Dan pobjede nad fašizmom najprije je uveden u 15 nekadašnjih republika bivšeg Sovjetskog Saveza nakon što je prema moskovskom vremenu 9. maja 1945. potpisana bezuslovna predaja nacističke Njemačke, zapravo potpisana dvaput.
Pobjedničku stranu u ime vrhovnog zapovjednika savezničkih ekspedicijskih snaga u Europi zastupao je američki general Walter Bedell Smith, dok je njemačku predaju u ime sovjetskog Vrhovnog zapovjedništva prihvatio general Ivan Susloparov. Kao službeni svjedok predaje svjedočio je francuski general-bojnik François Sevez.
Neslaganje s tekstom predaje
Budući da se sovjetsko zapovjedništvo nije složilo s tekstom predaje, ali i zato što je Susloparov bio niskorangirani član vojne misije pri zapadnim saveznicima koji nije bio ovlašten za potpisivanje pobjedničkog dokumenta, Staljin je zatražio da se u Berlinu potpiše izmijenjeni tekst predaje.
Sa Staljinovom ocjenom da je riječ tek o uvodnom dokumentu složio se i glavni zapovjednik savezničkih snaga u Evropi Dwight Eisenhower. Uz to, sovjetski čelnik je argumentirao dodatno potpisivanje činjenicom da je njemačka predaja u Reimsu predstavljala samo predaju zapadnim saveznicima, a Nijemci su istovremeno pružali otpor Sovjetima na istoku Europe.
Druga ceremonija predaje organizovana je u berlinskom dvorcu koji je bio pošteđen razaranja i to 8. maja 1945. kasno navečer kada je u Moskvi zbog vremenske razlike već bio 9. maj. Danas je taj dvorac u četvrti Karlshorst Njemačko-ruski muzej, a do 1949. godine služio je kao glavni štab sovjetskih snaga u Njemačkoj.
U ime poraženih predaju je potpisao njemački feldmaršal Wilhelm Keitel, a pobjednički potpis stavio je Georgij Žukov, maršal koji je vodio sovjetske završne ratne operacije i prvi ušao u Berlin. Svjedoci predaje Sovjetima bili su britanski maršal i Eisenhowerov zamjenik Arthur Tedder, američki general Carl Spaatz i francuski general Jean de Lattre de Tassigny.
Identični pobjednički rituali
Izmijenjena berlinska verzija predaje razlikovala se od uvodnog teksta iz Reimsa po izričitom zahtjevu o potpunom razoružanju svih njemačkih vojnih snaga i predaji oružja lokalnim savezničkim zapovjednicima. Oba teksta predaje propisala su da snage pod njemačkim zapovjedništvom prestaju s aktivnim djelovanjem minutu nakon 23 sata 8. svibnja po srednjoevropskom vremenu. Međutim, zbog razlike u srednjoevropskim i moskovskim vremenskim zonama, kraj rata se u Sovjetskom Savezu, a danas u Rusiji i brojnim drugim postsovjetskim zemljama, slavi 9. maj.
Dan pobjede danas se službeno slavi u Jermeniji, Azerbejdžanu, Bjelorusiji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Crnoj Gori, Gruziji, Izraelu, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Mongoliji, Rusiji, Srbiji, Tadžikistanu, Turkmenistanu, Ukrajini i Uzbekistanu. Zbog vremenske razlike u Francuskoj se slavi 8. maja, kao i u Češkoj i Slovačkoj. Nekada se slavio i u bivšoj Jugoslaviji te Istočnoj Njemačkoj, a slavi se i u Poljskoj.
Preporučeno
U većini zemalja ritual proslave je identičan – održavaju se ceremonijalni susreti, prigodna predavanja i primanja, vatrometi i vojne parade te demonstracije karakteristične za Rusiju i dio postsovjetskih republika.
Video