Njegoš – vladika, pjesnik, mislilac, filozof, vizionar, državnik. Crnogorac koji je, kako ga je opisao Ivo Andrić, “najveći mislilac koji je govorio stihom i najveći pjesnik koji je mislio kao filozof”.
Profesor Slobodan Tomović, u svojoj analizi Njegoša između ostalog zapisa i da: “sa Njegošem vidimo i najudaljenije zvijezde, a bez Njegoša ni sami sebe”. Upravo zato da “ne bi vidjeli sebe” Negoš se iz svoje “kosmopolitske i crnogorske” komponente sistemski i uporno “pakuje” u uzak, provincijalni i klaustofobični (tuđi) nacionalni“program”, svodeći ga na “zavjetnika Kosovskog mita i nemanjićke tradicije”.Zato, kada u prilog “Njegoševih dana” domaći nacionalni radnici provincijalnog duha, ponovo budu držali slovo o “Njegoševskoj Crnoj Gori” i povratku tradicionalnim vrijednostima, pakujući ga u njihov (polu) svijet, valjalo bi da u njihovim “besjedama” citiraju i ove Vladičine riječi: “Crna Gora ne haje ni za Nemanje ni za Murate ni za Bonaparte, oni svi biše i preminuše, a Crna Gora ostade dovijeka i strašnoga suda, u svojoj volji i slobodi“.
Kad smo već kod Nemanjića njihov”bratski” odnos prema zemljama primorskim sažima se u sljedećoj rečenici: “gradove poobara i poruši i pretvori slavu njihovu u pustoš … da služi državi njegovoj sa strahom i sa urečenim dankom“.
Njegoš, na tu istu sjevernu adresu, po pitanju slobode otpisa sljedećim riječima: “Vala se vi Srbi narobovaste, mi Crnogorci bogomi nijesmo”. Možda zbog ovoga stava vladika Petar II, danas, posmrtno spozna i “snagu vetinga”, jer nije na liniji ovovremene “pameti”, onih što na njemu zaradiše nacionalne penzije i državne nagrade, a da od njega ništa ne naučiše.
Gebels
Namjera i metodi političke instrumentalizacije Njegoša su jasni i već odavno testirani.
Zloglasni nacista i Hitlerov ministar propagande Jozef Gebels je definisao model: “Oduzmite narodu istoriju i u prvoj generaciji će postati rulja, a u drugoj generaciji ćete moći sa njima da upravljate kao sa stokom”. A za tor i stado treba “pastir” da na zvono i kerovima stado sabira. Zato, u mantiji, ne pominjući ni Boga ni Isusa, popovi – nesvršeni studenti i preobučena vojna lica – umjesto bogosluženja prave posijela posvećena ratnim zločincima, kvislinzima i ostalom, iz istorijskog bauna, izvađenom nesojluku.
No i ođe Njegoš odgovora daje: “Ko narod svoj lažima uči, taj njemu ropstvo pripravlja”. Zato, za razliku od kolaboracionista i saradnika okupatora, sa kojima su nacisti upravljali na povodac, crnogorski antifašisti su odgovorili borbom i porukom: “Svaki okupator izgori u vatri koju je sam zapalio”, a sam Njegoš: “Crnogorac ne ljubi lance, on je stvoren za slobodu svetu.”
Princ
Da traje “njegoševska Crna Gora” od soja i prkosa govori i činjenica da i ovovremena Crna Gora ima primjere na kojima treba učiti i koje treba isticati.
Danas Crna Gora ima vrijednog i plemenitog reprezenta prave i nesalomljive Crne Gore. Ponosnog i dostojnog Princa moderne i civilizovane Crne Gore – Miloša Karadaglića koji je, samo u jednom potezu, jasno odvojio “bećiranje” od stvarne i istinske umjetnosti. Princa što ga ne mogaše kupiti za “šolde” i koji vrati “danajske darove” pokazujući svoju, ne samo umjetničku, veličinu.
I zato, što bi Njegoš rekao, “neka bude borba neprestana” za neka nova pokoljenja koja neće klečati ni pred Nemanjom, ni pred Muratom, ni pred Bonapartom … jer “tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je dužnost ljudska najsvetija“.
Srećan praznik!
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovom tekstu ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
Video