Pomorci brodova u Hormuškom moreuzu na izmaku snaga

Pomorci brodova u Hormuškom moreuzu na izmaku snaga

Standard

10/04/2026

10:35

Nakon šest sedmica provedenih u Zalivu, jedan od 20.000 pomoraca zatočenih zbog iranske blokade Hormuškog moreuza na rubu je snaga.

‘Možete da pokušate da umanjite uticaj ove situacije na mentalno zdravlje, ali to jednostavno postaje nemoguće’, kazao je on za The Guardian.

Ovaj radnik s naftnog tankera kaže da je svaka nada u skoro oslobađanje, ako je ikada i postojala, već isparila.

‘Usidreni smo, u blizini su deseci krcatih tankera. Nitko se nije pomakao ni milimetra’, rekao je član posade, jedan od stotina ljudi koji s brodova uz obalu Ujedinjenih Arapskih Emirata imaju jasan pogled na kuvajtski tanker koji je prije manje od dvije nedjelje pogođen iranskim projektilom.

Samo nekoliko sati nakon dogovora o primirju, nebom iznad njihovih brodova ponovno su letjeli tragovi presretnutih projektila. Nakon mjesec i po dana napada bespilotnim letjelicama i izvještaja o podvodnim minama, mnogi se pomorci osjećaju nespremnima i nesposobnima za plovidbu kroz moreuz – čak i da im se to dopusti.

Većina posade odbija da plovi

‘Dao sam otkaz prije tačno mjesec dana’, kaže pomorac. ‘Obavijestio sam kapetana da nijesam spreman ploviti kroz moreuz. U pitanju je sigurnost, isključivo sigurnost.’ Dodaje kako se većina posade na istom tankeru osjeća jednako te da oko 90 odsto njih želi iskoristiti svoje pravo na odbijanje plovidbe. Jedan član posade doživio je ‘mentalni slom’ i kolege ga redovno provjeravaju.

‘Ne sumnjam da se ovakvi problemi, mentalni slomovi, zbog stresa događaju na tankerima svuda oko nas. Linije za pomoć pomorcima pokušavaju pomoći, ali od početka znamo da to neće biti dovoljno’, rekao je pomorac.

Od početka sukoba, sindikat Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) primio je oko 1000 upita pomoraca s 300 različitih brodova. Otprilike 20 posto njih tražilo je repatrijaciju. Ostali upiti odnosili su se na plate ili pristup osnovnim potrepštinama poput goriva, hrane i vode.

Nakon nedavnog napada na kuvajtski naftni tanker Al-Salmi, udaljen samo nekoliko milja, pomorac je prvi put nazvao liniju za pomoć. ‘Bio sam preopterećen i nijesam bio siguran mogu li se nositi s osjećajima. Važno mi je da me drugi ne vide kako plačem. Pomoglo mi je što sam sve mogao ispričati neznancu.’

Međutim, savjeti i ohrabrenje na daljinu imaju ograničen učinak, smatra Dejvid Eplton iz sindikata Nautilus. ‘Svi daju sve od sebe da pomognu, ali ono što je tim ljudima zaista potrebno jeste da se izvuku iz te situacije’, rekao je.

Osim mentalnog opterećenja koje prijetnja nasiljem ostavlja na ljude – činjenice da tamo sjedite praktično kao glineni golubovi – tu je i neizvjesnost i neznanje koliko će sve trajati’, dodao je Eplton.

Pogoršanje mentalnog zdravlja posada na usidrenim tankerima ponovno je podstaklo pozive brodovlasnicima da ih zamijene pomorcima spremnima za plovidbu. Prema pomorskim propisima, brodarske tvrtke ne mogu prisiliti pomorce da rade u opasnim zonama, ali uvijek će biti onih koji su u dovoljno teškoj situaciji da prihvate posao.

‘Većina naših mogućih zamjena su ukrajinski pomorci; oni koji su daleko od kuće i troše novac u evropskim zemljama jer se ne mogu vratiti’, rekao je pomorac.

Brodarske kompanije dužne su ponuditi dvostruku platu posadi koja radi u opasnim područjima. Očekuje se da će pronaći one zainteresovane za napredovanje i ponuditi im viši čin ili one koji su najduže na kopnu i kojima je posao prijeko potreban.

‘Jedina razlika između njih i nas je u izboru. Oni će barem sami donijeti odluku da dođu ovamo, bez obzira na razloge’, izjavio je pomorac. Pomorci se nadaju da će njihov tanker u narednim sedmicama biti odveden na sidrište gdje će nova posada moći zamijeniti one koji ne žele ili ne mogu nastaviti putovanje.

‘Kapetan je neformalno razgovarao s našim vođom palube, koji je pokušao nagovoriti posadu da ostane na brodu do luke iskrcaja, ali on je to odmah odbio’, rekli su.

‘Nakon svega ovoga, nijesam psihički u stanju obavljati nikakve zahtjevne zadatke. Ovo je najteža situacija u kojoj sam se ikad našao’, rekao je radnik. Ne postoji jamstvo da će se ikada vratiti na more.

‘Cijeli život radim na tankerima. Otići znači odbaciti sve što sam postigao. Ali ako ostanem u ovom poslu, postoji šansa da ću se na kraju morati vratiti ovamo. Tu ću odluku moći donijeti tek nakon nekoliko mjeseci, kad budem daleko od ovog tankera. Kad budem kod kuće’, zaključio je.

Izvor (naslovna fotografija): EPA

Ostavite komentar

Komentari (0)

X