U opširnom intervjuu za Njujork tajms, Tramp je iznio svoje viđenje donošenja odluka u međunarodnoj sferi.
Kako prenosi Index, na pitanje da li postoje ikakva ograničenja u njegovom djelovanju u spoljnoj politici, Tramp je odgovorio: „Da, postoji jedna stvar. Moj lični moral. Moj sopstveni um. To je jedina stvar koja me može zaustaviti.“Dodao je da mu međunarodno pravo nije potrebno jer ne želi da povređuje ljude.
Iako je kasnije priznao da bi njegova administracija trebalo da se pridržava međunarodnog prava, jasno je stavio do znanja da će on biti konačni arbitar o tome kada se takva pravila primjenjuju na SAD. „Zavisi od vaše definicije međunarodnog prava“, rekao je.
Snaga ispred zakona
Ovakva procjena sopstvene slobode u korišćenju vojne, ekonomske ili političke moći predstavlja do sada najdirektnije priznanje Trampovog svjetonazora.
U njegovoj srži je ideja da nacionalna snaga, a ne zakoni, sporazumi i konvencije, treba da bude odlučujući faktor u međunarodnim sukobima.
Ipak, priznao je postojanje određenih ograničenja na domaćem terenu, iako je istovremeno sprovodio strategiju kažnjavanja institucija koje mu se ne dopadaju, osvete političkim protivnicima i raspoređivanja Nacionalne garde u gradove uprkos protivljenju lokalnih zvaničnika.
Prinudna diplomatija na djelu
Tramp je jasno pokazao da koristi svoju reputaciju nepredvidivosti i spremnosti na brzu vojnu akciju kako bi vršio pritisak na druge države. Tokom intervjua primio je poziv od kolumbijskog predsjednika Gustava Petra, koji je bio zabrinut zbog Trampovih prijetnji o mogućem napadu na Kolumbiju, sličnom onom na Venecuelu.
„Mi smo u opasnosti jer je prijetnja stvarna. Izrekao ju je Tramp“, rekao je Petro za Njujork tajms neposredno prije poziva. Taj razgovor bio je primjer prinudne diplomatije na djelu, a dogodio se svega nekoliko sati nakon što su Tramp i državni sekretar Marko Rubio povukli SAD iz desetina međunarodnih organizacija.
Tokom razgovora, Tramp je zvučao samouvjerenije nego ikada. Istakao je uspjeh napada na iranski nuklearni program, brzinu kojom je prošlog vikenda оbezglavio venecuelansku vladu, kao i svoje planove za Grenland, koji je pod kontrolom Danske.
Na pitanje šta mu je veći prioritet – dobijanje Grenlanda ili očuvanje NATO-a – odbio je da direktno odgovori, ali je priznao da bi „to možda mogao biti izbor“. Njegov stav je da je transatlantski savez u suštini beskoristan bez SAD.
Predsjednikovo insistiranje da Grenland mora postati dio SAD ključan je primjer njegovog pogleda na svijet. Nije mu dovoljno samo ponovno otvaranje vojnih baza na tom strateški važnom ostrvu.
„Vlasništvo je veoma važno“, rekao je Tramp, posmatrajući Grenland okom maga za investiranje u nekretnine. Na pitanje zašto je potrebno posjedovati tu teritoriju, odgovorio je: „Zato što smatram da je to psihološki potrebno za uspjeh. Mislim da vam vlasništvo daje nešto što ne možete dobiti zakupom ili ugovorom.“
Odnosi sa saveznicima i suparnicima
Tramp je norme uspostavljene posle Drugog svjetskog rata okarakterisao kao nepotreban teret za supersilu, odbacujući ideju da bi kineski lider Si Đinping ili ruski predsjednik Vladimir Putin mogli primijeniti sličnu logiku na štetu SAD. Prema njegovom mišljenju, američka moć je odlučujući faktor.
Tvrdio je da je jedino on uspeo da natjera članice NATO-a da troše pet odsto BDP-a na odbranu. „Želim da ih dovedem u red“, rekao je. „Ja sam taj koji ih je natjerao da troše više… Ali ako pogledate NATO i Rusiju, mogu vam reći – Rusija uopšte nije zabrinuta ni za jednu drugu zemlju osim za nas.“ Dodao je: „Bio sam veoma lojalan Evropi… Da nije bilo mene, Rusija bi sada imala cijelu Ukrajinu.“
Nije pokazao zabrinutost ni zbog činjenice da posljednji veliki sporazum o kontroli nuklearnog naoružanja sa Rusijom ističe za četiri nedjelje.
„Ako istekne, istekne“, rekao je. „Jednostavno ćemo napraviti bolji sporazum“, dodao je, insistirajući da i Kina mora biti uključena u buduće dogovore.
Presedan za Kinu i Rusiju?
Činilo se da Trampa ne brine da li bi Kina ili Rusija mogle iskoristiti njegovu odluku o slanju specijalnih snaga u Karakas radi uklanjanja Nikolasa Madura kao presedan za napad na Tajvan, odnosno Ukrajinu. Tvrdio je da je situacija u Venecueli bila drugačija. „Ovo je bila stvarna prijetnja“, rekao je, ponavljajući tvrdnje da je Maduro slao članove bandi i drogu u SAD.
„Njeiste imali ljude koji su se slivali u Kinu… Nijeste imali sve loše stvari koje smo mi imali“, rekao je, odbacujući poređenje sa Tajvanom. Na komentar da Si smatra Tajvan separatističkom prijetnjom, Tramp je odgovorio: „To je na njemu, šta će da uradi. Ali, znate, rekao sam mu da bih bio veoma nezadovoljan ako bi to uradio, i mislim da to neće uraditi. Nadam se da neće.“
Dodao je da smatra da se kineski lider ne bi usudio na takav korak dok je on predsjednik.
Ovlašćenja na domaćem terenu
Na unutrašnjem planu, Tramp je priznao da sudije imaju ovlašćenje da ograniče njegovu politiku, ali je već razmišljao o zaobilaznim rješenjima. Pomenuo je mogućnost da, ako Vrhovni sud poništi njegove carine, on može da ih preoblikuje u licence ili poreze.
Takođe je ponovio spremnost da se pozove na Zakon o pobuni (Insurrection Act) i rasporedi vojsku unutar SAD ako to smatra potrebnim. Do sada je, zaključio je, „zaista nijesam osjetio potrebu za tim“.
Preporučeno
Video