U pitanju nije bio samo napad na Sjedinjene Američke Države, već događaj koji je oblikovao globalnu politiku, bezbjednosne paradigme i međunarodne odnose za naredne decenije.
Taj dan, poznat širom svijeta jednostavno kao „11. septembar“, otvorio je eru borbe protiv terorizma, promijenio percepciju sigurnosti i redefinisao odnose moći u svijetu.Hronologija napada
U ranim jutarnjim satima 11. septembra četiri putnička aviona američkih kompanija našla su se u fokusu do tada nezamislivog scenarija. Članovi ekstremističke grupe Al-Kaida, koju je predvodio Osama bin Laden, oteli su letove s ciljem da ih iskoriste kao oružje.
08:46 sati – Prvi avion, American Airlines let 11, udario je u sjeverni toranj Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku. U početku se mislilo da je riječ o avionskoj nesreći, no ubrzo je postalo jasno da je u pitanju napad.
09:03 sati – Drugi avion, United Airlines let 175, udario je u južni toranj. U tom trenutku svijet je shvatio da se radi o koordiniranom terorističkom aktu.
09:37 sati – Treći avion, American Airlines let 77, obrušio se na zgradu Pentagona u Vašingtonu, simbol američke vojne moći.
10:03 sati – Četvrti avion, United Airlines let 93, srušio se na polje u Pensilvanijinakon što su putnici pokušali savladati otmičare. Pretpostavlja se da je cilj bio Bijela kuća ili Kapitol.
U roku od manje od dva sata, dvije od tri najprepoznatljivije američke građevine bile su pogođene. Dvostruki tornjevi, simbol ekonomske moći Njujorka i globalnog kapitalizma, urušili su se u oblaku dima i prašine. Pentagon je bio oštećen, a planirana još veća katastrofa u Vašingtonu spriječena je hrabrošću putnika na letu 93.
Ukupan broj žrtava bio je šokantan: gotovo 3.000 ljudi poginulo je, a više od 6.000 ranjeno. Među stradalima su bili građani više od 90 zemalja.
Ko je stajao iza napada?
Odgovornost za napade ubrzo je preuzela Al-Kaida, mreža militantnih islamista nastala krajem 1980-ih tokom rata u Avganistanu. Osama bin Laden, vođa organizacije, već je bio poznat američkim i međunarodnim sigurnosnim agencijama zbog prethodnih napada – uključujući bombaške eksplozije ambasada SAD-a u Keniji i Tanzaniji 1998. godine, te napad na američki razarač USS Cole 2000. u Jemenu.
Otmičari su bili uglavnom državljani Saudijske Arabije, uz nekoliko iz Egipta, Libana i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Oni su prošli obuke letenja u SAD-u, te su detaljno planirali napade pod vođstvom Khalida Sheikh Mohammeda, ključnog arhitekte 11. septembra.
Neposredne posljedice
Reakcija Sjedinjenih Država bila je brza i snažna. Predsjednik Džordž W. Buš proglasio je „rat protiv terorizma“, koncept koji je definisao globalne odnose u narednim godinama. Već u oktobru 2001. američke i savezničke snage započele su vojnu operaciju u Avganistanu s ciljem svrgavanja talibanskog režima koji je pružao utočište Al-Kaidi.
Avioindustrija je pretrpjela drastične promjene. Uvedeni su strogi pregledi putnika, zabrane unošenja određenih predmeta, kao i formiranje američke Agencije za sigurnost transporta (TSA).
Američki Kongres usvojio je Patriot Act, koji je značajno proširio ovlašćenja sigurnosnih službi, uključujući nadzor komunikacija i pritvaranje osumnjičenih bez optužnice.
Na globalnom planu, uvedene su nove procedure kontrole putnika, pojačana međunarodna saradnja obavještajnih službi i redefinisani standardi sigurnosti.
Političke i vojne posljedice
Rat u Avganistanu (2001) bio je direktna posljedica 11. septembra. On je trajao dvije decenije, čime je postao najduži američki rat u istoriji.
Invazija na Irak 2003. godine takođe je opravdavana „ratom protiv terorizma“, iako je kasnije utvrđeno da Sadam Husein nije bio povezan s 11. septembrom niti je posjedovao oružje za masovno uništenje, što je bila glavna teza američke administracije.
Američka vanjska politika prešla je iz faze unipolarnog trijumfalizma 1990-ih u fazu konstantnog angažmana na Bliskom istoku, što je izazvalo brojne kontroverze i krize.
Globalne promjene
Jedanaesti septembar imao je dalekosežne posljedice koje se osjete i danas. SAD je učvrstio vojno prisustvo na Bliskom istoku i u Centralnoj Aziji, dok su globalne sile poput Rusije i Kine koristile fokusiranost Vašingtona na terorizam da učvrste svoje regionalne pozicije.
U mnogim zapadnim društvima porasla je netrpeljivost prema muslimanima i imigrantima s Bliskog istoka. Medijski i politički diskurs oblikovan je kroz prizmu „borbe civilizacija“, što je dodatno polarizovao javnost.
Umjesto da iskorijeni terorizam, „rat protiv terorizma“ doprinio je stvaranju novih militantnih grupa. Iz ostataka Al-Kaide kasnije se izrodila tzv. Islamska država (ISIS). Od svakodnevnog putovanja avionom do korišćenja interneta, promijenio se način na koji ljudi razmišljaju o privatnosti i sigurnosti. Nadzor je postao normalizovan, a debate o ravnoteži između sloboda i sigurnosti postale su stalna tema.
Slike rušenja tornjeva Svjetskog trgovinskog centra postale su globalno prepoznatljiv simbol 21. veka. Televizijski prenosi uživo omogućili su da milioni ljudi širom svijeta prate događaje gotovo u realnom vremenu. To je dodatno pojačalo šok i osećaj nesigurnosti.
Mediji su oblikovali narativ o „napadu na slobodu i demokratiju“, dok su kritičari kasnije ukazivali da su upravo uvedene mjere ograničenja prava pokazale paradoks reakcije na napade.
Dugoročne posljedice
Dvadeset i četiri godine nakon napada, svijet još uvijek živi s posljedicama. Avganistan je prošao kroz američku invaziju, dugotrajan rat i konačno povratak talibana na vlast 2021. godine. Irak je prošao kroz invaziju, građanski rat i pojavu ISIS-a. Milioni ljudi u regionu iskusili su direktne posljedice „rata protiv terorizma“.
Preporučeno
Za Sjedinjene Države, 11. septembar ostao je trauma koja je trajno preoblikovala politički sistem, ojačala ulogu sigurnosnog aparata i redefinisala percepciju vanjskog neprijatelja. Za međunarodnu zajednicu, to je bio trenutak nakon kojeg globalni poredak nikada više nije bio isti. Umjesto optimizma posthladnoratovske ere, zavladao je osjećaj stalne prijetnje i nesigurnosti koji traje sve do današnjih dana.
Video