Jedno hapšenje u izvođenju Specijalnog policijskog odjeljenja, jedna akcija Specijalnog državnog specijalnog tužilaštva i sad je, izgleda, sve u redu sa Crnom Gorom.
Mogu svi da odahnu i svi da budu mirni. I Bečićeve i Bogdanovićeve Demokrate, i škaljarski brat Abaz-Skaj-Kudravi; i votka-cigarete biznismen Daka-Skaj-Vampir; ona mimerka Krstinja silna… čak i oni iz koncerna Vijesti, plavog biltena tužilaštva i aktuelne vlasti.ZAVJERENIČKA AKCIJA
I upravo su Vijesti ekskluzivno donijele ključnu poentu, kako rekoše ,,najveće akcije ikada SDT-a i SPO-a“: hapšenjem crne šestorke po nalogu tužilačke trojke – spriječena je terorističko-zavjerenička akcija urušavanja ustavnog poretka.
I to kakva akcija?! Koju je porukama – zamislite sad – iz jednog, jedinog mobilnog telefona – spremao biznismen Aleksandar Aco Mijajlović. Sve to još uz podršku svoje sestre tužiteljke, dvojice policajaca, jednog čovjeka iz ANB-a i bivšeg ministra iz redova DPS-a Peđe Boškovića.
Tužilaštvo je svemu pridružilo još sedam medija. Sa čijim je urednicima ili menadžerima Mijajlović razmjenjivao – pazite sad – u prosjeku jednu poruku dnevno, ali, po mišljenju tužilačke trojke, sasvim dovoljno da mediji budu uključeni u istragu o rušenju ustavnog poretka i nacionalne bezbjednosti?!
Da, jezivo zvuči. Tužilačka trojka, dakle, u porukama koje su razmjenjivane uglavnom oko servisnih informacija o gradnji puteva, recimo Podgorica-Danilovgrad, želi da vidi, ni manje ni više, nego – paklenu zavjeru.
Baš tako: kao da je u pitanju državni udar nalik onome u Mjanmaru 2021, ili Gabonu 2023, ili onaj pokušaj terorizma u Crnoj Gori iz oktobra 2016. godine… Samo što sada nema agenata GRU-a Šišmakova i Popova, nema četničkih vojvoda, nema ni srpskog žandarma Dikića, nema ni Zavetnika.
Nema više četnika i početnika, tu su sad opasne komite udruženi sa medijima koji kritikuju vlast…
OD ,,NAJVEĆE AKCIJE IKAD” DO – REPRESIJE
E, sad neki džangrizavi, oni koji vole da zabadaju nos u sve detalje, možda bi i prigovorili da tužilačka akcija od 3. oktobra baš i ne liči na najveću akciju u istoriji akcija.
I stvarno: od šestoro osoba koje je tužilaštvo targetiralo kao kriminalnu grupu, samo su dvojica, Spičanović i Mijajlović, danas u pritvoru; dvojica policajaca – Pavićević i Lazović – ne smiju da izlaze iz stanova, a dvoje, tužiteljka Nastić i političar Bošković mogu đe hoće, samo da se jave jednom mjesečno policiji.
A ne djeluje baš da su tužioci htjeli da se opterećuju dokazima. Ne samo da ne postaji jedan dokaz, nego čak i nema indicija koje bi opravdale osiono, bahato i neodgovorno plasiranje opasne priče o rušenju ustavnog poretka i ugrožavanju nacionalne sigurnosti.
I što je, politički i društveno najopasnije – iz Naredbe o sprovođenju istrage se jasno vidi da tužilačka trojka nije spisak za odstrijel sačinila na osnovu bilo kakvog otkrića povjerljivih informacija. Niti su ih interesovali dokazi.
OPSKURNI POLITIČKI CILJ
Da, u Specijalnom tužilaštvu kao da nijesu ni imali namjeru dokazivanja, već – targetiranja i represivnog djelovanja…
Zato se može zaključiti da je akcija SDT-a imala opskuran politički cilj: da se upotrebom državne prinude, silom državnog represivnog aparata, targetira biznismen koji ima veliku medija-bajing agenciju, da se istovremeno politički obilježe kao antidržavnii elementi čelnici DPS-a, najjače opozicione stranke, ali i da se zastraše i kriminalizuju svi oni mediji koji kritički govore o vlasti, da se zapuše usta svima koji se protive pretvaranju Crne Gore u dio srpskog sveta.
KRIMINALIZACIJA MEDIJA
I nije ovo prvi put da se iz Specijalnog državnog tužilaštva udara po novinarima. Prije aktuelne tužilačke trojke koju čine Miroslav Turković, Ivana Petrušić Vukašević i Jovica Vukotić – specijalni tužilac Miloš Šoškić.
On je, jula prošle godine – bahato nezakonito – targetirao pet novinarki i novinara: Kaćušu Krsmanović, Tamaru Nikčević, Šekija Radončića, Darka Šukovića, Samira Rastodera, mene kao tadašnjeg urednika Pobjede i nagrađivanog pisca i dobitnika Njegoševe nagrade Milorada Popovića da su ostvarivali komunikacije sa Milivojem Katnićem. Dugogodišnju profesionalnu i građansku komunikaciju medijskih poslenika sa Katnićem, tužilac Šoškić je besprizorno pokušao da iskoristi kako bi kriminalizovao slobodnu i kritičku riječ.
Ponavljanje istog tužilačkog postupka samo godinu kasnije, targetiranje sedam medija i njihovih urednika, pokazuje da Šoškićevo postupanje nije bio incident, nego strategijsko određenje rada: tužilačko unaprijed bacanje krivice na sve sumnjive, bez potrebe dokazivanja.
To je neki izvrnut princip svojstven autoritarnim, policijskim državama u kojima ne važi princip prezumpcije, pretpostavke nevinosti. Već ona perverzni, staljinističk inverzija koja podrazumijeva – prezumpciju krivice. To je društveno opasno stanje u kojem od tužilaštva obilježeni ljudi treba da dokazuju nevinost, a ne da istražni organi dokazuju krivicu.
Grdno je vrijeme došlo ako će se jedna važna državna institucija kao što je Specijalno državno tužilaštvo pretvoriti u političku batinu vlasti. To Crna Gora, na pragu ulaska u Evropsku uniju, ne smije dopustiti. Ne zbog Evrope, nego sebe radi.
Ne mogu govoriti u ime drugih koji su targetirani, ali vjerujem da nakon decenija poznanstva i prijateljstva neće zamjeriti ako kažemo – mi pognuti glavu nećemo ni odustati od profesionalnih i etičkih standarda novianrstva.
Jer bi to značilo da odustajemo od sebe, a to neće moći. Ni ove noći ni drugih koji dolaze. Non pasaran!
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovom tekstu ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
Video