Nakon što je Lazar Đukić (25), sin Kristijana Golubovića, navodno 13. ovog mjeseca u parku na Topličinom vencu u strogom centru Beograda drvenom motkom pretukao Uroša P. (34), oglasio se i njegov otac. Na Youtube kanalu Kristijana Golubovića pojavila se audio poruka iz Zabele, u kojoj je on jasno rekao šta misli o privođenju Lazara. Naglasio je i da za osam mjeseci izlazi iz zatvora.

“Zaludni hejteri i zlonamjerni kvazinovinari baš ne mogu bez mene. Kleveću, lažu, izmišljaju i smišljaju. Izvrću stalno priče o meni. Pa, koliko više? Ni sami ne znaju šta da izmisle i nakače na moju grbaču. Krajnje ružno i namerno u čiste laži upliću moju pokojnu djevojku Danijelu, našeg sina Lazara i ostale osobe koje ničim ne zaslužuju spominjanje od tako loših ljudi. Zadnja u nizu je notorna laž o mom sinu Lazaru kako je namjerno nekom letvom iz čista mira u nos udario nekog momka.

Tačna istina je da je moj sin fino vaspitan, nimalo agresivan, u normalnom radnom odnosu. Bio je sa društvom tog jutra u parkiću ispred svoje zgrade gdje mu je prišla pijana osoba starija 10 godina od njega sa namjerom da ga maltretira, kao što je to činila i ostalim osobama pre toga u istom parku i društvu na drugim klupama pored njegove.

Moj sin ga je odgurnuo od sebe. U narednim trenucima tom smaraču je prišao neki momak sa crvenim kačketom na glavi i zadao mu je kratak udarac u nos rukom. Lazar nije odlazio sa tog mjesta jer nije imao razloga. Kasnije su došli policajci i samo njega priveli. Ovo je i sam ponovio u policiji, a tužilaštvo i sud treba da utvrde ko je nasilnik koji je smarao duplo mlađu djecu po parku i ko je njega zbog toga čuknuo u nos.

Moj sin Lazar to nije učinio sigurno i spreman je da to potvrdi na poligrafskim aparatima. Jako ružno i zlonamjerno je da se jedan normalan, kulturan i miran dječak kleveće i blati po medijima samo zato što sam ja njegov otac koji je, nažalost, imao neke veze sa kriminalom.

Sa Lazarovom majkom sam bio od rane mladosti, od kraja osnovne škole, pa do 2000. godine. Preko 20 i kusur godina u vezi. Posljednjih 8-9 godina njenog života nismo bili ni u kakvoj vezi, tako da me stvari koje nisu imale veze sa mojim sinom nisu ni zanimale.

Bolovala je od raka i uvijek sam bio tu kad god bi potražila bilo šta. Volio sam je dječački i normalno. Na grobu sam joj bio nekoliko puta, ali nisam imao potrebu da plačem, naričem i patim za njom, već mi je neizmjerno žao što je moj sin ostao mlad bez svoje majke.

Za sve te godine, ona je bila žena i majka našem djetetu za primjer. Meni lično je bila najbolji prijatelj prateći me u svemu. Kada to više nije mogla, razišli smo se bez ikakvih afera. Spominjanje kojekakvih narkomanskih cinkaroša kakav je bio onaj pokojni Alibeg Dejan je zlonamerno vrijeđanje osoba koje odavno ne postoje iz totalno drugih razloga.

Začuđuje me koliko su uporni u nameri da izazovu zlo i molim boga da ih urazumi ili uništi jer meni su još uvijek nebitni i samo pomalo dosadni.

Za 8 mjeseci se završava ova ogromna nepravda i sve što želim je odmor i mir u društvu najbitnijih osoba. Bilo kakva pisanja o mojoj prošlosti su nagađanja, a budućnost niko ne može da predvidi. Svim dobrim, pa i tim lošim ljudima želim sve najbolje.

Veliki pozdrav,

Kristijan.” telegraf.rs