Godine 2025. i 2026. donijele su važne preokrete u svjetskoj politici, skoro svi lideri i “nazovi lideri”, pokazali su prava lica. A izdvojio se jedan, potpuno autentičan – Papa Lav XIV, 71-godišnji Amerikanac. Nismo ga očekivali kao “političku figuru”. On je medjutim bio dovoljno hrabar da “tirjanstvu stane nogom za vrat” što bi rekao Njegoš.

Papa Lav svakako vraća nadu američkom narodu da jednom opet stekne imidž “pokroviteljskog”.

Na Trampove, riječju stručnjaka, neadekvatne politike nakon Venecuele, nema potrebe trošiti riječi, ovdje i nije tema trenutni predsjednik SAD-a, iako bi njegova struktura ličnosti mislila da je uvijek riječ o njemu.

On je samo bio odskočna “daska” za Papin, moguće nesvjesni ali realni i direktni upliv u geopolitiku.

Dodaću i prijeko potrebni osvježavajući dah zdravog razuma i istinskog liderstva.

Čini se da je iznad španskog premijera Pedra Sančeza, koji se prvi i najglasnije usprotivio Trampovom političkom egu, mnogo značajnija ova Papina kočnica očiglednom “slonu u radnji sa kristalom”.

Mnogi su kalkulisali da li i kako da odgovore na, kako stručnjaci kažu, problematične poteze Trampa. Papa je i kalkulantima sada dao vjetar u ledja, da iskristališu i zaštite i svoje interese.

Interes ja ne smatram negativnom kategorijom, dok nije “prljavi” interes. Zaraditi i obezbijediti se može i bez straha.

Papa Lav je, samo dosljedno radeći svoj posao, za koji je školovan i biran, zakočio dakle trenutnu vanjsku politiku Trampove administracije.

Američki predsjednik je na platformi Truth Social nazvao visoko obrazovanog i dokazanog humanistu Papu Lava četrnaestog, „mekušcem”, naglasivši da je “posebno užasan po pitanju kriminala i spoljne politike”. „Nisam njegov veliki obožavalac“, rekao je Tramp i kasnije dodao netačnu tvrdnju da Papa navodno podržava nuklearno naoružavanje. Istina je drugačija, Papa Lav je više puta osudio nuklearno oružje i jasno pozvao države svijeta da ga se odreknu.

Tramp se dakle u svom “stilu” obrušio na katoličkog lidera, ali sve su mu nemuštiji odgovori na oštre, a istinite Papine riječi i uporne pozive na primirje, prestanak tiranije i ubijanja nedužnih.

I malobrojni svjetski lideri koji su oprezno, a javno davali podršku trenutnoj američkoj administraciji, sada su duplo oprezniji.

Neće niko sa Papom u konfrontaciju. Nije to politički mudro, niti smisleno.

Ovdje je u konačnom važna i istina da je trenutni predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić ne sluteći bliskoistočni sukob, predložio Donalda Trampa za Nobelovu nagradu za mir. Sigurna sam da bi rado izbrisao taj detalj iz bliske prošlosti, ali on se za sada ne oglašava na tu temu. Vjerujem, kao dugogodišnji i iskusni političar, misli da će se to zaboraviti do neke njegove iduće planirane ambiciozne političke namjere u Crnoj Gori. Mir za koji je Mandic “predlagao” Trampa, nije tu. Još.

Uglavnom čekajući da ostali vjerski velikodostojnici naglas i javno izgovore neke slične riječi Papinim, da pojasnim ko je Papa Lav XIV i zašto je autentični lider.

Najkraće rečeno: on ima znanje, mudrost, obrazovanje, a misli, riječi i djela mu se poklapaju.

Papa odnosno Robert Francis Prevost, rođen je u Čikagu 1955. Ima bogato akademsko obrazovanje. Diplomirao je matematiku na Univerzitetu Villanova, magistrirao teologiju na Katoličkom teološkom učilištu u Čikagu. Studirao je kanonsko pravo na Papinskom univerzitetu sv. Tome Akvinskog (Angelicum) u Rimu.

Nakon školovanja, značajan dio života proveo je kao misionar i biskup u Peruu, pomažući siromašne, a kasnije je obavljao visoke funkcije u Vatikanu.

Papa je poznat po skromnosti, humoru i radosti. On je strastveni ljubitelj tenisa, voli da čita, šeta i provodi vrijeme razgovarajući sa prijateljima. Njegov episkopski moto je “In illo uno unum” što znači „U tom jednom smo jedno“, a preuzet iz propovijedi Svetog Avgustina. Uvijek ističe važnost služenja i bliskosti sa ljudima.
Papa Lav XIV govori cak sedam jezika i to: engleski, španski, italijanski, francuski, portugalski, latinski i njemački.

Naravoučenije

Naučio je Papa trenutno “iščašenu” političku realnost kako se brzo vratiti na pravi put. On radi za šta je školovan, u šta vjeruje i za šta je vrednovan od sistema na čijem je čelu. A ne radi šta mora. Njega niko ne može da primora ni na šta, ima integritet, nije ni u čijoj nemilosti.

Od njega bi mnogi trenutni, ali i raniji crnogorski politički lideri mogli naučiti barem sljedeće: hrabrost je preuzeti odgovornost za svoja djela i riječi. I da rade posao za koji su plaćeni. Sa, za njih zvanične adrese i iz sistema – iz državne kase, od gradjana.

Mislite o tome.

Ivana Šebek