje Tumbakovićevim izabranicima! Imali bi tri boda više od Danaca pred posljednje kolo, ali bi morali da uzmu bar još jedan u Varšavi kako bi završili 2. u grupi, kako ih tim sa sjevera Evrope ne bi pretekao zbog bolje gol-razlike.
Ako bi izgubili u Poljskoj, a Danci nekim slučajem ne pobijede Rumune, „sokoli“ bi završili kao 2. u grupi, ali je pitanje da li bi izbjegli status najgore drugoplasirane selekcije, koja ne ide u baraž.
Zbog činjenice da je Kosovo naknadno uključeno u kvalifikacije, reprezentacijama koje budu druge u grupi se brišu rezultati sa posljednjeplasiranim. U slučaju Crne Gore, brisalo bi se šest bodova i gol-razlika 8:0 protiv Kazahstana, ali to je sad već neka veća matematika…
Postoji i opcija o kojoj maštaju najoptimističniji navijači. Pobjeda večeras i pobjeda u nedjelju u Varšavi i Crna Gora direktno ide na Mundijal! Zvuči kao bajka, ali zar nije to bila i pobjeda nad Danskom u Kopenhagenu?
Kristijan Eriksen jedina zvijezda
Danska je do sada 14 puta učestvovala u kvalifikacijama za Mundijal i samo četiri puta ih prošla. Najveći uspjeh je ostvarila 1998. u Francuskoj, kada je stigla do četvrtfinala i izgubila od tadašnjeg prvaka i budućeg finaliste Brazila sa 3:2.
Šest godina ranije je ostvaren najveći uspjeh u istoriji danskog fudbala, kada su Peter Šmajhel i drugovi postali prvaci Evrope u Švedskoj. Ali, svim ljubiteljima fudbala sa ovih prostora je dobro poznato da to toga ne bi došlo da nije bilo rata u Jugoslaviji, jer je Danska na šampionat u komšiluku ptišla tek nakon što su „plavi“ izbačeni sa EP zbog sankcija Ujedinjenih nacija.
Paralelu između te i sadašnje ekipe Danske čini drugi Šmajhel, Kasper, koji brani odlično u Lesteru i dostojan je nasljednik slavnog oca. Ako bi trebalo tražiti nasljednika Brajana Laudrupa, koji je blistao 1992. godine, onda je to definitivno Kristijan Eriksen.
Momak rođen baš te 1992. je jedna od rijetkih pravih „desetki“ trenutno u svjetskom fudbalu. Kao 16-godišnjak je stigao u Ajaks, a od 2013. je u Totenhemu, u kojem je nezamjenljiv član prve postave i uz Harija Kejna i Delea Alija najjače oružje Maurisija Poketina.
U posljednje vrijeme igra sjajno u nacionalnom timu. Zanimljiv je podatak da je na prvih 60 utakmica za Dansku dao šest golova (uključujući i jedan u prijateljskom meču protiv Crne Gore u Viborgu, u kojem je njegov tim slavio 2:1), a onda čak 10 na posljednjih 11 nastupa!
U kvalifikacijama je tri puta tresao mrežu protiv Kazahstana, dva puta protiv Jermenije i jednom protiv Poljske. Nadamo se da neće i protiv nas.
Osim njega, u posljednje vrijeme za nacionalni tim odlično igra i Tomas Dilejni. Momak koji je porijeklom Irac, ali ima i američke korijene, odlučio je da igra za zemlju u kojoj su rođeni i on i njegov otac i to mu se isplatilo.
Atipični vezista je stigao u januaru iz Kopenhagena u Verder za dva miliona eura, u čijem dresu je 1. aprila dao prvi het-trik protiv Frajburga.
Na prvi gol za reprezentaciju je čekao do 18. meča i pobjede nad Poljskom (4:0), a tri dana kasnije je na gostovanju Jermeniji upisao drugi het-trik u karijeri.
Savić najviše vrijedi od Crnogoraca, “Milioneri” na klupi Danaca
Po specijalizovanom sajtu Transfermarkt, vrijednost svih igrača crnogorske fudbalske reprezentacije je 64 miliona eura, s tim da je u tu cifru uračunat i Mirko Vučinić, koji vrijedi pet miliona, ali ne igra odavno.
Gotovo polovina te sume otpada na Stefana Savića, koji je procijenjen na 30 miliona eura. Osim njega, osam cifara vrijedi još samo Stevan Jovetić, i to tačno 10 miliona. Daleko iza njih su Adam Marušić i Nikola Vukčević, koji sa po 2,5 miliona dijele 3. mjesto.
Očekuje se da Tumbaković, osim njih četvorice, Danskoj suprotstavi i Danijela Petkovića (vrijednost 300.000), Marka Simića (1.800.000), Žarka Tomaševića (1.500.000), Mirka Ivanića (1.200.000), Marka Jankovića (750.000), Marka Vešovića (1.000.000) i Stefana Mugošu (300.000). Sveukupno, igrače koji po Transfermarktu vrijede 51.850.000 eura.
Danci znatno više koštaju. Sam Eriksen je procijenjen na 40 miliona, a od igrača koji bi večeras trebalo da se nađu u startnoj postavi osmocifreni su i kapiten Simon Kjer (12,5), Šmajhel i napadač RB Lajpciga Jusuf Poulsen (po 10). Očekivana prva postava vrijedi 91,8 miliona, a kompletan tim 161.
Cifra je tolika zbog činjenice da selektor, Norvežanin Age Hareide, u startnu postavu ne stavlja bisere Čelsija Andreasa Kristensena (18 miliona) i Ajaksa Kaspera Dolberga (14), te Janika Vestergarda iz Borusije Menhengladbah (12), a nema ni povrijeđenog napadača Fejnorda Nikolaja Jorgensena (13 miliona). Četiri igrača koja vrijede više nego cijela prva postava Crne Gore!
Pokazalo se, ipak, mnogo puta da ne igra novac. Uostalom, pod Goricom su pali Švajcarska i Vels, a ni velika Engleska iz dva pokušaja nije uspjela da osvoji Crnu Goru.
