Protekla godina bila je, prema zvaničnim podacima Svjetske meteorološke organizacije, najtoplija otkako se mjeri temperatura, čak 1,5°C bila je veća prosječna godišnja temperatura protekle godine nego što je bio nivo predindustrijske ere. Posljedica je to globalnog otopljavanja i fenomena El Ninjo – zagrijavanja vode Tihog okeana koje se pojavljuje u nepravilnim intervalima i rezultira povišenjem temperature u najprije u pacifičkom regionu, a onda i globalno.
Protekle godine se i morski led na Antarktiku smanjio na drugi najniži nivo ikada zabilježen. Ubrzan je gubitak lednika.
Nivo ugljen dioksida i drugih gasova koji na Zemlji stvaraju efekat staklene bašte, odnosno dodatnog zagrijavanja ne puštajući temperaturu da „ode“, dosegli su rekordne nivoe 2023. Protekle, 2024, i nivo je nastavio da raste.
Zbog svega navedenog nivo mora je nastavio da raste po prosječnoj stopi od pola centimetra godišnje.
Globalno zagrijavanje i sve veće oslobađanje ugljen dioksida vodi Zemlju u pregrijavanje i nestanak života. Jedino je pitanje jesmo li već prešli tačku s koje povratak nije moguć.
Izbori – vrijeme desnih populista
Protekle je godine je na izborima glasalo više od dvije milijarde ljudi – toliko nije glasala ikada prije, ali na mnogim izborima demokratija na teškim iskušenjima.
Glasalo se u 73 od nešto više od 200 država svijeta. U manje od petine je uspjela da opstane predizborna vlast. Glasači se na svim stranama svijeta okreću mahom desnim populistima. U 15% slučajeva poražene političke grupacije su odbacile rezultate glasanja. Bilo je i slučajeva, poput Rumunije, kada je sudskom odlukom osujećeno ili je snažno uticano na vođstvo nekog od kandidata. U Bangladešu je bivša premijerka Šeik Hasina morala da pobjegne iz zemlje nakon što se političko nasilje prelilo na ulice pa su u neredima poginule stotine ljudi.
Najznačajniji po cio svijet svakako su bili predsjednički izbori u SAD gdje je predsjednik u prošlom mandatu Donald Trump, kao kandidat republikanaca, ubjedljivo pobijedio demokratkinju Kamalu Harris. Republikanci su zavladali i u oba doma Kongresa, što im otvara vrata za snažnu vladavinu.
Uspon desnice registrovan je širom svijeta.
U Francuskoj je Nacionalni front Marine Le Pen pokupio gotovo trećinu glasova — otprilike dvostruko više od centrističke stranke predsjednika Emmanuela Macrona.
Italijanska premijerka Girogia Meloni je više nego udvostručila broj mjesta svoje stranke u parlamentu, a ekstremno desna stranka Alternativa za Njemačku okupila je dovoljno mjesta da nadmaši socijaldemokrate kancelara Olafa Scholza.
Od posljednjih izbora za EU 2019, populističke ili krajnje desničarske stranke izabrane su da vode vlade u Mađarskoj, Slovačkoj i Italiji, a dio su vladajućih koalicija u Švedskoj, Finskoj i Holandiji.
Birači frustrirani umrtvljenom i nesposobnom kastom današnjih aparatčika, zastrašeni migracijama i globalnim poremećajima uobičajene politike, okrenuli su se širiom svijeta desnim populistima koji pak više nemaju problem da dopru do građana jer su se umjesto klasičnim medijima, kod čijih uredništava ekstremna politika po pravilu ne prolazi, okrenuli modernim sredstvima komunikacije pa više nemaju problem da dopru do građana. I ne samo to: krajnja desnica pokazuje da je naučila da djeluje unutar postojećeg sistema.
I Evropski parlament se nakon ovogodišnjih izbora pomakao udesno. Osnovan je klub odnosno grupacija stranaka ekstremne desnice Patriote za Evropu u kojoj su 84 europoslanika. Tu su se natiskali svi sa kranje desnog spektra – od italijanskih neofašista do Holanđana iz stranke Geerta Wildersa. Na čelu im je Jordan Bardella , 28-godišnji štićenik Marine Le Pen, a zamjenica mu je Kinga Gál, iz stranke Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbána.
Glasači u Ujedinjenom Kraljevstvu su zbacili s vlasti Konzervativnu stranku nakon 14 godina vladavine.
U Francuskoj i Njemačkoj su u 2024. pale vlade. U Njemačkoj se vladajuća koalicija raspala u novembru poslije višemjesečnih natezanja, rasprava i sporova u vezi sa budžetom. U Francuskoj je to rezultat neuspješne gimnastike predsjednika Emmanuela Macrona koji je sastavio neprirodnu koaliciju samo zato da na vlast ne dođe ekstremna desnica.
Politička neizvjesnost u dvije vodeće evropske ekonomije nije mogla doći u gore vrijeme za Evropsku uniju, koja je pred realnom mogućnošću uvođenja 10%-nih carina na uvoz evropske robe uz SAD što je otvoreno najavljivao izabrani predsjednik SAD Donald Trump.
Afrički nacionalni kongres nekadašnjeg južnoafričkog predsjednika Nelsona Mandele održao se na vlasti, ali nije uspio osvojiti većinu mjesta prvi put od kraja apartheida.
U Indiji, najmnogoljudnijoj državi svijeta u kojoj se sprovode demokratski izbori, dugogodišnji premijer Narendra Modi, je prepušten na milost i nemilost manjim strankama.
Na Tajvanu je predsjednički kandidat Demokratske progresivne stranke Lai Čing-te, koji je preradikalan za ukus zvaničnog Pekinga, izabran za predsjednika, ali je njegova stranka izgubila većinu u parlamentu.
