Ipak, pažljivo iščitavanje djela na osnovu kojeg su snimljene mnoge serije i filmovi priča drugu priču. Knjigu je napisao njemački pisac Valdemar Bonsels (1880 – 1952), a Pčelica Maja je ugledala svijet 1912. godine. Iako samo djelo slavi prirodu i ljepotu življenja, moderni kritičari su primijetili da ova besmrtna knjigu za djecu i odrasle može da sadrži i političku poruku.
U knjizi, Maja napušta košnicu u želji da istraži svijet i time čini neoprostiv zločin prema svojoj zajednici, te biva protjerana. Na svom čudesnom putovanju, ona upoznaje brojne insekte i ulazi u avanture.
Kritičari napominju da Maja predstavlja sliku savršenog građanina (vidjećemo i kako), dok je košnica metafora za militarističko društvo. U knjizi, Maja se naljuti samo dva puta, što ukazuje na stavove autora o naciji i nacionalizmu.
Prvo, u susretu sa skakavcem, Pčelica pobjesni jer on ne zna da razlikuje ose i pčele. Maja mu bijesno objašnjava da su ose “beskorisna grupa bandita”, i da nemaju “ni doma ni vjere”. Dakle, niža rasa.
U drugom slučaju, Maja sreće muvu koja je naziva idiotom. Tada, inače mirna pčelica se razbjesni i vikne na muvu da nauči da poštuje pčele i čak zaprijeti da će je ubosti žaokom. Što znači da ona zahtijeva poštovanje pod prijetnjom nasilja, što je jedna od odlika agresivnog nacionalma.
Takođe, čitava knjiga se bavi problematikom odnosa kolektivizma i individualizma. Maja je prognana zbog želje da bude sama i drugačija, ali joj zajednica na kraju ipak oprašta grijeh, kada ona upozori košnicu na napad koji ose spremaju.
Dakle, njena lojalnost košnici (otadžbini) iedino može da je spasi. Zatim slijedi sukob osa i pčela, a Bonsels veliča pčele koje su poginule u borbi, sve u skladu sa filozofijom “krvi i tla”, tipičnom za njemački nacional-socijalizam.
Pčele pobjeđuju ose, a Maja biva pomilovana od “vlasti” jer je spasila košnicu, vraća se svojoj “naciji”, i zatim postaje mentor mladim pčelama, dobra i pokorna građanka.
Kada se ima u vidu da je kasnije, 1933. godine, u vreme jačanja Adolfa Hitlera i nacizma, Bonsels pisao da su Jevreji “smrtni neprijatelji” i “trovači kulture”, jasno je da je ideje o višoj njemačkoj rasi autor “Pčelice Maje” imao i u vrijeme pisanja svoje najčuvenije knjige.
Ipak, posle Drugog svjetskog rata, autori serija i filmova su znatno promijenili osnovnu ideju izvornog djela. U njima se pojavljuje Majin simpatični lijeni prijatelj Pavo, kojeg nema u romanu, a armija mrava je prilično smotana i zabavna, što je daleko od militarističkih ideja Valdemara Bonselsa.
Tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka, Japanci su snimili seriju “Pčelica Maja” i time je učinili planetarno popularnom. Postoji i sjajna serija “Pčelica Maja” u režiji Danijela Dude, koja je nastala 2012. godine. U njoj Maja živi na livadi kao slobodna pčela, a društvo joj prave balegar, skakavac Flip, Pavo i mnogi drugi likovi. Kroz seriju se provlači ideja da i individualac i slobodna ličnost mogu da pomognu zajednici, jer Maja i dalje čini sve da bi pomogla košnici, iako se odvojila od nje.
Možda je drugačije od izvornog djela, ali poruka je mnogo ljepša i pozitivnija, pogotovo za djecu. Primjera radi, u jednoj epizodi Maja želi da dovede svoje prijatelje, među kojima je glista, ali joj kažu da je to zabranjeno i da su samo pčele dobrodošle u košnicu. Ipak, Maja uspijeva da ih uvede među pčele pod objašnjenjem da su to njeni prijatelji, bez obzira što su drugačiji.