U Iranu je, nakon što je predsjednik Ebrahim Raisi poginuo u helikopterskoj nesreći, za predsjednika izabran reformista Masud Pezeškian i to uprkos konfrontaciji s Vijećem čuvara Revolucije.
U Koreji je godina završila nestabilnošću kada su se oko budžeta konfrontirali predsjednik Jun Suk-jeol koji je čak uveo vanredno stanje, navodeći kao razlog navodnu prijetnju Sjeverne Koreje, ali su poslanici u parlamentu preinačili odluku i opozvali predsjednika.
Sentiment glasanja protiv vlasti rezultirao je promjenama na izborima u Portugalu i Panami. Australija je sljedeća. Premijer Anthony Albanese ima rok do 17. maja 2025. da pošalje australijske birače na izbore Njegova laburistička vlada pala je žestoko u anketama, u skladu s globalnim trendom okretanja protiv vladajućih stranaka.
No, na jednom mjestu nije bilo promjena: U Rusiji, gdje je Vladimir Putin ponovno u martu izabran za predsjednika s 88% glasova, što je rekord u postsovjetskoj Rusiji. Izborna komisija je zabranila više kandidatura. Jedna, koja je možda mogla promijeniti ishod ili makar učiniti izbore koliko-tolliko neizvjesnim nije bila moguća. Najistaknutiji ruski opozicioni političar, Aleksej Navaljni, koji je godinama bio vodeći politički protivnik Vladimira Putina, umro je 16. februara 2024. pod misterioznim okolnostima u ruskom zatvoru. Imao je 48 godina.
Eskalacija rata u Ukrajini, izraelska operacija u Libanu, promjena u Siriji
Rusija je nastavila rat protiv Ukrajine, ostvarujući značajne teritorijalne dobitke, ali je isto tako Ukrajina zauzela jedan dio teritorije Rusije. Veliko je pitanje kakav će uticaj na sukob imati povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Obećao je da će okončati rat „za jedan dan“. Mnogi u Ukrajini i drugdje u Evropi strahuju da bi to moglo značiti ustupke Vladimiru Putinu uz zamrzavanje statusa quo.
Očekujući tu nezvjesnost odlazeći predsjednik SAD Joe Biden je u novembru odobrio Ukrajini korišćenje američkih sofisticiranih raketa tipa MGM-140 sistema ATACMS dometa oko 300 km kojima je ukrajinska vojska odmah počela da gađa ciljeve duboko unutar teritorije Rusije.
Rusija je po običaju kada je odobrenje objavljeno prijetila čak ponovo nuklearnim arsenalom, ali je to uobičajena retorika Moskve. Na upotrebu ATACMS-a Rusija je reagovala ispaljivanjem krstarećih projektila na ciljeve širom Ukrajine uz prethodno obavještenje poslato Sjedinjenim Američkim Državama.
Na Bliskom istoku je, Izrael nastavio rat u Gazi gdje je praktično uništio Hamas, a onda je rat proširio na proiranski Hezbolah u Libanu. Operacija je pokrenuta nakon opšteg napada Hezbolaha na Izrael. A taj napad je uslijedio nakon što je Izrael ubio vođu Hezbolaha Sajeda Hasana Nasralu.
Izrael je u operaciji jođ proljetos likvidirao najmanje deset najviših zapovjednika Hezbolaha. U vazdušnim napadima su uništeni pozamašni arsenali Hezbolahovog oružja i vojne opreme.
Krajem novembra je dogovoren prekid vatre.
U Siriji je dobro koordiniran skup pobunjeničkih grupa svrgnuo s vlasti predsjednika Bašara al Asada, koji je vladao od 2000, a do tada je od 1971. vladao njegov otac Hafez el Asad.
Bašar al Asad je pobjegao iz zemlje. Rusija mu je pružila azil.
Na čelu nove sirijske vlasti je Ahmed al Šara, nekadašnji borac Al Kaide u Iraku gdje su ga zarobili Amerikanci i držali pet godina u zatvoru da bi ga pustili 2011. taman pred početak tadašnje revoljcije u Siriji.
Godina velike krize evropske auto industrije
Protekla 2024. bila je godina teških iskušenja evropske auto industrije.
Automobilski sektor, jedna od glavnih europskih industrija koja čini 7% BDP-a EU, pala je u 2024. za gotovo 20%, a prodaja električnih automobila je prepolovljena.
Preporučeno
Rezultat je to najprije ishitrenih i nerealnih političkih najava nekih evropskih zemalja, a prije svih Njemačke, da će u narednih desetak – petnaest godina pozatvarati fabrike automobila na motore s unutrašnjim sagorijevanjem i da će se u potpunosti okrenuti električnim vozilima. Vlade su prije nekoliko godina počele da daju značajne subvencije za kupovinu električnih automobila, a vodeći brendovi su potrošili stotine miliona na gradnju fabrika električnih vozila. Onda su 2024. prestale subvencije. Ispostavilo se da su električni automobili skuplji od klasičnih, da nema dovoljno punionica, da se s jednim punjenjem baterije ne može baš prelaziti onoliko koliko proizvođači tvrde, da kad baterija za nekoliko godina propadne auto praktično ne vrijedi ništa, i da je sve to još jako komplikovano. Obični ljudi onda ne samo da su zastali s odlukom da pređu na električna vozila nego su prolongirali i kupovinu klasičnih auta dok se ne vidi šta će biti. Jedini ko je do sada prosperirao je Kina čija su jeftina električna vozila preplavila svijet, potisnuvši s prvog mjesta do sada neprikosnovenu Teslu.
Video